Jovanović je Srbin koji mrzi sve hrvatsko. On je uvreda za hrvatski mozak – tu ne izjavu nego kazneno djelo izgovorio je, a tko drugi nego hodajući skandal Zdravko Mamić. Neformalni gazda hrvatskog nogometa javno je ministru Željku Jovanoviću pobrojao krvna zrnca, ustvrdio da ima krvave oči i očnjake za klanje, optužio ga da bi kao Tito strijeljao sve Hrvate te zaključio kako Srbin ne bi smio biti ministar u hrvatskoj Vladi.

Ne ulazeći u razloge Mamićeva napada na ministra Jovanovića – a oni su, evidentno, prije svega interesni, odnosno financijski – njegov je šovinistički ispad civilizacijski nepodnošljiv i zakonski kažnjiv. Nadležna bi državna tijela napokon morala reagirati. Mamićeve provale mogu se smatrati kaznenim djelom javnog pozivanja na etničku mržnju i diskriminaciju. Ali zakonom predviđeni postupak morala bi pratiti i društvena osuda. Unatoč svojim brojnim incidentima, prijetnjama i uvredama, ne samo verbalnim nego i fizičkim napadima, dakle ponašanju koje bi se u svakoj pristojnoj zajednici smatralo neprihvatljivim i odvratnim, Mamić nikada nije društveno proskribiran, još manje izoliran, nego je – pogledati njegovo pozivanje na nedavni HDZ-ov sabor, gdje je vodio pjesmu i dirigirao skupom! – tretiran kao uvažavana javna osoba.

Dok takvi ljudi gospodare hrvatskim nogometom, ništa čudno ako po stadionima tutnje rasističke i antisrpske parole i događaju se stvari zbog kojih međunarodne sportske organizacije Hrvatskoj prijete sankcijama. Takvi su primitivci sramota za Hrvatsku, odnosno – parafrazirajmo Mamića - uvreda za svaki, pa i hrvatski mozak. Ako ga ima.