Prije desetak dana pročitao sam vrlo dobar roman za mlade 'Boy Meets Boy' američkog pisca Davida Levithana. Iako više nisam toliko mlad, zanimalo me je vidjeti što bi neki današnji tinejdžer mogao pročitati a da je istovremeno gej tematike i pisano ciljano za tu dobnu skupinu, te pomalo i zbog toga da barem malo nadoknadim ono što mi je kao šesnaestogodišnjaku bilo nedostupno, između ostaloga i knjige u kojima bih mogao pročitati nešto što opisuje (gej) ljude poput mene.'Boy Meets Boy' je u Americi izašao 2003. godine, dobio je većinom pozitivne kritike, bio mali bestseler, usput skupivši i poneku tamošnju književnu nagradu. Riječ je o, kako naslov knjige sugerira, opisu romanse između dva gej tinejdžera, koju je Levithan smjestio u neimenovani američki mali gradić, ne toliko udaljen od New Yorka.

Gradić nema imena jer je zapravo mjesto u kojem se susreću fantazija i realnost, pa je, primjerice, sportska zvijezda srednje škole, koju pohađaju svi likovi, transrodni dečko koji tijekom utakmice američkog nogometa rastura protivnike, ali inače hoda po školi našminkan i u ženskoj odjeći. U realnosti takve stvari, ako ih se netko usudi pokušati, završavaju tako da se dečku u štiklama smjesti metak u glavu, i to od strane kolege iz razreda, a da pritom učitelji ne učine ništa konkretno kako bi spriječili takav razvoj događaja koji je uništio dva mlada života.

No, vratimo se Levithanovoj fantaziji. U njoj nije sve ružičasto, pa su tako roditelji najboljeg prijatelja glavnog junaka i pripovjedača Paula duboko religiozni, što znači i opasno homofobni ljudi, kojima njihov sin mora lagati da ima djevojku kako bi uopće mogao izaći iz kuće. Postoje tu i likovi koji će dobaciti homofobne uvrede, ali je cijela slika sredine u kojoj se Paul kreće, i u kojoj doživljava prvu pravu zaljubljenost s novim dečkom u školi Noahom, poprilično uljepšana verzija stvarnosti. U njoj su roditelji većinom puni podrške za svoju LGBT djecu, profesori u školi nikome ne poručuju da će završiti u paklu ako je gej, dapače homoseksualnost se tretira kao neprijeporna činjenica, a prema LGBT osobama se odnosi s jednakim (ne)poštovanjem kao i prema svima drugima.

Romansa dvojice gej tinejdžera

Jasno je zašto je Levithan morao stvoriti jedan svijet pomaknut od realnosti da bi uopće mogao uvjerljivo ispričati namjerno romantičnu, pa ponekad i slatkastu ljubavnu priču dvojice dečkiju: samo u takvom svijetu je ona na takav način moguća. Fantazija koju kreaira 'Boy Meets Boy' ujedno je i komentar na stvarnu situaciju, te i suptilna osuda iste, ali ponajviše izraz optimizma da gradić kakav je opisan u knjizi ne mora biti nedostižan ideal, nego nešto čemu se polako ide. O tome svjedoče svi realni elementi Levithanove fantazije, poput školskog kluba Gay-Straight Alliance, kojih u Americi u međuvremenu ima na stotine, a pojavljuju se i u drugim državama svijeta. (U Hrvatskoj ih naravno nema.)

Još jedna kvaliteta 'Boy Meets Boy' je autorova sposobnost da uvjerljivo prikaže način razmišljanja, ponašanja i govora tinejdžera, bili oni gej ili ne, što je također još jedan realni element romana. Čitatelj prati period od nekoliko tjedana u Paulovom životu u kojem pucaju prijateljstva, teku suze, padaju poljupci, drame nastaju iz ničega, identiteti nastaju, sluša se muzika i gledaju filmovi, ide se na zabave, dok su roditelji manje-više negdje u pozadini, a opet neizbježni; dakle, tipičan život tinejdžera. No, u realnosti to je tipičan život za heteroseksualne tinejdžere, dok se oni koji su gej moraju suočiti s mnogo više problema i na njih reagirati odlučno i pametno (a teško je u sred pubertera uvijek biti i odlučan i pametan) da bi mogli doživjeti barem približan dio svega onoga što njihovi strejt vršnjaci uzimaju zdravo za gotovo.

Dovoljno je krenuti od same knjige 'Boy Meets Boy' – strejt tinejdžeri imaju na raspolaganju tisuće knjiga koje će im ponuditi pozitivnu sliku prve ljubavi, odrastanja i budućnosti, dok gej tinejdžeri imaju možda dvadesetak njih, ovisno i o jeziku na kojem su napisane. Hrvatski gej tinejdžer nema niti jednu jedinu takvu knjigu (Levithanov roman kod nas naravno nije preveden), koju bi u lokalnoj biblioteci mogao posuditi a koja će mu poručiti da nije bolesno čudovište zbog kojeg će izumrijeti čovječanstvo (dok takve poruke dobiva sa svih strana). Hrvatski Paul i Noah sigurno ne bi mogli svoj prvi sastanak provesti kao u knjizi, šetajući se u parku i držeći se za ruke. Niti bi jedan drugoga mogao pokupiti od doma, s buketom cvijeća i pritom upoznati roditelje svojeg dečka, koji bi normalno reagirali na tinejdžersku simpatiju svojeg sina. Hrvatski Paul i Noah ne bi mogli ni izaći vani i plesati bez straha da će ih netko pljunuti, nešto im dobaciti ili ih pokušati premlatiti. Možda se ne bi mogli ni povjeriti prijateljima o svojoj prvoj ljubavi, a možda bi se i sami smatrali poremećenima jer je osjećaju, te u njoj ne bi mogli uživati.

Spasimo djecu od onih koji žele spasiti djecu!

Mora se i napomenuti licemjerje dušebrižnika koji ponavljaju da su od izlaska LGBT zajednice ugrožena djeca i mladi, a da dijelu djece i mladih koji nisu heteroseksualni baš ti save-the-children vrištači život pretvaraju u pakao. Trude se svim snagama onemogućiti gej tinejdžeru slobodu kakvu ima strejt tinejdžer, odnosno još gore: žele da gej tinejdžer uopće ne pomisli kako i on zaslužuje jednaku slobodu i ravnopravnost. Zloba tu ne prestaje, pa dušebrižnici onda ističu kako je u istospolnim vezama sve prevara, razvrat i nemogućnost pravog povezivanja, iako su baš oni ti koji onemogućavaju zdrav psihološki razvoj – bez straha i mržnje prema sebi – LGBT osobama. Unatoč tome, postoje mnoge dugogodišnje, sretne istospolne veze i obitelji, ali koje su morale prvo proći kroz more homofobnih fekalija i utrošiti daleko više energije da bi se postiglo ono što se raznospolnim vezama omogućava automatski. Jer nije lako biti u sretnoj i snažnoj ljubavnoj vezi bez obzira čine li je osobe različitog i istog spola, te je uvijek potrebno truda i strpljenja (i naravno ljubavi, kao temelja svega), ali u istospolnim vezama se svaki partner pojedinačno mora boriti s dodatnom hrpom prepreka, u sebi i onih izvana, te se onda moraju boriti i zajedno, a sve da bi postigli nivo s kojeg jedna raznospola veza ima svojepočetno lansiranje. No, ako je teže ne znači da nije nemoguće, što su mnogi već pokazali te pokazuju svaki dan.

Dakle, kakve to veze roman 'Boy Meets Boy' ima s Hrvatskom? Pa skoro nikakve, i baš u tome je problem.