'Dakle mora se obratiti pažnja na glazbu, na tekst, aranžman, kvalitetu glasa. Pokušavamo zamisliti na koji bi način ta pjesma mogla biti scenski izvedena. Dora nije talent show. Oni koji se žele prvi put okušati u pjevanju, za to postoje posebne emisije… Naprosto nema dovoljno mjesta za sve pjesme. Svi koji prate Doru znaju da mnoge pjesme koje su obećavale u izvedbi podbace.'

Ovako je Tomislav Krizmanić, član predselekcijskog ocjenjivačkog suda Dore, za portal Zagreb.info obrazložio zašto je 'Rim Tim Tagi Dim' Baby Lasagne, uvjerljivo najveći favorit ovogodišnjeg natjecanja, uvršten tek kao jedna od četiri rezerve za 24 odabrana finalista. Uz Krizmanića, predsjednika OGAE-a Hrvatska, lokalnog ogranka međunarodnog udruženja fanova Eurosonga, u tom žiriju sjede još Igor Geržina, Dražen Miočić, Robert Urlić, Ema Gross i predsjednik Željko Mesar.

Dakle skupilo se pet HRT-ovih glazbenih urednika, pridodali su šefa eurosongovske inačice udruge Uvijek vjerni i od 200 prijavljenih pjesama odabrali 24 finalista. Na rezervnu klupu su posadili, po konsenzualnom dojmu domaće javnosti i stranih kladionica, najjačeg kandidata za pobjedu na Dori, ali i dobar plasman na Eurosongu, kojeg je Hrvatska imala od ere Tončija Huljića.

Vodu piti, dosadan biti

Što je to ovaj trust mozgova pretpostavio Baby Lasagni, simpatičnom 28-godišnjaku iz Umaga po zakonskom imenu Marko Purišić, koji nije baš neki lik s talent showa, već izvođač i producent s međunarodnom karijerom i nastupom na Dori s riječkim metalcima Manntra? Recimo, kvarnerski duo pegla, Marija Battifiacu i Roberta Ferlina s mamurnom tužbalicom 'Vodu piti, trizan biti', koja će biti zapamćena po bizarnim koreografskim gafovima i Battifiacinom dekolteu. Prednost su dobile, pa finale izborile i falšem iskasapljene power balade Saše Lozara, Lane Mandarić i ambicioznog, ali preplašenog eugena. Izuzev Pavelove Abbe, prepakirane kroz najgoru fazu Arcade Firea, vokalno pouzdanog, ali dosadnog Vinka Ćemeraša i bizarnog pačjeg plesa Leta 3 uz Severinu s maljem u jednoj i jajima u drugoj ruci, nad većinom nastupa prvog polufinala lebdjela je sjena neprofesionalizma i susramlja.

Drugo polufinale donekle je spasilo situaciju kad su u pitanju minimalni izvedbeni standardi, pa je na flop listi čelno mjesto komotno preuzeo cro-dance dinosaur Adonis Ćulibrk Boytronic. ET-jeva 'Pametnome dosta', baš kao i ponižavajući pokušaj 'Daft Punka s Ali Expressa' Mattea Cetinskog Mishe iz prvog polufinala, besramno su se pokušali nalijepiti na jedan od najusiljenijih revivala TikTok ere – povratak plesnim devedesetima. U finale su sinoć zasluženo ušle dvije mlade ženske nade – dijamantna Natalie Balmix i Marcela s 'Gasoline', uz Baby Lasagnu jedinom pjesmom koja je materijal za Eurosong. Očekivano, zahvaljujući minimalnim izvedbenim standardima i upornim pokušajima provukao se i vezni red hrvatskog mainstream mulja na potezu Boris Štok – Kedžo – Vatra, a Ivan Dečak, sudeći po tome da je uz Baby Lasagnu jedini ozbiljno odriješio kesu za spot u režiji Dalibora Matanića, čak se smatra jednim od favorita finala.

Meow cat, please meow back

Ukratko, na neobjašnjivo prevelik broj od 24 pjesme imamo postotak akumuliranog krindža mjerljiv s erom Darije Kinzer 2011. Tada je, rijetki se sjećaju, HRT dotakao dno izbora kandidata za Eurosong, organizirajući talent show unaprijed osuđen na propast, nakon čega je još dvije godine organizirao jezive interne izbore pa se na još dvije godine posramljeno povukao s Eurosonga. Samo šestero odabranih zna je li među 200 prijavljenih pjesama čučao još neki Baby Lasagna, barem rubno pogođen proizvod za Eurosong koji ne zvuči kao neki filler s Dore, ove godine nepotrebno razvučene na dva polufinala kako bi se hype dodatno pumpao.

A hype im cijelo vrijeme stoji pred nosom, dok ga oni drže na klupi za rezerve, čekajući da se Jelena Žnidarić - Zsa Zsa, još jedna od rubno vidljivih zvijezda hrvatskog pop podzemlja, dostojanstveno povuče i prepusti mjesto svježem i odmornom igraču s klupe. Cijeli paket koji je Baby Lasagna donio na Doru, od aranžmana svjesno nakalemljenog na prošlogodišnjeg moralnog pobjednika Eurosonga, Finca Kääriju, preko sjajnog spota s istarskim ruralnim motivima, do otvaranja najvažnije hrvatske društvene teme – iseljavanja iz zemlje – primjer je minimalnih standarda za idealnog hrvatskog predstavnika na Eurosongu, spajajući drčnu glazbu, društveni komentar i element viralnosti koji najbolje prolazi upravo na tom natjecanju. Da, mislimo na mačke.

Problem nastaje, nemojte reći da vas šef uvijek vjernih nije upozorio, kad se hype materijalizira pred vama i donekle iznevjeri svemirski visoka očekivanja. Noćna smjena dežurnih analitičara već je registrirala da je Baby Lasagna držeći mikrofon podalje od usta kamuflirao falšanje, primijetila da je bio previše eksplicitan s Käärijinim puf-pant rukavima i koreografijom te mu poljuljala nerealno visok postotak šansi za pobjedu, kako na Dori, tako i na Eurosongu.

I šta ćemo sad?

Čak i uz sve te defekte, koji se valjda daju popraviti do svibnja, ne sumnjamo da će publika dominantno nagraditi Baby Lasagnu u televotingu u finalu, a on u ukupnom zbroju donosi pola bodova. No tu kreće novi zaplet. Ove godine je, naime, drugih 50 posto glasova podijeljeno između žirija iz četiri HRT-ova centra (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) te međunarodnog žirija koji čine glazbeni urednici i producenti iz Njemačke, Islanda, Ukrajine i Italije. Uvođenje međunarodnog žirija dobrodošla je inovacija za HRT, svojevrstan kontrolni mehanizam, cinici bi rekli – ured europskog tužitelja. No posljednjih dana u krugovima Eurosonga vrti se zlokobna teorija da bi stranci mogli sabotirati Baby Lasagnu u strahu od njegovog uspjeha na Eurosongu, nagoviještenog kladionicama. Prema do sada viđenom, a posebno zbog tehničkog diletantizma u prve dvije polufinalne večeri, prije bi to mogao napraviti HRT.

Umjesto zaključka, ovdje bi dobro sjeo kadar s kraja spota, kad s najzapadnije točke Hrvatske – savudrijskog svjetionika – sjena Baby Lasagne odlazi u nepoznato, još zapadnije, tamo gdje njegov talent vrijedi više. Istina je, Lasagna se besramno šlepa na Kääriju, puf-pant rukavi i falš momenti bodu oči i uši, ali Hrvatska dugo nije imala šansu poslati na Eurosong autsajdera, igrača s klupe koji bi zamutio vodu domaćeg glazbenog establišmenta, a pritom bi u Malmöu imao i neke šanse. Pobjeda Baby Lasagne bila bi pobjeda onih koji i dalje naivno vjeruju da ne mora baš o svemu odlučivati delegirani trust mozgova, da ne morate biti štićenik nekog mentora iz talent showa ili upisati Jacquesovu školu pjevanja, pa onda svejedno mijaukati na mlitavu matricu intonacijom za koju su Lazanjine mačke Pavarotti. Zato pamet u glavu u nedjelju – ako vam nije do glasanja, mačka će već nekako naći put do telefona.