Proljetos, na opatijskom Festivalu neovisnih kazališta, fascinirano sam slušao glumicu i predragu znanicu Slavicu Knežević dok je pričala kako su ona i naš ludi prika Željko Vukmirica lani sa studentima na ADU pripremali, analizirali i postavljali ispitnu predstavu po tekstovima Daniila Harmsa. U jednom su trenu shvatili, kaže Slavica, da Harmsove genijalne "zaumne" (kako ih je sa svojom ekipom nazvao) kratke proze nisu ni do koljena kratkim sadržajima telenovela, onima što se objavljuju u novinama. Znate ono: "Joao shvati da ga Fernando želi izgurati iz tvrtke, pa odluči poduzeti drastične mjere. Conchiti na vrata pozvoni nezvana gošća sa šokantnom viješću, a Manuel izgara od želje da nekome napokon povjeri svoju tajnu"? Ili: "Kad Fatimi otac napokon dopusti udaju za Faruka, ona se objesi. Tijelo neprepoznatljivog utopljenika na plaži ukazuje na pravu prirodu Mersadovog posla, dok Mejrema stječe međunarodnu slavu na pozornicama diljem Europe".

Hej, da nije '41. umro od gladi u lenjingradskom zatvoru, Harms bi se živ pojeo od zavisti nad takvim remek-djelima zaumne književnosti kakve danas, devedesetak godina kasnije dramatično slične njegovim samizdatnim ludovanjima, čitamo gotovo na svakoj stranici novinskih TV-priloga! A tvorci im, k tome, nisu nikakvi supijani avangardisti okupljeni u nikome shvatljive kružoke, nego obični ljudi, službenici, potplaćeni honorarci u press-službama producentskih i televizijskih kuća!

Jer, pazite kako je i što on pisao, samo ću vam jedan kratak citat, skinut s weba: "Olga Forš došla je Alekseju Tolstoju i nešto napravila. Aleksej Tolstoj također je nešto napravio. Onda su Konstantin Fedin i Valentin Stenič izletjeli na dvorište i počeli tražiti odgovarajući kamen. Kamen nisu našli, ali su zato našli lopatu. Tom lopatom je Konstantin Fedin opalio Olgu Forš po gubici.

Tada se Aleksej Tolstoj skinuo gol, izašao na Fontanku i počeo njištati kao konj. Svi su govorili: 'Evo, njišti veliki suvremeni pisac.' I nitko nije dirao Alekseja Tolstoja."

Da, zvuči i to zanimljivo, nije da nije "za malo odmorit mozak", kako kažu svi ovisnici o telenovelama. Ali, opet, kad okrenete stranicu, nema objašnjenja što nas čeka u sljedećoj epizodi. Nema nastavka, nema odgovora na pitanje "što ima dalje". Harms je bio - govoreći terminologijom ideologije koja ga je zatvarala, sudila, slala u progonstvo i na kraju ubila gladovanjem - tek baza za današnju nadgradnju. A nadgradnje ima na bacanje, nisu to samo telenovele i njihovi kratki sadržaji u novinama.

Otvorite bilo koji portal i vidjet ćete (ponegdje i na prvoj stranici, ne treba ništa skrolati nizbrdo) prave bravure harmsizma u naslovima dnevnih izvještaja o aktualnim zbivanjima u "Big Brotheru" i "Farmi". Očajni Ervin ne odustaje: na tulumu molio Barbaru da mu da šansu! Stefani Ervinu: 'Ti si glupi sociopat, služiš samo za ruganje'! Karamarko promašio datum izbora za puna dva mjeseca. Mirjana ispituje Stefani o masturbaciji. Predsjednica: nemojte ogradu zvati žicom. Aldo se vratio na Farmu, spreman je na sve. Milanović: Tamo gdje je žnjora, nema žnjore! Rasplamsao se stari sukob između Anamarije i Josipa. Čačić: Mi smo jedina šansa za lijevi centar. Zorica se boji da bi se Ervin želio seksati i s njom...

Uuuups! Sad tek vidim da sam u žurbi prepisao neke krive naslove! Ili možda nisam? Nije li to ipak sve ista zaumna kaša, smiješana od nepristojnosti, laži, izmišljotina, sebičnosti, promiskuiteta, masturbacije i besmisla? Naročito tog besmisla koji nam, svima nama, kao i Harmsov u njegovo doba i njegovim suvremenicima, očajnički vrišti: "Dajte smisla vremenu u kojem živite! Dosadno mi je ovako samom, bez suvisle protuteže!".

Volio bih biti onaj koji uzima lopatu i njome opaljuje suvremenu Olgu Foršt po gubici. Ali, nažalost, ja sam samo suvremeni pisac koji gol njišti nasred mosta, i nitko se na njega ne obazire.