Veliku razinu nepromišljenosti, nemara i nedostatka hrabrosti pokazuje desni spektar hrvatske politike koji svoju oštricu nalazi isključivo u odnosu prema Srbiji, BiH i Sloveniji, dok puno značajnije prijetnje hrvatskim nacionalnim interesima i ciljevima koje dolaze iz Mađarske i Italije redovito dočekuje pljeskom i ovacijama
'Čestitke @GiorgiaMeloni, @matteosalvinimi, @berlusconi na izbornoj pobjedi. U vrijeme izazova, važno je čvrsto vjerovati u nacionalne interese i ciljeve’, napisao je povodom pobjede desnice na prošlotjednim talijanskim izborima na svom twitteru 26. rujna 2022. godine u 11 sati i 58 minuta bosanskohercegovački političar Milorad Dodik.
Iz ijekavicom napisane objave nije u potpunosti jasno u čije to 'nacionalne interese i ciljeve' treba imati vjeru. Nije twitter mjesto na kojem se nešto može detaljnije objašnjavati, niti su ovdašnji političari premudri u razumijevanju ciljeva različitih nacija koje su povijesno svojatale ovaj prostor.
Posebno veliku razinu nepromišljenosti, nemara i nedostatka hrabrosti pokazuje desni spektar hrvatske politike koji svoju oštricu nalazi isključivo u odnosu prema Srbiji, BiH i Sloveniji, dok puno značajnije prijetnje hrvatskim nacionalnim interesima i ciljevima koje dolaze iz Mađarske i Italije redovito dočekuje pljeskom i ovacijama. Dugogodišnji primjer za to je vladavina Viktora Orbana koji zidove svojih ureda i dobre želje mađarskim učenicima na maturi 'ukrašava' mapama velike Mađarske. Na tim kartama Jadranska obala, na kojoj Orban redovito ljetuje, nedvosmisleno pripada našim' sjevernim susjedima. O moru koje je zapljuskuje Orban otvoreno govori kao o 'oduzetom moru'.
Vlastito viđenje talijanskih nacionalnih interesa i ciljeva prema Republici Hrvatskoj jednako jasno je 24. rujna 2014. u 13h na Facebooku definirala buduća talijanska premijerka Giorgia Meloni napisavši: 'Ispravila sam prvotni post u kojemu sam napisala da u EU ima 27 zemalja. Zapravo ih je 28 od ulaska Hrvatske potkraj srpnja. To mi na žalost ne ulazi u glavu. Možda zato što sam se stalno protivila ulasku Hrvatske u Evropu ako prethodno nema povratka dobara julijsko-dalmatinskim prognanicima. Da se ne govori o vraćanju, izravno, Istre i Dalmacije.'
Pozdravivši pobjedu Meloni, saborski zastupnik Nino Raspudić rekao je da ne smatra da je Meloni prijetnja Hrvatskoj i da su ove njezine riječi 'dio nekakvog političkog folklora'. Bez obzira na to što se na prevrtljivost i prijetvornost u iskazima političarki i političara u Italiji, baš kao i Hrvatskoj, uvijek može kladiti, rečenice Meloni izravni su napad na hrvatske interese i ciljeve, pa čak i teritorij. I to nije prvi put.
U veljači 2019. godine tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani i bliski suradnik Silvija Berlusconija izjavio je 'Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija'. Baš kao i danas, hrvatski 'suverenisti' šutjeli su i iskazali veliko razumijevanje za nespretnost i političku manipulaciju kolegica i kolega s druge strane obale.
'Mene raduje to što je za premijerku izabrana Giorgia Meloni', oduševljeno je poručio u jednoj od bizarnih emisija na srpskim televizijskim kanalima Vojislav Šešelj, ratni zločinac sramotno odlikovan od Srpske pravoslavne crkve. Svoj dio 'političkog folklora' začinio je i izjavom da je 'Zadar oduvijek bio talijanski!' te dao svoje predviđanje budućih događaja 'Ona će vratiti Zadar Italiji, ali neće cijelu Dalmaciju. Neće ona dirati srpsko more…'. Na njegove izjave mogao bi reagirati dio krajnje desnog hrvatskog spektra premda niti to nije sigurno jer ne treba zaboraviti na medijsko gostovanje ovog četničkog zločinca u predsjedničkoj kampanji 2014. godini u jednoj emisiji u kojoj se navodno brane 'hrvatski nacionalni interesi i ciljevi'.
Baš kao i za osobe, u društvima je važno održavati razinu samopoštovanja jer je ona temelj poštivanja drugih. U političkom smislu minimum samopoštovanja dolazi iz poznavanja sebe, razumijevanja poteza drugih, čvrstog i nedvosmislenog pozicioniranja prema pretenzijama za prostorom Republike Hrvatske bez obzira na to dolaze li one iz Italije, Mađarske ili Srbije.
Ne željeti tuđe, ali i ne dati na svoje - ljude, planine, ravnice, gradove i more. Za to je potrebna mudrost i hrabrost koja ovdje, posebice onima koji se kunu u 'hrvatsku grudu', često nedostaje.