Sanaderov povratak iz austrijskog pritvora u Hrvatsku, nema nikakve sumnje, neko će vrijeme biti politička i medijska top tema. Kolona policijskih vozila na putu u remetinečki zatvor, Sanaderova slika s lisičinama na rukama na novinskim naslovnicama, analize 'sudbonosnih pitanja' – kako mu izgleda ćelija, s kim se u zatvoru druži, tko ga posjećuje, koje knjige čita, uživa li neke pritvorske povlastice, što će reći na prvom pojavljivanju pred sudom, kako će se držati – zasigurno će nas idućih tjedana, svidjelo nam se to ili ne, obasipati sa svih strana.

PR-ovski timovi dviju najjačih političkih blokova, HDZ-ovog i SDP-ovog, vjerojatno već tjednima kalkuliraju kako Sanaderov povratak u ovo predizborno vrijeme pretvoriti u političku prednost, kako njegovu glavu 'trampiti' za što veći broj glasova.

Već vidim: u HDZ-u računaju na poslovičnu sklonost puka da se naslađuje poniženjem onoga tko mu je do jučer krojio sudbinu. Sanaderova slika iza rešetaka, računaju, narodu pritisnutom kreditima, minusima i problemima, mogla bi biti kakva-takva utjeha. Tu im je pak sliku, neće zaboraviti poručivati, priuštila upravo beskompromisna antikorupcijska borba premijerke Kosor, u kojoj 'nema nedodirljivih'. Stranka kojoj je i dojučerašnji 'voljeni vođa' iza rešetaka ne zaslužuje vaše povjerenje, uzvraćat će iz SDP-a. Ako su vas i prevarili prije četiri godine, ne dajte se prevariti opet, jer HDZ dlaku mijenja, ali ćud nikada, odnekud će spontano zabljesnuti neki nadahnuti SDP-ovac. Priče o tome da nitko iz Sanaderove blizine, pa ni sama Kosor, nisu ništa znali o njegovim marifetlucima, priče su za malu djecu.

Tko će od te dvije dominantne političke snage – ili možda neka treća? – iz cijele te priče na kraju profitirati, a tko izgubiti, zasad je nezahvalno prognozirati.

No sve te PR-ovske umotvorine teško će sakriti tako očitu činjenicu da se Sanaderu u Hrvatskoj, osim njegove obitelji, nitko ne veseli. Njegov je povratak nužno zlo, kao što je i njegov odlazak put Austrije mnogima donio toliko potrebno olakšanje. Jer, vrag će ga znati što se tom čovjeku zapravo mota po glavi i koga bi sve, dođe li mu stvarno voda do grla, na kraju mogao povući za sobom. Ako je čak i Damir Polančec, odnosno njegov odvjetnik Anto Nobilo, ovih dana uspio natjerati HDZ da počne razmišljati o angažiranju stranačkoga advokata, koliku li tek prijetnju predstavlja nekadašnji stranački capo di capi?

No ne strahuju od Sanadera samo u HDZ-u. Još mu se manje vesele medijski moguli, svi oni vlasnici i urednici koji su se rado hvalili zajedničkim večerama i bocama biranih vina. Koliko li je poslovnih planova na tim druženjima skovano, koliko tekstova i budućih naslovnica uglavljeno, sam bi ga Bog znao. Kako se čini, ni nekim 'stranim ulagačima', ujedno i 'velikim hrvatskim prijateljima', idućih tjedana i mjeseci možda neće biti sasvim svejedno čega će se sve Sanader pred sudom sjetiti. Jer, više je nego jasno, ni sa Zapada nam proteklih godina i desetljeća nisu stizale samo ideje demokracije i zaštite ljudskih prava, nego i neki sasvim konkretni i opipljivi poslovni interesi – zakoniti ili ne, neka se time sud bavi.

Sanader, usto, i na svjetonazorskoj razini razbija mnoge iluzije i stereotipe. On se ne uklapa u sliku kakvu bi o tranzicijskim dobitnicima mnogi željeli ukalupiti. Nije se on spustio s nekoga brda, pa uz pomoć nekoga 'rođe' dograbio neku firmu. O, ne, njega nije impresionirala ganga, već je uživao uz operu u Veroni. S Carlom del Ponte ćaskao je na talijanskom, austrijskog kancelara dočekivao na tečnom njemačkom, umjesto vikendice na moru radije je birao plovidbu na 'Malo vitra'.

No još je teži udarac 'slučaj Sanader' zadao onome dijelu ovoga društva koji svoje temelje vidi u tradicionalnim vrijednostima i kršćanskome identitetu. Tradicionalna, 'katolička Hrvatska' još bi nekako i pregrmila da je za kriminal optužen jedan od onih 'komunjara i udbaša', no pred sudom, pod optužbom za kršenje i ljudskih i Božjih zakona, danas stoji onaj kojega su mnogi od njih uistinu smatrali svojim. Splitski sjemeništarac, iznikao iz hrvatske i katoličke sredine, bez dana staža u partiji – danas im svojom zatvoreničkom pojavom razbija mnoge nade i u pitanje dovodi brojne, do jučer neupitne, kriterije. Ako se na sudu potvrdi makar i dio svega onoga o čemu mediji zadnjih mjeseci bruje, a u kostima osjećaju da bi puno toga moglo biti istina, ako im se takva 'lopina' godinama uspijevala predstavljati kao jedan od njih, na što se još uopće mogu osloniti kod nekih budućih izbora? Kamo li sreće da ga njihove oči ne moraju gledati!

Ne tiče se, stoga, Sanaderov povratak samo HDZ-a, SDP-a i predstojećih izbora. Njegov bi povratak u našu sredinu, ako bude istinske hrabrosti za stvarno suočavanje sa 'slučajem Sanader', mogao postati neponovljivom prigodom za jedan ozbiljan ispit savjesti dobroga dijela hrvatskoga društva. Takvu bi priliku, ako mene pitate, stvarno bilo šteta propustiti.