S obzirom na to koliko ima jedinica regionalne i lokalne samouprave te osobito političara na razini županija, gradova i općina, čini se kao da Hrvatska ima 38 milijuna stanovnika, a ne deset puta manje.

Prevelika administrativna podjela Hrvatske

Konkretno, Hrvatska prema recentnom Popisu stanovništva, kućanstava i stanova na dan 31. kolovoza 2021. ima 21 županiju (uključujući Grad Zagreb), 128 gradova, 428 općina te 6757 naselja, a ukupan broj stanovnika iznosi 3.888.529. Popis je Hrvatsku podijelio u četiri regije - Panonsku, Jadransku, Sjevernu i Grad Zagreb. I dok je struka spustila broj regija na jednoznamenkasti, kakav bi uz određenu korekciju bio logičan i održiv za zemlju te veličine, politika je od 1993. broj jedinica regionalne samouprave povećala na više od dvadeset, a broj jedinica lokalne samouprave s nekadašnjih stotinjak na njih čak 555. Od te 1993. hrvatski birači na lokalnoj i regionalnoj razini biraju više od osam tisuća političara u predstavničkoj i izvršnoj vlasti, pri čemu u potonjoj od 2009. neposredno biraju prve ljude općina, gradova i županija.

Dodaju li se tomu mjesni odbori kao jedinice mjesne samouprave te proračunska sredstva koja sve to financiraju, pri čemu gotovo tri četvrtine općina i gradova financijski uopće nije samoodrživo, doista izgleda da Hrvatska ima 38 milijuna stanovnika koji iz svojih plaća i mirovina financiraju lokalnu politiku. Politika je tako jedna od najisplativijih 'gospodarskih' grana.

Četvrti izbori u trinaest mjeseci

Kada do ponoći 29. travnja pristignu sve kandidature za ovogodišnje lokalne izbore, a koji se održavaju 18. svibnja uz mogućnost održavanja drugog izbornog kruga ondje gdje bude trebalo, Hrvatska će ući u kampanju četvrtih izbora zaredom u posljednjih trinaest mjeseci. Tako gust izborni raspored nismo imali od 1990. i prvih demokratskih višestranačkih izbora.

Lani su, naime, 17. travnja održani parlamentarni izbori, zatim 9. lipnja europski, a potkraj 2024. i početkom 2025. prvi i drugi krug predsjedničkih izbora. Na njima su pobjednici bili jasni: HDZ je trijumfirao na izborima za Hrvatski sabor te za članove Europskog parlamenta iz Hrvatske, a Zoran Milanović za šefa države.

S obzirom na to da Hrvatska ima 21 županiju i Grad Zagreb sa statusom županije te spomenutih 555 gradova i općina, u nedjelju 18. travnja održava se de facto 576 izbora u kojima će biti isto toliko pobjedničkih lista za predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, a znat će se i rezultati izbornih utrka za općinske načelnike, gradonačelnike i župane.

Tko će na njima u cijelosti moći proglasiti pobjedu? To je do sada redovito bio HDZ te od 1993. i prvih lokalnih izbora u ovakvu teritorijalnom ustrojstvu osvaja vlast u najvećem broju hrvatskih općina, gradova i županija. Što veći broj njih sa što manjim brojem stanovnika i birača, to lakše za HDZ jer hrvatska vladajuća stranka znatno slabije prolazi u tri najveća hrvatska grada, Zagrebu, Splitu i Rijeci, nego u manjim lokalnim sredinama i pojedinim županijama istočno i južno od Zagreba.

Kontinuitet i promjene u strankama

I prethodna su dva puta lokalni izbori u Hrvatskoj održani u godini nakon parlamentarnih. Tako su hrvatski birači na lokalne izbore izlazili 2021. i 2017., a na parlamentarne 2020. i 2016. Ovo je treći put zaredom da vladajući HDZ na lokalne izbore izlazi s Andrejem Plenkovićem kao predsjednikom stranke. SDP pak treći put zaredom na lokalnim izborima ima novoga čelnog čovjeka. To je 2017. bio Davor Bernardić, četiri godine kasnije Peđa Grbin, a ove Siniša Hajdaš Dončić. Bernardić je u međuvremenu prestao biti članom SDP-a, više se ne vezuje ni uz Socijaldemokrate te se sada s vlastitom platformom kandidira za gradonačelnika Zagreba, a Grbin ispred SDP-a pokušava postati gradonačelnikom Pule nakon što mu to nije pošlo za rukom 2013.

Ono što razlikuje odnos vladajuće i najjače oporbene stranke prije osam te četiri godine u odnosu na proljeće 2025. jesu ispitivanja javnog mnijenja. U nekoliko njih provedenih u ožujku i travnju SDP je nakon pet godina prešao u minimalno vodstvo te je očito da je HDZ upravo prošlog proljeća iskoristio pravi trenutak za pobjede na parlamentarnim i europskim izborima. Na predsjedničkim je izborima HDZ-ov kandidat Dragan Primorac doživio izborni debakl, u međuvremenu se rascijepio i HDZ-ov koalicijski partner Domovinski pokret, pri čemu su na nacionalnoj razini u anketama i izvorna stranka i nova DOMiNO daleko ispod pet posto podrške, a sve je više nezadovoljnih smjerom u kojem zemlja ide, od i dalje jedne od najvećih stopa inflacije u Europskoj uniji do štrajkova.

Lokalni ili nacionalni izbori?

Hoće li se sve to reflektirati na predstojeće lokalne izbore ili će u 576 općina, gradova i županija biti toliko različitih ishoda da će rezultate svatko protumačiti upravo onako kako mu odgovara? Što bi za HDZ bila takva pobjeda, a što za SDP? Na što mogu računati Možemo!, Most, Domovinski pokret, IDS, Centar te ostale parlamentarne stranke? Hoće li birači u konačnici nagraditi ili kazniti isključivo lokalne i regionalne vlasti ili će pri svojoj odluci voditi računa i o preferencijama prema političkim strankama i koalicijama na nacionalnoj razini?

Uz slogan 'Nacionalna snaga, lokalna vizija', HDZ računa upravo na to: povezivanje rezultata vlade premijera Plenkovića i nastupa svojih kandidatkinja i kandidata na lokalnoj i regionalnoj razini. Uostalom, nije teško pretpostaviti da je nacionalna vlast uvijek 'sinkroniziranija' s lokalnom vlašću istoga političkog predznaka. Dovoljno je analizirati odnose gradskih vlasti u Zagrebu i Splitu u protekle četiri godine i nacionalne vlasti.

HDZ je na prošlim lokalnim izborima uspio formirati vlast u četvrtom najvećem hrvatskom gradu, Osijeku, i to bi mu i ove godine mogla biti najveća 'gradska' pobjeda. K tome, ima novu prigodu trijumfirati u najvećem broju županija, ali će mu, primjerice, rezultat na zadarskim lokalnim izborima pokazati je li u prethodne četiri godine napredovao ili nazadovao u jednoj od svojih ključnih izbornih utvrda. Isto, ali za Rijeku, vrijedi za SDP jer je, baš kao i HDZ u Zadru, u kontinuitetu na vlasti u trećem najvećem hrvatskom gradu od 1990. Možda bi i za Rijeku i za Zadar bilo najbolje da 2025., nakon trideset i pet godina, promijene stranku na vlasti.

Umor političkih stranaka

Godinu dana nakon parlamentarnih izbora, a uoči onih lokalnih, hrvatske političke stranke i njihovi čelnici djeluju nekako umorno, čak se utišao i višegodišnji verbalni rat između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića.

HDZ na lokalnim izborima cilja zadržati sve one jedinice lokalne i regionalne samouprave u kojima je pobijedio 2021., uz poneko novo 'preuzimanje', dok bi se SDP mogao naći u paradoksalnoj situaciji. Ankete mu pokazuju da je trenutačno izjednačen s HDZ-om u podršci ispitanika, ali će na lokalnim izborima to teško moći kapitalizirati osim povećanjem broja izabranih vijećnika te čelnih ljudi izvršne vlasti.

U Zagrebu je SDP, prvi put od 1990., samoinicijativno odustao od samostalnog ili u koaliciji vodećeg položaja na lokalnim izborima. Ukratko, pokazao je da je inferioran platformi Možemo!, čijega gradonačelničkog kandidata Tomislava Tomaševića podržava kao svoga, u posljednji trenutak odustavši od već promoviranog Branka Kolarića, prvog čovjeka zagrebačkog SDP-a.

Ako je Možemo! u protekle četiri godine potvrdio sve deficite nepripremljene i potkapacitirane gradske vlasti, onda je SDP kao mlađi partner u toj koaliciji bio još slabiji te doslovce nevidljiv. Ovako u Zagrebu, koji je uvijek bio mjerilo političke snage SDP-a na nacionalnoj razini, na izbore izlazi bez ikakvih rezultata i inicijativa, tek toliko da pripomogne Možemo! te da zapravo prikrije vlastitu slabost na razini gradske organizacije.

SDP-ova pozicija u velikim gradovima

Slična situacija za SDP vrijedi u Splitu. Taj grad također ima gradsku vlast upitnih rezultata, a ona s Ivicom Puljkom i Centrom na čelu želi ponovno pobijediti na izborima, no nema SDP-ovu podršku, već isključivo oponiranje. Tako će se SDP u dva najveća hrvatska grada naći u podređenom položaju, neovisno o tome podržava ili ne samu vlast.

Ovisno o situaciji u Rijeci, u kojoj se sadašnji gradonačelnik i bivši SDP-ovac Marko Filipović natječe protiv svoje dojučerašnje stranke, te onoj u Puli, u kojoj Grbin politički teško može preživjeti još jedan poraz u nizu, SDP može biti zadovoljan ili ne svibanjskim izborima. U tom će slučaju stranka - koja ima pretenzije već nakon sljedećih parlamentarnih izbora formirati vlast i u aktualnim je ispitivanjima javnog mnijenja uz sam bok HDZ-u - biti u ambivalentnom položaju: na razini Hrvatske stječe podršku, a u najvećim hrvatskim gradovima tu podršku gubi ili je nema dovoljno.

S druge strane, Možemo! i Centar ostaju u biti gradske stranke koje u protekle četiri godine ni na koji način nisu učinkovito proširile svoj utjecaj u drugim dijelovima zemlje, a Domovinski pokret isto to, ali u regionalnom smislu. Zbog toga će lokalni izbori biti ograničena korekcija prošlogodišnjih parlamentarnih jer većina hrvatskih političkih stranaka niti nema promišljenu politiku između izbora. Broj neodrživih općina, gradova i županija samo to potvrđuje doslovce iz ciklusa u ciklus.