Teška neizvjesnost nadvila se nad Francuskom otkako je predsjednik Emmanuel Macron zbog poraza na izborima za Europski parlament raspustio parlament i raspisao izvanredne izbore. Idući tjedni mogli bi donijeti velike promjene, ne samo u pogledu ugaslih nada i urušenih karijera, kao što je to već uobičajeno u mirnim demokracijama, već i mogućnosti izbijanja stvarnog nasilja, analizira BBC.

Za razliku od Britanije, gdje je bilo potpuno racionalno da premijer Rishi Sunak na kraju političkog ciklusa raspiše prijevremene izbore, Francuska skače u nepoznato, definirao je iskusni francuski komentator Nicolas Baverez.

Tjedan dana uoči prvog kruga izbora, ništa ne ukazuje na to da je Macronova računica o munjevitom otklonu birača od koketiranja s 'ekstremima' bila ispravna. Nacionalni skup i dalje vodi u anketama, a drugo mjesto zauzima lijevi savez s krajnje ljevičarskom Nepokorenom Francuskom (LFI). Najvjerojatniji ishodi su ili trijumf RN-a, a time i krajnje desna vlada, ili krajnje nestabilan parlament.

U svakom slučaju, kaže Baverez, rizici su trostruki: kriza francuskog državnog duga, nasilje na ulici i kolaps institucija. 'Naša Peta republika je osmišljena da nas provede kroz krize. Ali mi smo u vrlo nestabilnoj situaciji. Građani su izgubljeni jer je izgubljen i sam predsjednik, pa možemo imati brutalan raspad institucija', upozorio je.

Diljem Francuske ljudi su svjesni da se zemlja nalazi na opasnom raskrižju. Sam predsjednik Macron čak je aludirao na mogućnost 'građanskog rata', što je protumačeno kao pokušaj da se birači prestraše i usmjere natrag prema centru. Baverez smatra da je duboko pogrešno i vrlo opasno nastojati sačuvati političku moć uz pomoć straha: 'Kada u demokraciji igrate na strahove, rađate mržnju i nasilje'.

Macronov ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin pretpostavlja da bi moglo doći do nereda u večernjim satima prvog i drugog kruga izbora. Scenarij iz noćne more bio bi pobjeda RN-a koja bi dovela do poziva krajnje ljevice na prosvjede, koji bi zatim postali nasilni, uz priključenje prosvjednika migrantskog porijekla. Krajnje ljevičarski LFI ima veliku podršku u predgrađima, s podrškom Gazi kao jednoj od glavnih tema svoje kampanje.

Politička nestabilnost mogla bi u konačnici utjecati i na Olimpijske igre, koje počinju manje od tri tjedna nakon izbora. Zaključno, Bavereza povlači paralele: 'Francuska ima svoj populistički trenutak. SAD i UK imali su svoje prije deset godina, s Trumpom i Brexitom. Francuska je tada bila pošteđena zbog snage institucija, ali i zbog kišobrana eura, što je značilo da se mogao nastaviti kupovati socijalni mir povećanjem javnog duga. Sada je tome došao kraj'.

Macronov mandat traje do 2027. i samo bi ga neka masivna kriza mogla nagnati da prijevremeno odstupi s dužnosti, analizira Politico. Ovisno o rezultatima, francuski predsjednik mogao bi mogao pozvati nekog iz neprijateljskog RN-a - vjerojatno Jordana Bardellu - da vodi vladu u idućem mandatu. Kako bi izgledao taj neugodan politički brak, poznat i kao kohabitacija?

U modernoj povijesti, Francuska je triput iskusila kohabitaciju: konzervativni premijeri Jacques Chirac i Édouard Balladur surađivali su sa socijalističkim predsjednikom Françoisom Mitterrandom 1980-ih i 1990-ih, dok je socijalistički premijer Lionel Jospin kohabitirao s Chiracom kao predsjednikom od 1997. do 2002. godine.

Ovaj put je, međutim, drugačije. Svi ti prijašnji dionici bili su iz političkog mainstreama, dok bi ekstremistički premijer gurnuo Francusku u nepoznate vode. Već sami izgledi za tako nešto izazivaju uzbunu u Europskoj uniji, a i šire. Ostale članice strahuju od katastrofalnih posljedica za status Francuske kao globalne strateške sile i ključne članice Unije, s tim da Bruxelles gubi jednu od rijetkih preostalih članica bloka s autoritetom na međunarodnoj pozornici u temama u rasponu od industrijske politike do obrane.

Pokušaji da se obuzda veliki dug zemlje ili da se pojača podrška Ukrajini, također će postati teži ako se krajnje desna vlada bori za prevlast s Macronom. Općenito se smatra da francuski predsjednik ima isključive ovlasti nad obranom i vanjskom politikom, no kako se proračun dogovara u parlamentu, sva nova sredstva za obranu ili doprinosi Ukrajini mogli bi biti blokirani. Strah je već duboko prisutan u Bruxellesu da bi francuski parlament uz dominaciju desničarskih i lijevih populista mogao sabotirati obrambene planove EU-a i njegovu potporu Ukrajini. Neki od najbližih francuskih saveznika, poput Njemačke i Poljske, izdali su neuobičajeno otvorena upozorenja jer bi pobjeda krajnje desnice u Francuskoj mogla potkopati europsko jedinstvo dok je kontinent pod ruskom prijetnjom.

Francuski premijer i predsjednik također će se morati dogovoriti koga će poslati u Bruxelles da preuzme utjecajnu ulogu francuskog povjerenika EU. Bardella je u ponedjeljak ustvrdio da buduća vlada, a ne Macron, treba izabrati kandidata. 'To će biti među prvim odlukama koje ćemo donijeti', rekao je Bardella. Prema ugovorima EU-a, ministri 27 zemalja članica predlažu popis povjerenika, a ne šefovi država ili vlada. To bi Bardelli dalo pravo glasa. Međutim, povjerenike treba prihvatiti predsjednik Komisije i potvrditi Europsko vijeće u kojem sjedi Macron.