Ekonomskog rasta do daljnjega neće biti jer se nema na temelju čega očekivati rast privatnih investicija, izvoza i privatne potrošnje. Eventualni rast javnih investicija mogao bi imati tek neznatan pozitivni učinak i to samo uz daljnji porast zaduživanja. I proračunski deficiti će vjerojatno još godinama ostati na istim razinama, a i zaduživanje će i dalje rasti. Oporavak se odgađa za 2013., a bez drastičnih zaokreta u fiskalnoj konsolidaciji i strukturnim reformama i tada je upitan. Jesmo li, zaista, tek taoci geografije?

Istina je – ekonomska kriza vlada, posebice u Europi i SAD-u, ali na svjetsku gospodarsku scenu stupaju nove regije. Europska komisija u 2012. za eurozonu prognozira pad BDP-a 0,3 posto, ali zato rast svjetskog BDP-a 3,3 posto (Azija bez Japana 6,9 posto, Supsaharska Afrika 4,5 posto, Južna Amerika 3,6 posto).

Sjever, jug i fiskalna konsolidacija

Istina je, također, da se zemlje unutar regija različito nose s krizom. U Europi se uobičajilo razlikovati uspješni sjever i neuspješni jug. Pritom nisu uspješne samo velike i bogate sjeverne zemlje (Njemačka, Norveška, Švedska), već i male (Estonija, Latvija, Litva). Osim baltičkih, od tranzicijskih novih članica EU-a dobro se drže i Poljska (jedina država EU-a u kojoj BDP nije pao čak ni 2009.), Slovačka, Bugarska i Rumunjska. Loše su Mađarska i Slovenija (jedine kojima se, osim Hrvatskoj, prognozira pad i 2012.). Je li zaista riječ o geografiji (sjever - jug), pa su Bugarska i Rumunjska tek geografske iznimke ili je ipak riječ o tome da su te zemlje uložile veće napore u fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme i prije i tijekom same krize?

Sudbina europskog gospodarstva – a ono bitno utječe na hrvatsko - neizvjesna je zbog rasta koji će i dalje biti niži od potencijalnog, nedovoljnog porasta zaposlenosti, velike zaduženosti i problematičnih banaka. Hrvatska se zbog toga mora izvući iz 'južnjačke' letargije i sama uzeti stvari u svoje ruke. Usprkos sporom gospodarskom oporavku europskih država, zahvaljujući poduzetim mjerama fiskalne konsolidacije, njihove se javne financije popravljaju. Prosječni deficit općih država EU-a se od gotovo sedam posto 2009. smanjuje na 3,6 posto BDP-a 2012., a očekuje se pad i u 2013. Taj oporavak javnih financija temelji se na fiskalnim konsolidacijama i strukturnim reformama koje se provode tako da ne koče gospodarski rast i da dugoročno omoguće obuzdavanje rasta duga i više stope gospodarskog rasta.

Iskustva brojnih manjih (sjevernijih!) država ukazuju da je to moguće. Što su to radile i rade baltičke zemlje da ih se stalno, s pravom, ističe kao uzor? Hrvatskoj bi baš one trebale biti posebice zanimljive zbog brojnih sličnosti: male zemlje, nastale nakon raspada veće državne tvorevine i kolapsa komunističkog sustava.

Razlike između Hrvatske i baltičkih država

Baltičke su države ušle u EU-u, a Hrvatska nije, no to ne bi trebalo biti opravdanje za hrvatske neuspjehe, jer ušle su i Slovenija i Mađarska, a o Grčkoj da se i ne govori pa je bolje usporediti osnovna makroekonomska kretanja.

Grafikon 1 pokazuje da je kriza 2009. baltičke države pogodila jače nego Hrvatsku (znatno veći pad BDP-a, investicija i zaposlenosti) ili podjednako (pad izvoza dobara i usluga). No te su se države brzo oporavile i za razliku od Hrvatske 2011. imale snažan rast BDP-a, investicija, izvoza i zaposlenosti.

Tržišta rada baltičkih država brzo su reagirala otpuštanjem a zatim i ponovnim zapošljavanjem, ali i snižavanjem i ponovnim povećanjem plaća. Nezaposlenost je 2009. u odnosu na prethodnu godinu u baltičkim državama više nego udvostručena dok se u Hrvatskoj tek neznatno povećala, ali zato se od 2011. u tim državama smanjuje, a u Hrvatskoj raste. I naknade po zaposlenom su 2009. u odnosu na prethodnu godinu u tim državama drastično smanjene, a u Hrvatskoj su i dalje rasle.

Fleksibilnost baltičkih tržišta rada omogućila je porast ekonomskih aktivnosti, investicija i izvoza. Estonija, primjerice, rast zahvaljuje snažnom izvozu elektronike, Latvija naglom razvoju turizma, Litva izvozu temeljenom na trajnom smanjivanju realnih plaća i povećanju produktivnosti. Porast izvoza i investicija – usprkos realnom smanjivanju pojedinačnih dohodaka – vodio je porastu dohotka čitavog društva, što je omogućilo snažnu domaću potražnju, koja je, onda, dodatno poticala ekonomski rast.

I državne financije su vođene primjereno situaciji. Dok su ukupni rashodi opće države u BDP-u baltičkih država 2009. značajno porasli u odnosu na prethodnu godinu, idućih su se godina smanjivali i došli na razine ispod 2008; u Hrvatskoj su oscilacije bile minimalne. A dok su ukupni prihodi u BDP-u baltičkih država 2012. veći nego 2008., u Hrvatskoj se konstantno smanjuju. Posljedica takvog ponašanja su prognoze manjeg zaduživanja i znatno manjeg ukupnog duga opće države 2012. u baltičkim zemljama nego u Hrvatskoj (grafikon 2).

Sunce, more i ostale iluzije

Upravo činjenica da su ukupna nacionalna štednja i štednja privatnog sektora u Hrvatskoj i baltičkim državama na sličnim razinama, a znatno se razlikuju štednje opće države (baltičkih u plusu, a hrvatske u minusu), najbolje ukazuje gdje treba tražiti razloge njihova oporavka i našeg neizlaska iz krize.

Naravno da i te zemlje imaju problema. Nezaposlenost je još previsoka, obrazovanje nedovoljno prilagođeno suvremenim potrebama, a kriza u Europi ugrožava daljnju ekspanziju investicija, izvoza i rasta, no upravo zbog toga, od fiskalne konsolidacije i daljnjih strukturnih reformi ne odustaju.

Tlapnje o gospodarskom rastu potaknutom javnim investicijama i neprovođenje reformi koje bi potakle privatne investicije, izvoz i privatnu potrošnju cementiraju položaj Hrvatske na jugu, kako valjda i priliči 'zemlji sunca i mora'. Nažalost, usprkos tom divnom suncu i moru, na vrhu europske ljestvice porasta broja noćenja stranih turista nalaze se Bugarska, Latvija, Estonija i Litva (od 20 do 15 posto godišnjeg rasta), a Hrvatska je sa šest posto čak ispod europskog prosjeka.