Vozač autobusa Bienvenido Alivio primijetio je dim iz predjela motora, zaustavio autobus, smjestio djecu na sigurno, sam pokušao vatrogasnim aparatom i snijegom zaustaviti buktinju koja je ubrzo progutala vozilo. Iznimnom racionalnošću vozača u paničnoj situaciji spriječena je strašna tragedija u kojoj su mogli biti izgubljeni dječji životi i uništene obitelji.

U izjavi za medije, Bienvenido je odbacio karakterizaciju da se radi o 'herojskom činu' poručivši da bi isto napravila svaka druga osoba. Dodao je da na školarce iz autobusa gleda kao na svoju djecu koja su iste dobi. Premda samo vozač školskog autobusa, svojim riječima i djelom 49 godišnji Filipinac hrvatskoj je javnosti dao jednu od važnijih životnih lekcija – onu iz humanosti i skromnosti.

Javnu raspravu o velikom broju stranih radnika koji su došli u Hrvatsku prati većinom negativan prizvuk. Vjerojatno ste u svojoj okolini čuli da se 'kreću u grupicama i pitanje je trenutka kad će početi napadati', 'zbog njih nećemo imati posla', 'kultura im nije u skladu s hrvatskim identitetom'. Ovakve reakcije ni po čemu se ne razlikuju od reakcija Nijemaca 1970-ih godina kad je mnoštvo Hrvata krenulo tražiti posao i životnu perspektivu u okolici Stuttgarta ili Essena – premda 'bijeli' za mnoge su oni tada bili 'čađavi'. Iz psihološke perspektive ovakav negativan stav je donekle očekivan jer bez prethodnog kontakta, drugi i drugačiji nam se uvijek čine opasnijima nego što uistinu jesu.

Tome je naročito tako u situaciji nagle promjene strukture stanovništva koja nije praćena adekvatnim mehanizmima koja bi onima koji stižu u Hrvatsku osigurala primjerene alate i podršku kojom bi se lakše uklopili u zajednicu u kojoj će biti vozači autobusa, radnice u pogonima, a uskoro i učitelji matematike. Sve navedeno se k tome odvija u okružju političke borbe na predstojećem nizu izbora što koriste različite stranke kako bi dodatno potaknule strah i osjećaj nesigurnosti znajući da su upravo negativne emocije prema stranim radnicima ono što će birače gurnuti da ih zaokruže na glasačkom mjestu. Rezultat je u najboljem slučaju rezerviranost, češće podozriv pogled, a uskoro i prijetnje prema osobama druge boje kože.

Adresirajući problem nedostatka radnika trenutna je vlast zanemarila da oni koji nam dolaze nisu samo radnici, već baš kao i mi ljudi. Među 'njima', baš kao i među 'nama', nalaze se i oni koji će pokazati negativna ponašanja, ali mnogo je više onih koji će kao Bienvenido kad zbilja postane gusto pokazati požrtvovnu crtu ljudskog postojanja. Lekcija koju smo dobili nije ona o herojstvu, već puno važnija o humanosti kao ključnoj osobini kvalitetnih pojedinaca i uspješnih društava.

Humanost je spasiti djecu iz gorućeg autobusa, ali isto tako je to one koji su druge boje kože, nacionalnosti, vjere, seksualne orijentacije promatrati prije svega kao ljude jednake nama. Djelo i riječi filipinskog vozača pokazuju da je minimalno što možemo osigurati im preduvjete i dati priliku da u hrvatskom društvu uspiju i iskažu sve ono pozitivno što kao osobe nose. Umjesto iskaza mržnje, bilo bi bolje da im kažemo 'Dobro došli' – Bienvenido!