Evo zašto: sveta matera Crkva u Srba već za sobom ima tešku moralnu hipoteku na temu pedofilije i homoseksualnih skandala, ali i dosta učinkovitu zaštitu države i pravosuđa. Nakon ovoga, izgleda da to neće pomoći.

Što se desilo? Prije svega, treba znati da je vladika Kačavenda stekao mnoge kritičare i protivnike zbog svojega renesansnog životnog stila dostojnog obitelji Borgia. Debeli džipovi, vladičanski dvori uređeni s mnogo novca i malo ukusa, dakle raskošni preko svake mjere, prateći nacionalistički ispadi i otvorena podrška Karadžiću pod čiju je zaštitu pobjegao odmah 1992. napustivši pastvu i postavši važan propagandist velikosrpske ideje. Karadžić mu je velikodušno uzvratio onime što Preosvećeni najviše i nesebično voli: novcem i povlasticama. Njegovo se Preosveštenstvo onda razmahalo i izgubilo svaki smisao za mjeru i stvarnost, na način zaista renesansni. To je – naravno – uključivalo i homoseksualne grupne orgije, kako sada vidimo, ali i pedofiliju.

Borgia zvorničko-tuzlanski

Tu je i dolijao. Stanovita ekipa snimila je 2009. skrivenom minijaturnom kamerom 15 minuta nadasve zanimljivoga filma u kojemu su akteri Vasilije i četiri mlađa muškarca. Članovi ekipe bili su jedan ogorčeni svećenik, ali i dva lika iz policijsko-obavještajnog polusvijeta: neki bivši policajac Glamočanin, ali i čuveni Jugoslav Petrušić, zvani i 'Dominique Yugo', nekada suradnička veza francuske unutarnje službe sigurnosti DST, a kasnije minorni igrač kod Miloševićeve Udbe, uhićivan u čuvenom skandalu 'Pauk' i sumnjiv po crti ratnih zločina u BiH i na Kosovu. Ta se bjelosvjetska protuha javljala u nizu sumnjivih priča kasnije. Onda su mangupi došli na ideju da stvar i unovče, osim što će upropastiti Preosvećenog: ponudili su snimku osvjedočenom kritičaru Kačavende, đakonu u ostavci Bojanu Jovanoviću, za sumu od sto tisuća eura, kako čujemo. Bojan Jovanović obavijestio je policiju i pripremljena je zamka u koju su protuhe upale kao zadnji amateri. Kasnije je ispalo da je snimka dostavljena i Sinodu (to je njihov Centralni komitet) Srpske pravoslavne crkve par mjeseci ranije, s ciljem da redoviti svibanjski Sabor SPC-a konačno ukloni Kačavendu. Crkva je ostala nijema – do sada barem, a za Sabor ćemo vidjeti. Detalje o tome ima sarajevski tjednik Dani, pa vidite tamo.

E, sad: da je ovo prvi i jedini slučaj – pa hajde... Podsjetit ćemo se malo prethodnih skandala. Još polovicom osamdesetih otac Filaret, tada starješina samostana u Zemunu, a danas vladika mileševski, postao je nepodnošljiv zbog sustavnog uznemiravanja maloljetnika po glavnom zemunskom parku, ali i zbog homoseksualnih orgija o kojima znamo od stanovitog gay aktivista, kojemu su se, pak, žalili zemunski gayevi. Jedan inspektor za javni red i mir iz 8. (zemunske) stanice milicije pobjesnio je, sastavio temeljitu bilješku o nestašlucima oca Filareta i dostavio ju je Patrijaršiji u Beogradu (on mi je to osobno ispričao). Veli da je pokušao stvar smiriti tako, jer bi se hapšenje i kazneni progon u to vrijeme bili protumačili kao 'napad na Crkvu'. Filaret je dobio tromjesečnu pokoru negdje u provinciji i – nastavio dalje. Sada je vladika, a u međuvremenu se proslavio slikajući se sa mitraljezom negdje oko Gline i lupetajući na Miloševićevoj televiziji s dječjom lubanjom u ruci (lubanja je bila iz anatomske zbirke, objasnio mi je jedan kirurg tada, a ne od 'zaklanog Srpčeta', kako je Filaret vrištao).

Najznačajniji slučaj bio je onaj vladike vranjskog Pahomija (kojega Pero Luković sa nježnošću zove 'Pahomić'): Njega je nekoliko mladih muškaraca optužilo za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, otvoreno i pod svojim imenima. Podignuta je optužnica, pretresi pred prvostupanjskim sudom u Vranju vukli su se polako – dok predmet nije otišao u zastaru. Opstrukcija države bila je vidljiva i neprijeporna, a javni dojam poražavajući po Crkvu, ali i po državu. Imali smo još i tog nekog monaha Ilariona iz Srijema, ali on se provukao sa uvjetnom osudom i stvar je pometena pod ionako prljavi pravosudni tepih.

Homofobija je soooo gay

Ovo je očito samo vrh ledenoga brijega, jer skandali pucaju redovito, a Crkva u Srba ne samo što šuti, već i aktere skandala unapređuje. Ima tu i sudbinske ironije: upravo ta ista Crkva podržava, potiče i štiti ekstremno desne klerofašiste poput Dveri, Obraza, Naših 1389, Justina filosofa i pratećih neonacističkih i navijačkih squadri koje s uživanjem mlate homoseksualce gdje god ih vide ili misle da ih vide. Tu nešto očito ne štima. Teško je sada pretpostaviti što o tome skandalu misle ti isti klerofašisti (ako uopće misle, jer im to nije svojstveno); oni šute – kao i Crkva.

Snimka, dakle, postoji - svih 15 minuta - i u rukama je policije, a polusvijet koji ju je pokušao prodati osumnjičen je za 'proizvodnju i rasturanje pornografskog materijala'. Zanimljivo je da najvažniji mediji – osim solidnog dnevnog Blica – o tome znakovito šute. Čak i B92 (osim na sajtu) šuti. Nije mala stvar zamjeriti se Crkvi; pogotovo kad je ta Crkva izvikana za 'nacionalnu instituciju', kad se ne može biti Srbin ako nisi pravoslavni vjernik (zvuči poznato?) i kad se patrijarh miješa u državna posla.

Što će iz ovoga ispasti – nitko ne zna. Barem do svibanjskoga Sabora, a pitanje je hoće li Crkva skupiti to malo snage i hrabrosti da se riješi barem jednog vladike ukaljanog grijehom sodomije.