Polemika splitskog gradonačelnika Ive Baldasara, koji je uskratio gostoprimstvo makedonskom Gipsy Mambo Kočani Orkestru tvrdeći da splitsku Rivu ne želi pretvoriti u 'palanački vašar', i saborskog zastupnika Milorada Pupovca, koji ga je zbog ovakvog obrazloženja prozvao zbog 'kulturnog rasizma', otkrila je da oba sudionika, zaslijepljena nepromišljenom potrebom za nametanjem političko-kulturoloških stavova, nisu svjesna epskih korijena i tužnog raspleta priče o vjerojatno najvećem brass bendu na Balkanu
U prvoj polovici prošlog stoljeća u mjestu Kočani u istočnoj Makedoniji, poznatom po najkvalitetnijoj riži u nekadašnjoj Jugoslaviji (čak se i Suzana Mančić u biografiji hvali kako je za gaža u Kočanima dobivala vreće riže na poklon), osnovan je Duvački orkestar, predvođen Ahmetom Veliovim. Štafetu je od njega krajem II. svjetskog rata preuzeo sin Hikmet, no pravi početak Kočani orkestar bilježi u trenutku kad ga je preuzeo Hikmetov sin Naat Veliov. Svjetsku slavu stječu potkraj osamdesetih, pojavljivanjem u filmu Dom za vešanjeEmira Kusturice, a devedesetih postaju vrhunska međunarodna world music atrakcija, nastupajući u elitnim svjetskim koncertnim dvoranama, na festivalima poput Roskildea u Danskoj (pred 100 tisuća ljudi), ali i na eventima poput modne revije Yohjija Yamamota koju je izravno prenosio Fashion TV.
Godine 1999. dolazi do preokreta koji bi sami Romi, bez straha od optužbi za kulturni rasizam, okarakterizirali kao 'ciganska posla'. Uoči izlaska albuma Gypsy Mambo kreativne okosnice sastava, Naat Veliov i Ismail Saliev, sukobljavaju se oko budućeg smjera benda. Ispod nominalnog razloga sukoba – nesporazuma oko aranžmana i zaokreta ka sekvencerima i elektroničkom zvuku – krije se nezadovoljstvo raspodjelom zarađenog novca. Bend se dijeli na dvije frakcije: Saliev uz pomoć belgijskog izdavača Crammed Discsa uspijeva zaštititi ime Kočani Orkestar i nastavlja rad s novim glazbenicima pod tim imenom, a Veliov zadržava većinu članova 'starog' benda i nastavlja svirati pod imenom King Naat Veliov Original Kočani Orkestar. Salievljev bend nastavlja bilježiti komercijalne uspjehe, između ostalog izvodeći Siki siki baba, udarnu numeru filma Borat, a Naatov originalni bend svira po Europi, nastupajući i u Zagrebu 2003. te 2007.
Luka Nižetić, Nataša Janjić i Kočani Orkestar
2008. umire Ismail Saliev, a njegov sin Bilent nastavlja nastupati pod imenom Kočani orkestar. Već iste godine na koncertu u zagrebačkoj Tvornici nakrcanom svadbarskim hitovima postaje jasno da je njihov šou zapravo klasična gažerska rasprodaja ugleda, bez kontinuiteta s tradicijom originalnog orkestra. Bilent još nekoliko puta nastupa na kojekakvim rujanfestovima s nečim nazvanim Picikato Brass Band, a s Kočani orkestrom i u spotu Luke Nižetića. U međuvremenu, u posljednjih nekoliko godina na gradskim trgovima i pučkim veselicama u Hrvatskoj i regiji sve češće se pojavljuju razni 'Kočani orkestri', poput spomenutog Gipsy Mambo Kočani Orkestra (s 'i' umjesto 'y', valjda da bi podsjećalo na Gipsy Kings). Jedina veza ovog orkestra s nekadašnjim Kočani Orkestrom jest trubač Dragančo Petrov koji je katkad svirao s Ismailom Salievim te činjenica da je Elvis Saliev, član Gipsy Mambo Kočani Orkestra, Ismailov nećak.
Stoga, kad Pupovac proziva Baldasara zbog 'kulturnog rasizma', treba biti svjestan da je ono što brani destilat destilata originalnog Kočani orkestra, gažersko-svadbarski orijentiran i time estetski (a ne etnički) neprikladan javnoj fešti. Dakako, ovo ne umanjuje besmislenost 'svilenog gajtana' koji je Baldasar, vjerojatno u paranoji od višegodišnjeg Kerumovog skrnavljenja splitskog vašara, namijenio makedonskim Romima. Šteta je samo što se, u silnoj uspuhanosti oko 'pročišćavanja koncepcije sajma' s jedne i 'obrane urbanih vrijednosti' s druge strane, netko nije dosjetio prizvati Naata Veliova i njegov orkestar. Eno ih u rodnim Kočanima, još uvijek sviraju po svadbama i sprovodima, a ponekad nastupe i na europskim festivalima. I iako ni oni nisu pretjerano diskografski aktivni, daleko su bliži autentičnom Kočani orkestru, čija tužna priča najviše podsjeća na priču o rasprodaji ugleda kubanske glazbene institucije Afro Cuban All Stars. No sudeći po rasprostranjenosti mambo-jumbo imitacija orkestara po pučkim feštama naših gradova, čini se da je i takav original ipak skuplji od kopije.
