Nećete me posvađati s Talijanima. Ja ih volim. Pa svaku večer spavam s Talijankom – tako je Damir Kajin pokušao sanirati posljedice svoje prethodne izjave kojom je Furia Radina, zastupnika talijanske zajednice poistovjetio s Benitom Mussolinijem, pokretačem talijanskog fašizma i ratnim zločincem, kojega se Istra ima razloga s užasom sjećati.

Otkako je istakao kandidaturu za istarskog župana Kajin se pretvorio u verbalnog radikala. Poteže sve teže riječi, napadajući i vrijeđajući svoje nekadašnje suradnike kao mafijaše i potencijalne fašiste. Prekoračio je granicu koja žestoku kampanju dijeli od nekorektne i posve neprimjerene. Bez obzira na također problematičan Radinov pokušaj da ga diskvalificira tvrdnjom kako za posao istarskog župana nije kompetentan jer ne zna „dvije riječi talijanskog“.

Kajinova izjava o ženi Talijanki uz poruku kritičarima da mu ne ulaze u spavaću sobu, vrlo je slična svojedobnoj izjavi Franje Tuđmana da je sretan što mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja. Bez obzira što jedna, Tuđmanova, praktično implicira poziv na etničku mržnju, a druga, Kajinova, poziva se, kao, na ljubav, u oba slučaja riječ je o nepriličnom apostrofiranju nacionalne pripadnosti i zloupotrebi žene u političke svrhe. Usto, izvlačenjem sadržaja vlastitog bračnog kreveta u javnost ništa se ne dokazuje. Načinom kampanje Damir Kajin pretvara se u opoziciju samom sebi, odnosno svemu onome što je u politici dosad predstavljao. Kao što je svojedobno kao navodno pučki tribun odlučio prigrabiti povlaštenu, super- mirovinu, tako sada prepisujući Tuđmana incidentnom retorikom zbunjuje vlastite birače i ruši svoj, godinama građeni politički imidž pristojnog i uvjerenog ljevičara.