Turizam je najvažnija hrvatska gospodarska djelatnost. Njegov utjecaj na ekonomiju najbolje oslikava podatak da je Hrvatska 1999. godine ušla u kratku recesiju zbog, na prvi pogled, posve bizarnog razloga – NATO-ovog bombardiranja Srbije. Naime uslijed bombardiranja, koje se događalo u za Hrvatsku vrlo nezgodnom trenutku - tijekom predsezone - broj dolazaka i noćenja turista smanjio se za trećinu, što je dovelo do drastičnog smanjenja i prihoda od turizma. Posljedica je bila mini recesija.

Bila su to, međutim, neka druga vremena. Hrvatska je u to doba tek razvijala svoj destinacijski proizvod i njegovu međunarodnu prepoznatljivost. Visokokategorizirani turistički smještaj bio je rijetkost, investicije u nove hotelske smještajne kapacitete još rjeđe, a privatni smještaj još se uvijek oglašavao na tablama uz priobalne ceste. Hrvatska je tada bila na glasu kao izrazito lijepa i jeftina destinacija. Tako su 2003., prve godine za koju postoje službeni podaci Eurostata o njihovim razinama, cijene usluga turističkog smještaja i restorana u Hrvatskoj bile niže u odnosu na sve druge konkurentske zemlje na Mediteranu izuzev Malte.

I dalje ovisni o turizmu

Dva desetljeća kasnije situacija je dijelom ostala identična, a dijelom se iz temelja promijenila. Hrvatska ekonomija je tako ovisna o turizmu kao i na početku ovog milenija. I dalje brižljivo brojimo turističke dolaske i noćenja te iščekujemo podatke HNB-a o turističkim prihodima koji se knjiže na bilanci plaćanja.

Ove godine HNB još uvijek nije objavio točne podatke o turističkim prihodima za treće tromjesečje 2024., ali je zato izdao zabrinjavajuće priopćenje u kojem konstatira da je 'realna potrošnja stranih gostiju primjetno smanjena, što objašnjava realan pad izvoza usluga'.

Dakle, bez obzira na to što se broj turističkih dolazaka u srpnju, kolovozu i rujnu povećao za 0,5 posto, dok je broj noćenja ostao isti, prihodi od turizma (kada se iz njih izuzme utjecaj inflacije) u ta tri ključna turistička mjeseca, prema HNB-ovom tumačenju, bit će primjetno manji. Trebat će pričekati kraj ovog mjeseca da doznamo koliko točno manji, no već i ova indikacija koju imamo sugerira neke negativne trendove koji se pomaljaju iz prikrajka i imaju isto takav utjecaj na turističke rezultate.

Cijene eksplodirale

U protekla dva desetljeća se, s druge strane, štošta i promijenilo. Hrvatska je tako razvila međunarodno prepoznat destinacijski proizvod i donekle je uspjela produljiti trajanje turističke sezone. Visokokategorizirani hoteli i kampovi više nisu rijetkost, a natpise 'Zimmer frei' zamijenili su oglasi na digitalnim platformama. I da, jednako smo lijepi, ali sasvim sigurno više nismo jeftini.

Podaci o razinama cijena u restoranima i smještajnim objektima, koje objavljuje Eurostat, a dostupni su za 2023., sugeriraju prilično alarmantne trendove vezane za cjenovnu konkurentnost hrvatskoga turističkog proizvoda. Od nekoć najjeftinije zemlje na Mediteranu, Hrvatska je postala jedna od najskupljih. Konkretnije, turistički smještaj i usluge u ugostiteljskim objektima u Hrvatskoj prošle godine bili su skuplji od onih u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Crnoj Gori i Turskoj te na Malti i Cipru. Za Tunis i Egipat podaci ne postoje, no možemo očekivati da je Hrvatska značajno skuplja i od te dvije zemlje. Konkretnije, od Španjolske smo skuplji za devet posto, od Grčke za šest, od Portugala za 22, od Crne Gore za 44, a od Turske čak 58 posto! Jeftiniji smo jedino u odnosu na Francusku i Italiju, no te dvije zemlje imaju puno veći dijapazon turističkih proizvoda od onog tipičnog 'sunca i mora', što ga nude ostale mediteranske zemlje, pa usporedba s njima možda i nije najprimjerenija.

Prekretnica 2022. godine

Eurostat nažalost ne nudi detaljniju razradu indeksa razine cijena za ovu kategoriju turističkih usluga, koju naziva 'hoteli i restorani', stoga ne možemo znati koliko su za ovaj naš novi status mediteranskoga cjenovnog lidera zaslužne cijene ugostiteljskih usluga, a koliko pojedine kategorije usluga turističkog smještaja. Cijene privatnog smještaja uključene su u izračun prosječne razine cijena turističkog smještaja, tako da je izvjesno da su i one pridonijele zabilježenom rastu iznosa potrebnog za plaćanje temeljnih turističkih usluga. Međutim iz podataka Eurostata jasno se vidi kada se točno ova promjena u cijenama počela događati u Hrvatskoj. Preokret se dogodio 2022. godine te koincidira i s pripremom za usvajanje eura i s visokim stopama inflacije, a one su tada zabilježene u svim europskim zemljama. Ovaj novi trend, uspostavljen u 2022., nastavio se i u 2023. godini.

U te dvije godine prosječna razina cijena 'hotela i restorana' u Hrvatskoj se povećala za 13 posto u odnosu na prosjek Europske unije. S obzirom na realni pad turističke potrošnje u ovoj godini, može se očekivati da se rast razine cijena turističkih usluga nastavio i u 2024., no za potvrdu te pretpostavke morat ćemo pričekati lipanj 2025., kada će biti objavljeni službeni podaci. Dakako, i druge mediteranske zemlje zabilježile su visoke stope inflacije u 2022. i 2023., no cijene njihovih temeljnih turističkih usluga nisu se mijenjale u odnosu na europski prosjek. Štoviše, u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i na Cipru one su se smanjivale, a u ostalim zemljama su ili ostale iste ili se tek neznatno povećale. Stoga kao posljedicu imamo situaciju da je Hrvatska 2021. godine prosječnom europskom turistu bila jeftinija i od Grčke, Španjolske, Cipra i Malte, a već 2023., zahvaljujući snažnom rastu cijena, bila je skuplja od svih navedenih zemalja.

Je Hrvatska postala preskupa?

Dakako, sama cijena turističkih usluga u Hrvatskoj nije problem ako turisti doista dobivaju vrijednost za svoj novac. Eurostatovi podaci pokušavaju uspoređivati ugostiteljske i smještajne usluge iste kvalitete i karakteristika kako bi podaci što ih objavljuju bili usporedivi među zemljama i kako bi se dobila usporedba koliko se usluga iste kvalitete može kupiti u zemljama Unije za fiksni iznos eura.

No čak i da pogreške postoje i da dostupni podaci ne mogu u potpunosti obuhvatiti razlike u kvaliteti smještajnih i ugostiteljskih usluga, oni upućuju na prilično zabrinjavajući trend koji se događa u Hrvatskoj. Upitno je, naime, može li Hrvatska kvalitetom svoje turističke ponude doista opravdati status cjenovnog lidera na Mediteranu. Dopustimo li da nas počne pratiti percepcija da smo preskupi za ono što nudimo turistima, a čini se da smo na najboljem putu da nam se to dogodi, suočavat ćemo se s dugotrajnim negativnim ekonomskim posljedicama. Nadalje, kućanstva na našim glavnim emitivnim tržištima opterećena su inflacijskim pritiscima i neizvjesnom ekonomskom situacijom, što znači da će im cijena turističkih usluga u nadolazećem razdoblju biti još bitniji faktor prilikom izbora destinacije za odmor nego što je to ranije bio slučaj. A to onda u konačnici znači da bi nam se naša novopronađena pohlepa vrlo brzo mogla obiti o glavu.

Ako Hrvatska želi zadržati svoju poziciju i pozitivnu percepciju na globalnom turističkom tržištu, ključno će biti osigurati to da cijene budu u skladu s percepcijom kvalitete. Ulaganja u poboljšanje infrastrukturnih kapaciteta, obogaćivanje ponude, diferencijacija proizvoda i strateško određivanje cijena bit će presudni. Bez toga, visok rast cijena turističkih usluga od 2022. godine mogao bi u kombinaciji s ekonomskim poteškoćama emitivnih turističkih tržišta rezultirati erozijom konkurentnosti i povratkom starim navikama biranja jeftinijih destinacija, što bi dugoročno ugrozilo temelje konkurentnosti našega turističkog sektora.