'Nemoj, bre, da čujem reč protiv Vučka više!' s osmijehom na licu ovog četvrtka u 8.16 ujutro izgovorio je u jednom kafiću u samom centru Beograda gospodin Dragan.

'U svojih 86 godina mogu da potvrdim da nema ličnosti koja je više uradila za srpski narod od njega', nastavio je.

U malom prostoru u kojem sam uz gospodina Dragana bio jedini gost mlađi je konobar iznosio svoju stranu priče: 'Čika Dragane, zar ne vidite što nam rade? Truju nam reke, vazduh, zemlju… Dokle, bre, više?!'

Na to je Dragan brzo uzvratio: 'Izaći će iz ovoga predsednik snažniji jer jedini sluša narod.'

Na to je konobar samo ironično uzvratio: 'Ima da ga čuje ponovo u subotu.'

Blokiranje prometnica u Beogradu i više od 40 gradova i mjesta u Srbiji prošle subote, a najavljeno je i za ovu, događaj je koji ima potencijal u najvećoj mjeri uzdrmati dosadašnju vladavinu Aleksandra Vučića.

On se tijekom svojih različitih funkcija, od ministra i premijera pa do predsjednika države, više puta susreo s različitim prosvjedima protiv sebe i stranke koju vodi, ali za razliku od prijašnjih, koje je vrlo uspješno anulirao, ovaj put suočen je s otporom koji je univerzalniji, a time i neusporedivo složeniji.

U društvima u kojima su građani izgubili povjerenje u one koji donose odluke i vode ih jedna od zadnjih linija otpora veže se uz prirodne resurse i uvjete života. Ako ljudima ugrozite dostupnost donekle čistog zraka, pitke vode i zdrave hrane, vrlo je vjerojatno da ćete naići na otpor. Ukoliko u tome pogodujete tvrtkama čija je globalna reputacija takva da iza sebe ostavljaju ekološki pomor, a ponekad i smrt, onda ste vrlo blizu toga da otpor takvim odlukama nadiđe uže krugove vaših političkih protivnika.

Navikao na velike pobjede u utakmicama na domaćem terenu i remije u gostima, Aleksandar Vučić pomislio je da će se pobuna ljudi vezana uz iskorištavanje litija i povlaštene ugovore s tvrtkom Rio Tinto jednostavno ugasiti. Olako je shvatio tu prijetnju i iznenada se našao u izrazito obrambenoj poziciji. Što naravno ne znači da je izgubio.

'Evo, pogledaj štampu. Po-gle-daj!' nastavljao je sad već agresivno za jutarnju kavu u kišoviti četvrtak gospodin Dragan pokazujući na naslovnicu lista Informer.

'Ej, bre, Draganče, ruka će da ti se isuši od tih laži koje držiš', jednakom je mjerom uzvratio konobar.

Uz SAD, Srbija je vjerojatno država s najvećom razinom društvene polarizacije. Tome posebice pridonose mediji prikazujući određeni događaj na potpuno različite načine. Za jedne su prosvjedi dugo očekivani tračak nade i slobode, a za druge pomno planirana aktivnost stranih plaćenika. Za jedne je Vučić najgore zlo, a za druge Božji dar. Ljudi koji prate određene medije imaju svoje istine i ne odustaju od njih. Mediji im svakog jutra daju booster doze i tako ih čine istinski ovisnima o poziciji koju su zauzeli. Takva situacija ponajviše odgovara političkim strukturama jer se složenost društva nužno smanjuje na jednu dimenziju.

Shvativši tog četvrtka svoju pogrešku i moguće širenje prosvjeda, Aleksandar Vučić primijenio je lekciju broj jedan iz udžbenika balkanske politike. Baš kao i mnogi hrvatski političari, prvo se spustio 'u narod', gdje je uvijek toplo. Dokazujući skromnost, 'od naroda' je čuo njegovu perspektivu koju uvijek i neizmjerno cijeni. Nakon što je o njoj pomno promislio donio je odluku da se sporni zakoni povuku iz procedure. Baš kao Milan Bandić u svom zenitu, nazvao je koga je trebao i poručio da se to riješi. Halo Bing, povuci zakon. Zvao je sve koje je trebao, pa čak i Dragančeta preko Informera. Sve… osim svojih. Tog istog jutra premijerka Ana Brnabić na jednoj od režimskih televizija poručivala je da nema ustupaka neradnicima koji prosvjeduju. U skupštini su njegovi gorljivo braneći zakone branili Aleksandra Vučića. On je pak branio samo sebe. Priznavši pogrešku, koju je zapravo pripisao svojim ministrima, sam je mudro rekao da će to nekima sličiti na njegov poraz. U očima gospodina Dragana time je postao samo 'još veći gospodin', u očima konobara 'ranjiva zvijer'.

Već je bilo gotovo 9 sati i razgovor je naglo skrenuo u druge, naoko mirnije vode. Nogomet, košarka, tenis i vrijeme. 'Idem sad da dignem penziju', rekao je gospodin Dragan stavljajući kapu na glavu. 'Kolika je?' bilo je kratko pitanje s druge strane. 'J…. im mamicu, 25.000 dinara (op.a., 1600 kuna). Šta s tim čovek da radi? Kome da se žali?'

Konobar se samo nasmijao i rekao: 'Vidimo se na mostu u subotu', a Dragan je sa smiješkom odgovorio: 'Sine, pitanje je samo s koje strane.'