Svjetonazorsku bitku u srži ovogodišnje Dore – iako nikad nismo mislili da ćemo povući takvu paralelu – relativno je lako objasniti pričom iz kultnog zagrebačkog alternativnog kluba Močvara. Tamo je prije godinu i pol bendu Ogenj iz Koprivnice, pobjednicima televotinga Dore 2025., uskraćena mogućnost da nastupi kao predgrupa keltskog punk benda Rumjacks. Kako su tada tportalu objasnili iz Močvare, bend koji zagovara zabranu abortusa – a Ogenj je baš tada svoju deklariranu pro-life orijentaciju uzdigao na novu razinu singlom 'Duša' – nema što tražiti u tom klubu. Pa su, logično, probali na Dori.

U istom je klubu godinu i nešto kasnije imao što tražiti Marko Bošnjak, pobjednik Dore 2025. zbrojem glasova žirija iz četiri HRT-ova centra, četiri međunarodna žirija i publike. Nastupio je u Močvari uz Saru Renar, Ninu Romić, Brain Holidayse i Seju Sexona na dobrotvornom koncertu podrške Palestini.

Nije to prvi put da Bošnjak svojoj glazbi pridodaje aktivistički angažman: istog ljeta nastupio je na Zagreb Prideu, a LGBTQ zajednici daje kontinuiranu podršku kad god je u prilici. Osim toga, ima iskustvo gubitnika na Dori otprije tri godine, kad je nedopečenom balkanskom baladom 'Moli za nas' kanalizirao svoje korijene iz crkvenog zbora u Prozor-Rami te proboj na regionalnu scenu kroz Pinkove 'Zvezdice Granda', ali je za dlaku ostao kratak u porazu od univerzalne miljenice hrvatskog mainstreama Mije Dimšić.

Gdje smo bili od 2022.?

Dakle pobjedu možda ne baš najsretnije kenseliranih koprivničkih pro-life pankera s etno stremljenima nad mladim apostolom progresivne uravnilovke s kaleidoskopskom pop pjesmom u stilu aktualnih eurovizijskih standarda mogao je očekivati samo netko tko je zadnjih 10 godina sjedio na ušima i nije pratio što se događa na Euroviziji, a bome ni u Močvari. Pa podsjetimo: dogodio se rat u Ukrajini, svijet se podijelio na tradicionalistički i woke blok, Eurovizija je – kao i pola svijeta – eliminirala Rusiju i još konkretnije zagazila prema lijevom progresivizmu, a Putin na natjecanje bacio fetvu, rekao bi pokojni Amfilohije, 'smrada sodomskog', paralelno pripremajući svoj, konzervativni Eurosong.

Kao i inače, u Hrvatsku taj vlak stiže prekasno, no nakon dvije godine, u kojima je, uz teške muke, ostvaren univerzalni konsenzus i navijačka atmosfera oko domaćeg eurovizijskog predstavnika, on je prošle godine umalo i pobijedio. Uspjeh Leta 3, potom i Baby Lasagne, tako je odgodio ovu neminovnu svjetonazorsku raspravu, u kojoj je donekle profitirala i sama Dora – makar u smislu raznolikosti, ako već ne i kvalitete.

Eurovizijski mikrožanrovi i mala pobuna protiv HDZ-a

Ove godine smo, naime, zbilja imali ponešto u svakom eurovizijskom slotu, bar na razini ideje: eurovizijske metalce iz Karlovca EoT, eurovizijskog repera iz Umaga Fenkstu, eurovizijski Royksopp iza maski po imenu Nipplepeople te čak dva eurovizijska LGBT friendly bangera: 'izraelski' IVXN-a i klasični dalmatinski Luke Nižetića. Imali smo i ponešto recidiva 'stare' Eurovizije: prije svega Magazin s eurovizijskim finskim metalom, dekoriranim makrame kostimima i jezivom AI dječicom na ekranu, pa onda i tu moldavsku Dubiozu za siromašne u vidu Ognja. Imali smo, za Doru prilično hrabro, i pokušaj angažirane, čini se anti HDZ političke poruke, koju je pjevački nekonzistentan ženski zbor Lelek tek u finalu pomalo podmuklo preveo na hrvatski i tako dobacio do drugog mjesta u televotingu.

Imali smo, naravno, još jedan HRT-ov tehnički debakl od prijenosa, a koji će ravnatelj te kuće Robert Šveb neuspješno braniti riječima: 'Ovih je dana teško raditi na HRT-u.' Imali smo i uobičajene previde u predselekcijskom postupku, pa je tako ove godine, recimo, stradao Disco Lizard, čija je pjesma 'See You in Paradise' komotno mogla bar u top 5. Imali smo i nešto simpatičnih trenutaka, poput 'Mame ŠČ' u verziji Norvežanke Alessandre ili transparentnog priznanja da je finalni show Baby Lasagne snimljen tri dana ranije jer je čovjek na turneji. Imali smo, srećom, i taj strani žiri, iz kojega su ovoga puta eliminirani 'Eurosong autisti' Talijani, a oni su nam prošle godine skoro zakuhali spačku s nula bodova istom tom Baby Lasagni.

Strani suci kao korektiv

Te grupacije eurovizijskih insajdera iz četiri europske zemlje – Španjolske, Finske, Armenije i Slovenije – uspjele su poništiti očita lokalpatriotska glasanja (HRT-ov studio Rijeka za Tolju, HRT Split za Magazin, ozbiljno!?) i dati dovoljnu prednost Bošnjaku da amortizira očekivani pad u televotingu. To pokazuje da nam je prisutnost ljudi koji možda ne razumiju ovdašnji jezik ili kulturu, ali razumiju Euroviziju i njezina trenutačna stremljenja, potreban baš kao strani suci u nogometu. Stranci su, naime, glasali izbalansirano, držeći se tri ključna kriterija: kvaliteta pjesme, scenski nastup i društveni domet.

A prema sva tri kriterija, kako smo istaknuli i nakon prvog preslušavanja ponude Dore, Marko Bošnjak u sinoćnjoj konkurenciji rutinski pobjeđuje. Šarolika trap-pop salata s teatralnim izletima u kabare i horor komunicira s generacijom TikToka, a koja danas dominira u eurovizijskom metaverzumu - uz maštovit scenski nastup u režiji ekipe što stoji iza nastupa prošlogodišnje irske predstavnice Bambie Thug i očit Bošnjakov progresivan društveni angažman - te bi ove godine vjerojatno posljednji put mogli biti pobjednička formula, barem dok Trump ne izda neku izvršnu naredbu o tome da svi moramo sudjelovati na ruskom Eurosongu.

Marko, čuvaj se Mossada

Marku, dodajmo još i to, u Baselu sigurno neće biti lako – čekajte samo dok ga se zbog tog koncerta Free Palestine dohvate Izraelci, pa mu počnu raditi spačke zbog kakvih je prošle godine Nizozemac Joost Klein odletio s Eurosonga. Također, posebno u višim lagama, treba popraviti vokalnu izvedbu, dotjerati scenski nastup i vjerojatno doproducirati pjesmu.

Teško je reći bi li to sve trebalo biti dovoljno za finale, pogotovo s obzirom na ovogodišnju kriminalnu konkurenciju u kojoj, prema fanovima, zasad vodi prilično anakron albanski etno elektro pop, što opet sugerira novi zaokret prema Trumpovoj uravnilovci. Ipak, u eklektičnoj, ali kvalitativno možda i najsiromašnijoj ponudi u novijoj povijesti Dore, bolje nismo mogli odabrati. I to, istaknimo još jednom - uz pomoć stranih sudaca.