Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.' Tako o tome kako se vjernici trebaju odnositi prema homoseksualnim osobama naučava Katekizam Katoličke crkve, koji je inače svakom zainteresiranom dostupan na internetskoj stranici Hrvatske biskupske konferencije.

Iako pažljivo formulirani jezik Katoličke crkve krije mnoge prijepore (recimo, kakva bi to bila opravdana diskriminacija?), osnovna poruka je jasno izrečena: LGBT ljude iskreni katolički vjernici trebaju 'prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću'. Stoga se čovjek mora zapitati, naročito ako je proteklih desetak dana pratio medije, ima li u Katoličkoj crkvi u Hrvata/ica uopće katolika? Odnosno, vjerojatno ih ima među običnim vjernicima, ali ih je zato među klerom očito manjak, jer su proteklih godina baš svećenici – od župnika do biskupa - prosuli najviše žuči u javnosti na račun LGBT osoba. A konkurencija u kategoriji homofobnih ispada doista nije slaba.

Crkveno pokroviteljstvo nasilja na LGBT osobama

Jedan je svećenik (pasionirani bloger Franjo Jurčević) već osuđen zbog diskriminacije, jer je o LGBT osobama pisao kao o 'bolesnima', 'perverznima', 'besramnim jadnicima', 'osobama bolesnih usmjerenja', 'nenormalnima', 'perverznim i nastranim osobama', te usput zazivao nasilje u stilu onoga počinjenog na beogradskom Prideu 2010. Zapravo, kada je riječ o bacanju prvog kamena, Katolička crkva u Hrvatskoj je čim se pitanje LGBT prava pojavilo u javnosti sručila lavinu netrpeljivosti na gejeve i lezbijke, čak do te mjere da je uvijeno zazivala ili naknadno blagosiljala fizičko nasilje nad Povorkama ponosa. U međuvremenu se ništa nije promijenilo, pa nema riječi o tome da se od Crkve može očekivati 'poštivanje, suosjećanje i obazrivost', nego se i dalje iz svih struktura klera širi sumpor agresivne homofobije.

Ovoga puta je prvi kamen bačen na misi u Splitu, u povodu proslave Sv. Dujma, na kojoj je don Ante Mateljan udario ideološke temelje za moguće nasilje na Povorci ponosa: 'Ta antiprocesija je vrijeđanje kršćanskih vrednota. Nijedan vjernik ne mora podnositi takvo izrugivanje.' U prijevodu: pripremite kamenje, dimne bombe i ostale prigodne rekvizite. Iako sam don Mateljan to nije baš tako rekao, ne treba pretjerano dvojiti da su mnogi njegove riječi baš tako protumačili, pa će opravdanje za moguće nasilje lako naći u onome što im je Crkva rekla. Uostalom, to je često argument ponosnih homofoba Hrvatske, poput odlazećeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića, koji je svoju izjavu da za reprezentaciju ne smiju igrati homoseksualci potkrijepio pozivajući se na papu! Ruža Tomašić je pak prošli tjedan u Saboru rekla da je Hrvatska 'deklarirana katolička zemlja', pa zbog toga 'gejevi ne mogu imati jednaka prava'. Obrazac je, dakle, poznat: kad želiš uskratiti prava LGBT osobama, a nemaš argumente za to, spomeni Crkvu i sve je riješeno!

Protiv toga da je se koristi kao smokvin list homofobije Katolička crkva u Hrvatskoj se nikad nije pobunila, jer vjerojatno ne vidi ništa problematično u tome. Jednako kao što je business as usual kada se županjski svećenik Ivan Varoščić verbalno iživljava nad desetogodišnjem dječaku, govoreći mu da će zbog duge kose postati 'bolestan i peder'. Unutar domaćeg klera, kako su nažalost pokazali tijekom godina mnogi primjeri, vlada prilično primitivna i huškačka homofobija, koje nije lišen ni jedan od uglednijih hrvatskih teologa Adalbert Rebić.

Tužni slučaj teologa Adalberta Rebića

Prošle godine je Rebić nasilje na Split Prideu blagoslovio ovim riječima: 'Nisam za nasilje, ali dobili su što su tražili.' Sada se pak pojavio u 'Otvorenom' na temu istospolnih zajednica i ponosno ustvrdio kako je 'i dalje homofob'. Tužno je vidjeti jednog pristojnog, starijeg gospodina, usput i teologa – dakle osobu upućenu na transcendentalno – kako se razotkriva kao prizeman homofob, jer njegova empatija i kršćanska solidarnost sa slabijima ne uključuje LGBT osobe. Nije toliko važno što su Rebićevi istupi daleko od onoga što savjetuje Katekizam, nego je mnogo veći poraz spoznaja kako Rebić ne uspijeva prepoznati ljudskost gejeva i lezbijki, pa mu nije teško nečiji život otpisati s jednim 'dobili su što su tražili'. O ljubavi za bližnjeg svog tu nema ni riječi. Baš suprotno, u pitanju je hladno servirana i svetom vodicom poprskana mržnja.

Teško će se homofobni diskurs Katoličke crkve u Hrvatskoj, koji uključuje i jedva kamuflirane pozive na nasilje, promijeniti na bolje ukoliko se protiv njega ne pobune sami vjernici, pa i oni među njima koji su homoseksualci. No, zasad su gej katolici izabrali poricanje i potiranje svoje homoseksualnosti, umjesto da javno ili unutar župe svjedoče o svojim životima i problemima, te vlastitu Crkvu upozore na njeno nekršćansko ponašanje prema LGBT osobama. Aktivistički frontalni napadi na Crkvu su tek donekle uspješni, o čemu najbolje svjedoči ne baš uvjerljiva tužba Kontre protiv vjeroučiteljice Jelene Mudrovčić. Na kraju je cijeli slučaj odbačen na sudu, ali ne prije nego su katoličke udruge, pod pokroviteljstvom stranke Hrast, uspjele u javnost lansirati apsurdan, ali zvučan pojam 'kršćanofobije'. Za takvu prozirnu zamjenu teza treba imati veliku dozu drskosti, s obzirom na status Katoličke crkve u Hrvatskoj, te njen utjecaj na sve od školskog programa do javne televizije. Ali kad već drskosti ima, onda joj ne treba nuditi priliku da se iskaže, što je učinjeno u slučaju spomenute vjeroučiteljice.

Katolička crkva je, nažalost, neprijatelj LGBT zajednice u Hrvatskoj, no ipak nema dovoljno moći da zaustavi naš put k ravnopravnosti. Kočiti na svaki način hoće, te to i čini, ali to garantira tek usporavanje i odlaganje neizbježnog. Zato se u biti ne treba pretjerano uzrujavati u vezi crkvene homofobije (što ne znači da joj se ne treba suprotstavljati!), jer to je dugoročno pozicija gubitnika. Ako se već hrvatska Katolička crkva odbija držati Isusovih riječi o ljubavi i toleranciji kada je riječ o LGBT osobama, onda na njih treba podsjetiti LGBT zajednica, te velikodušno poručiti: 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!'