Stanicu RER vlaka u St. Denisu za mjesec će dana preplaviti sportašice i sportaši iz cijelog svijeta koji će od kraja srpnja do sredine kolovoza sudjelovati na Olimpijskim igrama u Parizu. Ovaj dio francuske prijestolnice u kojem se nalazi olimpijsko selo i Stade du France slovi za jednu od najopasnijih europskih četvrti. U njoj su pod vodstvom Abdelhamida Abaaouda u studenom 2015. godine započeli teroristički napadi u kojima je širom Pariza ubijeno 130 osoba.

Premda povijesno važan zbog činjenice da je mjesto krunidbe francuskih kraljeva, u St. Denis dobar dio 'bijelog' Pariza nerado zalazi. 'To nije Francuska…', komentirao je konobar u jednom od pariških kafića na moje spominjanje mjesta održavanja sastanka međunarodnog znanstvenog projekta – '…odnosno još uvijek nije. Nakon nedjelje krećemo u čišćenje'.

U razgovoru o današnjim parlamentarnim izborima on nema dvojbe za koga će glasati – '…vrijeme je za uvođenje reda. To mogu samo Rassemblement national (RN), Marie Le Pen i Jordan Bardella'. Njegov politički put karakterističan je za dio birača ove ekstremno desne političke opcije – prvo je bio socijalist pa se razočarao u ljevicu kojoj je radništvo bilo samo parola, nakon toga je dao priliku Emanuelu Macronu kao novom licu koji je priču o borbi za svakog čovjeka vrlo brzo zamijenio konkretnim akcijama za interese velikog kapitala.

Odlučio je šansu dati onima koji politički uspjeh temelje na njegovom i strahu mnogih – ugroženi smo, ova zemlja više nije naša, uskoro neće biti posla za sve za što što je krivica 'ljudskog smeća koje je došlo u Francusku bez želje da se uklopi i pridonose društvu'. Čišćenje po njima znači povratak francuskim korijenima, a mjesto gdje ga je za primjer drugima najbolje započeti je upravo St. Denis.

Proleteri 21. stoljeća, ujedinite se

Trideset dana prije početka Olimpijskih igara St. Denis izgleda kao gradilište. Na montažnim ogradama oko stanice ispisan je niz političkih poruka koji odražavaju politička gledišta njegovih građana – 'nacisti glasaju za RN', 'policajci glasaju za RN'; 'buržoazija glasa za RN' i 'naši neprijatelji glasaju za RN'. Ljudi koji izlaze iz stanice najbliže su pojmu 'proleterijata' 21. stoljeća – izmučeni od teškog rada u klasnom društvu u kojem se uz zlatne kupole, jastoge, parfeme i umjetnost nalazi njihova stalna borba za puko preživljavanje. Po ulicama nalaze se samo plakati lijeve koalicije Nouveau Front Populaire (NFP), a posebno njene članice Komunističke partije.

'Nije kod nas ništa opasnije nego u drugim dijelovima Pariza', govori mi voditeljica komunalnog obrazovnog centra u kojem se besplatno uči programiranje, šivanje, crtanje. 'Ljudi su ovdje bijesni na nepravdu i činjenicu da smo i da ćemo uvijek ostati građani drugog reda. Na nama su izgradili svoje bogatstvo i sada ga našim radom održavaju'. Njen glas će dobiti ekstremna ljevica zbog toga 'što im je jedinima stalo do nas'. O favoritima izbora misli najgore moguće – 'Mogu se oni pretvarati i šminkati. Mogu i staviti tog dečkića (op.a. Bardellu) na TV i postere, ali jedno je sigurno moj prijatelju – to je nacističko smeće koje bi nas sve da može spalilo'.

Macronova Francuska trebala je 2024. godine biti progresivna centristička država koja uspješno brodi između ova dva pola, a njezina krunidba trebala je biti na zatvaranju ljetnih Olimpijskih igara upravo u St. Denisu. Igre će se održati, ali krunidbe neće biti. Nju će ubrzo zamijeniti jedna nova, radikalizirana Francuska u kojoj će lica alžirskih radnika biti još izboranija, a ruke bijelih konobara još istrošenije. Sve to će uz bocu šampanjca promatrati oni koji na tuđoj muci i strahu žive. Dok će se crne ulice pretrpane različitim smećem bojati krvavo crveno, jedni će drugima uz blagi pomak brade reći:

'Salut! Vive le France!'