Ivica Puljak, za razliku od jednoga drugog fizičara, slavnoga Blaisea Pascala, nije bio postavio okladu o temeljnim metafizičkim postavkama svijeta i postojanju Boga, već se bio okladio da mu Splićani i dalje vjeruju, takoreći, samo na danu riječ.

Nakon što je protiv njegova zamjenika Bojana Ivoševića podignuta, a potom i potvrđena optužnica zbog prijetnje novinarki, Puljak i vijećnici iz njegove stranke su kolektivnim davanjem ostavki stvorili pretpostavke za prijevremene izbore za gradonačelnika i gradsko vijeće. Puljkov manevar s jedne strane je imao za cilj stati u obranu svojih suradnika (ta obrana je potvrđena i u sada već notornom slučaju obmane putem telefonskog dopisivanja), a s druge strane potencijalno doći u situaciju u kojoj će imati komotniju situaciju u gradskome vijeću.

Svaki put nešto drugo

Za razliku od Zagreba, gdje u lokalnoj politici možemo jasno razlikovati tri faze – dominaciju HDZ-a u devedesetima, dominaciju Bandića, prvo sa SDP-om, a onda bez njega, u 2000-ima i 2010-ima te sadašnju situaciju nakon premoćne pobjede zeleno-lijeve opcije, Split je sredina sklona vrlo čestim promjenama gradske vlasti. Nema što nisu isprobali. Nakon dvojice HDZ-ovih gradonačelnika, Onesina Cvitana i Petra Slapničara, Splićani 1993. biraju Nikolu Grabića koji je netom prije izbora ušao u HSLS, da bi na polovici mandata prešao u HDZ te potom bio ponovno izabran u gradskom vijeću u kojemu je dio HSLS-ovih i HNS-ovih vijećnika pretrčavanjem osigurao HDZ-u većinu.

Njega će 1997. naslijediti HSLS-ov Ivan Škarić, a 2002. poteštat postaje SDP-ov Slobodan Beroš. On se neće dugo zadržati na čelnom mjestu u Banovini, već će prvi čovjek Splita postati Miroslav Buličić iz Liberalne stranke. Godine 2005. gradonačelnik postaje HDZ-ovac Zvonimir Puljić, no na pola mandata vijeće će ga smijeniti zbog inzistiranja Liste Velog Mista, liste grupe birača mahom sastavljene od utjecajnih poduzetnika i obrtnika, koja je zajedno s HDZ-om bila držala većinu. Njega će naslijediti Ivan Kuret, također iz HDZ-a.

Na prvim izravnim izborima za gradonačelnika, 2009. godine, pobjeđuje Željko Kerum, tada još kao neovisni kandidat, budući da će tek nakon izbora osnovati svoju Hrvatsku građansku stranku. Četiri godine kasnije pobjeđuje Ivo Baldasar iz SDP-a. Izbori 2017. ostat će pak upamćeni po tome da je Andro Krstulović Opara (HDZ) postao gradonačelnik nadoknadivši zaostatak od nekih tri tisuće glasova (4,3 posto) za Kerumom iz prvoga kruga, dok je Baldasar dobio mizernih 0,8 posto. Krstulović Opara je iz zdravstvenih razloga odlučio ne ići po drugi mandat, te se s toga s Puljkom kao izazivačem sučelio Vice Mihanović čija je kampanja od samog početka bila obilježena brojnim komunikacijskim kiksevima, ali i medijskim čačkanjima po kvaliteti njegove doktorske disertacije.

Jasna pobjeda

Teško je pronaći slučaj gdje bi slabije plasirani kandidat u drugome krugu uspio nadoknaditi ovoliku razliku u postotku glasova. Situacija nakon nedjeljnih izbora pomalo podsjeća na onu u kojoj se Tomašević bio našao, kada mu je za par postotnih bodova bila izmakla pobjeda u prvome krugu. Drugim riječima, Puljak prilično mirno može čekati drugi krug izbora.

Premda su ovi izbori prošli uz žustru kampanju i pridjev „sudbonosnih“, Splićani to taj epitet baš nisu potvrdili svojim dolaskom na birališta. Izlaznost je bila izrazito niska, niti jednu trećinu upisanih birača. Niska izlaznost česta je na lokalnim izborima te na ponovljenim izborima, budući da dio birača lokalne izbore smatra manje važnima, odnosno drugorazrednima, dok dio birača pak osjeća zamor kod čestog izlaska na birališta. Prošle godine, na redovnim izborima, izlaznost je u oba kruga bila nešto ispod 44 posto. Sada se, za dva tjedna, teško može očekivati silna izlaznost u drugome krugu – dapače, lako može biti i značajno manja od ionako niskih 31,57 posto. Dugoročno će njegovi politički oponenti vjerojatno tu činjenicu izvlačiti kao argument protiv političkog legitimiteta, no u konačnici to više govori o općoj nezainteresiranosti građana za lokalne izbore i o fenomenu drugoga kruga u koji jedan od kandidata ulazi s nenadoknadivom prednošću, a manje o tome kakvu će vlast Split imati u iduće tri godine.

Situacija u Gradskom vijeću također izgleda neizmjerno povoljnije za stranku Centar nego li nakon izbora prošlog proljeća. Naime, prema prijevremenim rezultatima, Centar bi trebao imati 15 vijećnika od ukupnih 31. U gradsko predstavničko tijelo ulaze još HDZ s 8 mandata, te po dvoje vijećnika s lista Mosta, SDP-a, HGS-a te s liste Domovinskog pokreta i Suverenista. Izvorno je Puljkovu gradonačelničku većinu od 18 vijećnika držalo šaroliko društvo, koje su uz Centar činili još i vijećnici s liste Možemo!, Nove ljevice i stranke Pametno za Dalmaciju, SDP-ovi vijećnici, Mostovi vijećnici te oni s neovisne liste Tomislava Mamića. Dakle, ovoga puta Puljku je za dobivanje većine u vijeću dovoljno obnoviti suradnju bilo s Mostom, bilo sa SDP-om. Premda je SDP bio napustio suradnju u vijeću zbog međusobnog natezanja oko kadroviranja, a Most ostao do kraja uz gradonačelnika, sada, nakon novih izbora, SDP je spreman pregovarati s Centrom bez ikakvih kadrovskih uvjeta i zahtjeva, dok se Mostovi predstavnici, zasad, drže podosta rezervirano.

Što dalje?

HDZ više nije najjača stranka u Splitu te im zamjena Mihanovića Đogašem nije odveć pomogla. Budući da je Dalmacija općenito utvrda premijerove stranke, u središnjici na Trgu žrtava fašizma zasigurno nisu odveć oduševljeni ovakvim raspletom prvoga kruga. Je li Kerumova politička karijera ovime doista završena, zna samo on – no čini se da su se Splićani umorili od njega, a i on od splitske politike. Most je vidno razočaran što nije bolje prošao, a SDP je dobio priliku ponovno se progurati u gradsko vijeće. Možemo! i Pametno za Dalmaciju požalit će pak što nisu obnovili suradnju i ponovno izašli sa zajedničkom listom, budući da su ovako razmrvili svoje biračko tijelo.

No, ključno je reći kako Puljak, Ivošević i ostatak Centra sada više nemaju prilike za izlike i opravdanja. Kao i drugim gradovima u kojima je prije godinu dana došlo do velike smjene vlasti i dolaska novih aktera na čelne položaje, građani imaju velika očekivanja, a novi igrači najavljuju kako će ubrzo sve biti bolje, jeftinije, transparentnije, kulturnije i slično. Prvi čovjek Splita sada će imati gotovo potpunu kontrolu nad vijećem, neće moći tvrditi da je žrtva opstrukcija te će za sve svoje uspješne i neuspješne poteze moći i morati sam preuzeti odgovornost.