'Daj posao mom prijatelju', poručila je kratko tadašnja ministrica Gabrijela Žalac stranačkom kolegi Tomislavu Petricu, ravnatelju važne Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU). Primivši poruku, Tomislav je nakratko osjetio nelagodu. Svi ga za nešto zovu, ali ovo je ipak poseban poziv. U sebi je opsovao dan kada je ušao u stranku i bez pogovora izvršio ono što se zahtijevalo od njega.

'Daj mi sredi bratu ispit', napisala je u poruci gđa Žalac prijateljici i stranačkoj kolegici Josipi Rimac nekoliko mjeseci ranije. Znajući kako se ponekad/često ovdje polažu ispiti, gđa Rimac je brzo proslijedila sljedeću poruku: 'Daj pripazite malo. Brat od Gabi polaže.' Primatelj poruke u prvi mah je opsovao činjenicu da se našao u tom lancu, da bi nakon toga napravio sve potrebno da brat prođe.

Stranački bonton za ostanak u igri

Svi oni koji dobiju poruku hrvatskih političara koja započinje s 'DAJ' suočeni su s vrlo jasnim izborom. Ako odgovore s 'ne želim', 'ne mogu' ili 'ne smijem', vjerojatno će se naći na gubitničkoj strani. S druge strane potvrdan odgovor znači da si i dalje u igri. Čak i da ti se nešto u svemu dogodi, stranka, sestre i prijatelji će te zaštititi – to je i razlog zašto nažalost mnogi u Hrvatskoj ulaze u stranačku politiku. Da čak i bude nešto, pomisle oni, nitko neće dopustiti da padne Gabi.

Afera s namještanjem natječaja za povlačenje sredstava EU-a u koordinaciji bivše ministrice iz brojnih je razloga društveno izrazito negativna.

Kao prvo, radi se o pronevjeri javnog novca. Europskog, ali ipak javnog. U pronevjeri je sudjelovao ravnatelj agencije koja bi trebala jamčiti pravednost i transparentnost dodjele sredstava. Navedeno dovodi u sumnju sve, kako velike, tako i one najmanje financirane projekte, koji su prošli kroz SAFU. Još je gora činjenica da je slučaj pokrenut tek uključivanjem kontrolnih struktura Europske unije. Naše istražiteljske službe nisu našle shodnim pažljivije promotriti što se tu zapravo događa, čime je otvoreno pitanje selektivnosti u odabiru postupaka koji se istražuju i kasnije procesuiraju. Privođenjem bivše ministrice u očima mnogih potvrđena je koruptivnost hrvatskih političara, bez obzira na njihovu stranačku iskaznicu, čime se ionako nisko povjerenje u politiku srozalo do razine s koje više ne može pasti.

Od svih društvenih posljedica ove afere najgora je ona koja potvrđuje duboko ukorijenjene obrasce u kojima su prijatelji, stranački kolege i sestre osnovni mehanizmi dolaska do projekata, poslova, diploma, nagrada, doktorata. Takvi obrasci nisu od jučer. Imaju svoje osnove u bivšem sustavu, a svoj su vrhunac dosegnuli u kriminalnoj privatizaciji 90-ih. Ipak, pristupanje Europskoj uniji najavljeno je kao događaj kojim će se Hrvatska snažno odmaknuti od takvih praksi. Svaki novi dan našeg članstva dokazuje suprotno.

Poraz 30 godina hrvatske politike

Takav dojam jasno se odražava u stavovima mladih ljudi koji u takvom okružju započinju svoj profesionalni i radno produktivni put. U istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, u kojem je ovog lipnja sudjelovalo 8630 maturanata, većina njih smatra da za prvi posao u Hrvatskoj moraš imati vezu. S tom se tvrdnjom slaže čak 68,9 posto učenika, pri čemu se ističu maturanti iz Dalmacije (75,7%) i Slavonije (74,0%).

Ovakav stav mladih velik je poraz 30 godina hrvatske politike. Poraz koji se u javnom prostoru namjerno zaglušuje trivijalnim, primitivnim i banalnim prepirkama političara. Poraz koji vrijedi više od 18 milijuna kuna i navodno izgubljene europske reputacije. Poraz koji bi poštene među političarima (a ima i cijeli niz takvih) natjerao da opsuju, krenu prema tim mladim ljudima i kažu:

'Daj…'