Aleksandar Vučić je u stotinama sati televizijskog programa u aktualnoj izbornoj kampanji, u kojoj uopće nije kandidat, u jednom trenutku potegnuo bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Naš komentator primijetio je zanimljivu relaciju između ove dvojice ponajvećih balkanskih populista, koja traje i dok potonji više nije među živima
Tvrde neki da se to ne može, ja vam tvrdim da se to može!
Zacijelo se još dosta vas sjeća ove „tvrdnje“ koju je Kolinda Grabar Kitarović, očito s visokom dozom, khm, adrenalina u krvi dala u euforičnom nastupu potkraj zasad posljednje predsjedničke kampanje. A onda je glatko izgubila izbore, pa mladi nikad nisu dobili priliku početi zarađivati 8.000 eura radeći od kuće.
Jedan drugi ustvrdio je prije nekoliko godina „Ja mogu što hoću“, pa sad svi vidimo (za njega samog, doduše, ne znam) da baš i ne može.
vezane vijesti
Ali sve je to mačji kašljić prema onome što tvrdi i može predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Najprije je uspješno razmrvio i antagonizirao (u velikoj mjeri i anestezirao) srbijansko društvo, potom kroz masno potkupljene medije predstavio sebe kao jedinoga koji ne samo da zna i može držati stvari pod kontrolom, nego i razvijati Srbiju do neviđenih, neslućenih razmjera, od „balkanskog ekonomskog tigra“, pa sve do „srpskog sveta“. Raširivši pipke svoje stranke i sigurnosne službe BIA do najsitnije općine, shvatio je da poslije toga uistinu može sve što poželi.
Samo nabrajanje mahnitanja (ona za koja ja znam, a to ni izbliza nisu sva) u koja se potom upuštao potrajalo bi mi do kraja teksta. I vi, uostalom, znate za sve one sendviče i autobuse i „mrtve duše“ na izborima i dodjeljivanje državljanstva raznim Holivuđanima i…
Evo zato samo tri najfriškija primjera: u srijedu je objavio tobožnji selfie iz stare škode, tvrdeći da voli voziti sam, ali samo kad pobjegne ovim svojim iz osiguranja, a na početku videa lijepo se vidi kako mu upravo jedan od tih „njegovih“ pridržava vrata. U četvrtak navečer, par sati prije no što će započeti izborna šutnja, na jednoj od svojih televizija organizirao nešto nalik kafanskom druženju sa svojim ministrima i podupirateljima, obilazeći stol za stolom i hvaleći njihove uspjehe pod svojim vodstvom, sve uz asistenciju čak četvero voditelja.
A dan ranije, na drugoj među svojim televizijama, u notornoj „Ćirilici“ još notornijega Milomira Marića, prvu je trećinu emisije (na poticaj samog voditelja i uz sekundiranje stanovitog Gorana Šarića iz Hrvatske) posvetio aktualnom kaosu s otpadom i prometom u – Zagrebu. Bila je to jasna aluzija na zeleno-lijeve aktiviste i stranke koje, po uzoru na Možemo žele maknuti naprednjake s vlasti barem u Beogradu. U tom kontekstu Vučić je krenuo na sva usta hvaliti (kud će suza neg' na oko?) – Milana Bandića! Poentirao je tvrdnjom kako je Bandić „bio Albert Einstein, i za ove i za mnoge druge“.
Pitaj boga koje su sve ajnštajnluke njih dvojica razmjenjivali (osim „Beograda na vodi“ i „Zagrebačkog Manhattana“) ali postoji jedan koji nije iz prve uočljiv, ali sigurno nije baš sasvim slučajan.
Aleksandar Vučić izišao je iz Srpske napredne stranke, ni za što se ne kandidira na ovim izborima, ali svesrdno sudjeluje u kampanji pokreta pod imenom „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“. Zašto je dao svoje ime listi stranke iz koje se ispisao?
Kad je Milan Bandić osnovao svoju stranku, nazvao ju je – nesukladno pravopisu – „Bandić Milan 365“. Zašto prvo prezime pa ime? Pa zbog abecede! Budući da se stranke na izbornim listićima nižu abecednim redom, Bandić Milan je po sili zakona morao biti red i broj 1 na listi, dok bi lista Milana Bandića bila znatno niže, pa bi ponekom neukijem biraču ruka mogla štogod pogrešno zaokružiti. Iz identičnog je razloga, potpuno sam uvjeren, i Aleksandar Vučić 'posudio' svoje ime za početak naziva izborne liste. I on mora biti prvi i jedini.
Prije nekoliko dana jedan mi je prijatelj iz Beograda poslao poruku sljedećeg sadržaja (kopipejstam):
"Gradska izborna komisije u subotu je donela odluku da je ukupan broj birača u Beogradu 1.613.190." Po popisu iz 2022. Beograd ima 1.685.563 stanovnika.
"Republička izborna komisija donela je danas odluku da je ukupan broja birača u Srbiji za parlamentarne izbore 17. decembra 6.500.165."
Broj stanovnika u Republici Srbiji u 2022. godini je 6 664 449.“
Je li to stvarno istina, ili fejk, pitao sam ga, a on mi odvraća: „U Srbiji je sve moguće“. Izbori su im sutra, možda budemo barem mrvicu pametniji. A i oni.
