Okej, prošlo je nekoliko dana, dovoljno da se loptu polako spusti na zemlju. Okrutne, ledene činjenice ostavljaju mjesta samo jednom zaključku, odnosno završnoj dvojbi: ili je netko u protokolu predsjednice Republike Hrvatske kompletni idiot ili je netko u protokolu predsjednice Republike Hrvatske pritajeni saboter s figom u džepu. Po svemu ranije viđenom, nije teško biti nijedno niti drugo, obje su opcije sasvim realne.

Internetu samo što nisu pregorjeli svi osigurači od količine komentara na račun najfriškijeg (zasad) protokolarnog gafa predsjednice i dezavuiranja dužnosti koju obnaša, ovoga s čokoladicama i sličicama. Ima tu svega; jedni se zgražaju, drugi se zgražaju nad ovima koji se zgražaju, treći se snebivaju nad pravljenjem slona od buhe, četvrti nastoje biti duhoviti... Ali zanimljivo, ni u jednom od tih komentara nisam primijetio ključnu stvar: nikome na pamet nije pala simbolična važnost 6. prosinca za Dubrovčane i Dubrovnik.

Kao da se nitko nije zapitao zašto je gospođa KGK baš tog dana došla baš u Dubrovnik, kao da nikome nije važno zašto se taj dan tamo obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. A samo je u tome problem: na svetog Nikolu 2016. obilježavala se 25. obljetnica fascinantne obrane Srđa i osvetničkog granatiranja koje je uslijedilo, jubilarna godišnjica drugog najvećeg stradanja dubrovačke gradske jezgre u cijeloj povijesti. Prvo je 1667. izazvao potres, a drugo, 1991., hoćeš-nećeš - (neki) Srbi i Crnogorci.

Nije nužno biti zagriženi ustašoid da poludiš kad vidiš da ti je hrvatska predsjednica, baš na 25. godišnjicu tog užasa, djetetu poklonila (i) čokoladicu proizvedenu baš u, eto, Srbiji. Da je to napravila bilo koji drugi dan u godini, vjerojatno bi ostalo na razini nekakve anegdote za uži krug ljudi, za malo snebivanja i, vrlo brzo, kolektivnog rezigniranog odmahivanja. Dubrovačke su trgovine, kao uostalom i sve druge u Hrvatskoj, već godinama opskrbljene desecima, ako ne i stotinama, artikala iz Srbije, s jasno istaknutim imenom proizvođača i zemljom porijekla i, koliko mi je znano, nikad nitko oko toga nije pravio neki problem. A i zašto bi?

Sprdačina međunarodnih razmjera

Međutim, ako ti desno centrirana, konzervativna šefica hrvatske države baš na 6. prosinca baš u Dubrovnik donese djetetu čokoladu (ili bilo što drugo) baš srpskog proizvođača, onda u sekundi shvatiš koliko je i njoj i njezinoj sviti uopće stalo i do tebe i do tvojeg djeteta i do tvoga grada i do jubileja koji je, službeno, došla komemorirati. I koliko zapravo vode računa o poslu koji smo im povjerili.

Da je u vrećici s poklonima za male Dubrovčane bila poljska, švicarska, turska ili talijanska čokoladica, nitko ništa ne bi bio primijetio, nikome ne bi palo na pamet da se žali ni da unutra nema nijednog hrvatskog proizvoda - bila bi to samo jedna obična prosinačka poklon-vrećica sa slatkišima, jedna od stotina tisuća gotovo identičnih što se u ovo doba godine pakiraju, prodaju i dijele svud uokolo. 'Mogla se malo više isprsit', bio bi vjerojatno najciničniji komentar na takav jeftilenski poklon, i to bi bilo to. 

Ovako je sve izraslo u sprdačinu nacionalnih, pa i međudržavnih razmjera. Samo zato što je jedan dubrovački otac na društvenoj mreži podijelio svoje razočaranje - ne Pionirovom čokoladom, nego indolentnošću i nehajem predsjednice i njezine logističarske svite.

Tko se zarazio srbonelom?

Prilično je izvjesno da isti genijalni um (individualni ili kolektivni, svejedno) stoji i iza slučaja čokoladica i one kartonske Kolinde što su je svojedobno ponosno natakarili (je li još tamo?) uz ulaz u Ured predsjednice i iza ovih zlatopisnih sličica što su se sa slatkišima (usput: čokoladica i sličica - koja vam je prva asocijacija na tu kombinaciju?) dijelile u Dubrovniku i iza nevjerojatnog predsjedničinog priopćenja što je uslijedilo poslije svega. Riječ je o umu, da se vratimo na početak, ili kompletnog idiota ili pritajenog sabotera s figom u džepu. A ona stara narodna kaže - s kim si, takav si...

P.S.: Nadam se, najiskrenije, da je ono dijete pojelo čokoladicu i da se pritom nije zarazilo srbonelom (ponajbolja dosjetka među stotinjak njih na koje sam naletio!) te da je sličicu zalijepilo u album na pravo mjesto.