Poštovani susjede,

U utorak kasno poslijepodne, s balkona ili prozora vašeg stana, koji se nalazi na jednom od viših katova zgrade u jednom zagrebačkom naselju, bačena je jedna petarda. Sudeći po zvuku koji me je podsjetio na detonaciju, u pitanju je bila popularna 'tenkovska' petarda, za koju proizvođač na internetu kaže da je 'omjerom cijene i kvalitete vjerojatno najisplativija na europskom tržištu'. Eksplodirala je nekih dva metra od mene, a sreća pa mi četverogodišnja kćer voli trčati prema ulazu te je bila nešto dalje od mjesta eksplozije. Instinktivno sam pogledao prema gore, no magla je sprječavala da utvrdim odakle je petarda bačena, a do tada se bacač vjerojatno već junački kamuflirao ispod vidljivog dijela balkona, ili naprosto zatvorio prozor. Sve što sam mogao napraviti jest upozoriti susjeda koji je upravo izlazio iz zgrade s malenim sinom da malo pripaze kamo hodaju.

Znam da vam to nije prvi put. Sjećam se kako ste vi i vaši ukućani pucali uzduž i poprijeko kvarta kad je Mandžo prošlog ljeta zabio onaj gol Ircima, a iste jeseni ste nešto municije sačuvali i za puštanje generala iz haškog kazamata. U jeku prošlih blagdana s balkona sam viđao vašeg sina, mislim da pohađa šesti razred, kako s ekipom zuji po kvartu i baca petarde ispred obližnjeg kafića, a onda bježi iza zgrade. Tih dana petarde je znao bacati i onaj susjed s balkona na 8. katu, ponese ga Stoja koju katkad odšarafi na svom moćnom pojačalu, hoće to. Sreća pa vam nije pogodio sina dok je tuda trčkarao, zar ne?

Ove godine ste se malko primirili. Ne znam je li to zbog nedostatka geostrateških i sportskih uspjeha Hrvata u protekloj sezoni (slabo se pucalo kad se ušlo u EU) ili strože primjene Zakona o eksplozivnim tvarima, prema kojemu se eksplozivna sredstva II, III i IV klase osobama starijima od 18 godina mogu prodavati između 15. prosinca i 1. siječnja, a koristiti od 27. prosinca do 1. siječnja. Samo malo – vaš dječak ide u šesti razred? To znači da mu u dućanu, prema istom tom zakonu, teta prodavačica ne bi smjela prodati petardu, jer svojoj tvrtki riskira kaznu od 20 do 40 tisuća kuna. Ili je možda tvrtka izračunala da joj se tu i tamo isplati platiti kaznu, jer od petardi zaradi više? A možda taj dućan baš i nije obilazila inspekcija?

OK, možda nije krivo dijete. Uzmimo da ste mu vi kupili petardu. Zakon vas u tome ne sprječava – u njemu stoji tek da ne smijete detonirati eksplozivna sredstva na zatvorenim, te otvorenim prostorima gdje se okuplja veći broj ljudi. Bacanje s balkona na ulicu nije navedeno kao kažnjivo. Tko je kriv ljudima, djeci i psima što šeću pod zgradom, što ulaze u dućane, pekarne, kafiće, ljekarne? Ovi što voze bicikle na ovu hladnoću su ionako luđaci, a i brži su od pješaka, pa ako vide projektil kako pada s neba, mogu brzo otpedalirati. A ako u strahu naglo zakoče pa se kotačem okliznu na ledu, imaju kacige, neće im biti ništa.

A što ako petarda upadne u sjedalicu? Što ako ne aterira dva metra od djeteta ili kućnog ljubimca, nego na glavu, pod noge ili u kapuljaču? Ne znam za vas, ali meni sve to s petardama nije baš zabavno. Nije mi bilo zabavno ni kad sam bio klinac, jer u godinama u kojima je sada vaš sin, slušao sam neke druge detonacije. One su mi uništile rodni grad i život dok još nije ni počeo kako treba. Razumjet ćete, vjerojatno ste i vi tih godina slušali nekakve detonacije. Baš zato ja vas ne razumijem. I molim vas da još jednom pročitate tekst objavljen na ovom portalu prije pet godina, koji i danas stoji kao referenca u članku o petardama na Wikipediji. Osobito onaj dio o prvoj pomoći. Nadam se da vam neće trebati, ali nikad se ne zna, onaj s osmog kata i dalje stanuje iznad vas.