'Bojim se da do kraja svog života, gospon Jokić, ne bum vidla da je naša zgrada obnovljena', iskreno je započela vlasnica stana u zagrebačkoj Amruševoj 11, ulici koja se nalazi odmah do Trga bana Jelačića. Na toj se lokaciji obilježenoj žutom naljepnicom nalazi knjižnica instituta na čijem sam čelu i koja je, baš kao i dom 84-godišnje Zagrepčanke, stradala u potresima u ožujku i prosincu 2020. godine. 'Ja zbilja nemrem vjerovat da nikom nije stalo do nas i grada…', nastavljala je više tužno nego ljuto, '…pa prošlo je već više od godinu i pol, a vidite kaj je ovo… kak da smo u ratnom Afganistanu, a ne u centru Zagreba.'

U 615 dana, koliko je prošlo od potresa koji je tog nedjeljnog jutra probudio stanovnike Zagreba, nedovoljno je učinjeno da se ublaže i saniraju rane najvećeg hrvatskog grada i ljudi koji u njemu žive i rade.

Odlazak koji se naslućivao

Damir Vanđelić ovoga je četvrtka podnio ostavku na mjesto ravnatelja Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Odlazak je to koji se naslućivao već duže vrijeme slijedom nedostatka suradnje izvršne vlasti, prije svega nadležnog ministarstva, i Fonda. U svjetlu javnih medijskih prepirki i prozivki nije se moglo očekivati da je Vanđelićeva pozicija dugoročno održiva.

Svi oni koji pomnije prate hrvatsku politiku znaju da takav nedostatak suradnje ujedno znači uskraćivanje stvarne potpore inicijativama onih koji su imenovani da upravljaju određenim procesima, a posebice ovako ekonomski i politički osjetljivim kao što je proces obnove. Suradnja s politikom postaje još složenijom i izazovnijom kada poželiš inovirati i ubrzati procese. Na inovacije i brzinu hrvatska politika ne gleda pozitivno.

Bez obzira na objašnjenja s konferencije, na kojoj je najavljen njegov odlazak, rezultat ravnateljskog staža Damira Vanđelića ne može ga osobno zadovoljiti jer su njegovi ciljevi bili znatno viši. Premda to nije javno rečeno, za neostvarenje tih ambicioznih ciljeva iz perspektive Fonda odgovorna je izvršna vlast. Izjavama o uspješno završenoj dionici i uvođenju transparentnosti u trošenje sredstava drugoj je strani ponuđeno neriješeno – remi. Za razliku od biznisa, u kojem se takve partije svakodnevno igraju, političarima je teško pristati na ovakav ishod, naročito kad stvari ne idu onako kako treba i kad krovovi prokišnjavaju u prosincu.

Prošla su 333 dana od još razornijeg potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju. U dijelu zemlje koji je znatno siromašniji od Zagreba također nije učinjeno dovoljno da ljudi koji su izgubili svoje domove i oni kojima su stambeni objekti ozbiljno oštećeni dobiju sigurno i toplo mjesto za život. Obnova koja se kontinuirano najavljuje kasni u svim aspektima.

Dobar primjer toga je zadnji slučaj u kojem su početkom ljeta Zaklada Solidarna i Rotary klub imali osiguranih 4,5 milijuna kuna za gradnju 11 kuća za višečlane obitelji. Kuće su projektirane po visokim protupotresnim standardima, osiguran je materijal i odabrani izvođači. Sve što su trebali jest dozvola nadležnog ministarstva. Nju nisu ishodili zbog zareza u prijavi, starog i novog godišnjeg referenta koji je bio zadužen za predmet, promjene zakonskih rješenja… Pred početak prosinca 2021. gradnja kuća nije ni započela, a više desetaka starih i mladih kojima se prošle zime srušio svijet moglo je izgraditi novu, pozitivnu perspektivu te povjerenje u svoju zajednicu, pa i vlast.

Neriješeno ne pali

Obnova potresima pogođenih područja ima sve preduvjete postati jedna od najtužnijih hrvatskih priča. Novca navodno ima, a ljudi godinu i više dana poslije tih razornih događaja umjesto u novim kućama žive u prigodnim smještajima i kontejnerima. Visoki stropovi i prozori s vitrajem na najelitnijim gradskim lokacijama i dalje su razbijeni.

U takvim uvjetima neriješeno ne pali. Tu će se tražiti krivac i to može biti nezgodno za sve uključene u ove procese. U traženju krivca i prebacivanju krivice kao društvo smo posebno uspješni. Možda bi ipak bilo bolje kako za one u okolici Petrinje, tako i za one u centru Zagreba da vlast napokon krene svim sredstvima, svim srcem, pameću i žarom u obnovu. Ako to ne učini, u očima onih pogođenih potresom, ali i svih ostalih, mogla bi (p)ostati jedini krivac. Tada ni ponuđeni remi neće biti dovoljan…