Svi kojima sam jučer bio dobar i pomagao kao najrođenijima sada su mi okrenuli leđa, kuka sam Kerum, ali dobro, tako to uvijek biva i to nas ovdje ne zanima. Puno je indikativnije da se isto tako odnosi prema njemu i društvo koje je stvorilo ovu vrstu poduzetnika, pažljivo pokopavši sve ostale, a sada ga pokušava ispljunuti kao strano tijelo s kojim ne želi imati ništa.

Političari, kojima je itekako odgovarao dok je uspijevao mazati oči gradskoj sirotinji, sada su ga isključili iz svojih kombinacija. Bankari, koji nikada nisu financirali nikakvu proizvodnju nego su preferirali baš ovakve prekupačke tipove, više ga ne žele blizu, ali bi se rado dokopali njegove imovine. Napokon, mediji, koji su se podsmjehivali njegovoj priprostosti, bahatosti, srbofobiji, obračunavanju s 'urbanim Jugoslavenima'… – ali bez stvarne distance, tako da je baš zahvaljujući njima postao političko-estradna zvijezda – sada su prešli na otrovno izrugivanje.

Rade ridikulozne intervjue s njegovim živopisnim bratom, koji ima uspješan obiteljski nasad češnjaka, pa je umislio da ga to kvalificira za spasitelja Kerumovog golemog poslovnog carstva. Ništa ne smeta što ni većinski vlasnik novine u kojoj je to objavljeno nije nikakav poduzetnički genij, nego mu medijski arhipelag tone unatoč poreznim, a bogami i nekim puno ozbiljnijim indulgencijama od strane vlasti. Po tome, on zapravo nije ništa bolji od Keruma, prije gori, ali svakako premazaniji. No to nije nimalo omelo njegove kolumniste da nedavno nasrnu na tajkuna iz Ogorja, nazivajući ga čak Ker-um, i slikajući ga malone kao vlaškog primata koji je zagadio navodno tolerantni i uljuđeni urbanitet Splita.

214875,214697,215150,215021

Ugrađivanje 'kapitalističkog padobranca'

Bilo je jasno da splitska novina u kojoj je vođena ta kampanja ovim pokušava isprati još neizblijedjele fleke sa svoje savjesti, dok je njen gazda, moj je dojam, imao ambiciju pokazati da je Kerum padobranac u hrvatskom kapitalizmu. I da takve spodobe kaljaju njegovu teško stečenu, ali, hm, neupitnu reputaciju. A to, naravno, nema veze s istinom. Kerum je zakonito dijete ovakve vrste kapitalizma, u kojem je proizvodnja i stvaranje nove vrijednosti ništa, a trgovina i uvoz sve, i u kojem je politika namjerno udesila da tako bude, jer je u kapitalizmu tezgaroškog tipa lakše arbitrirati i loviti u mutnom. Kako se u to ugradio Kerum?

Više nego bezobzirno, nema sumnje, jer se kao poduzetnik ugurao u politiku, a onda kao političar gurao sebe kao poduzetnika. I tako do zadnje lipe koja se iz toga dala izvući… dok je išlo, a više ne ide. Ali, zar netko stvarno misli da se sve ovo događalo u zrakopraznom prostoru, i da je Kerum slučajno zalutao među glavne likove hrvatske kapitalističke tranzicije?! Naravno da nije tako, nego se u njemu kao u sedimentnoj stijeni vide sve faze te tranzicije. Od početnog privatizacijskog, šverc-komerc itd. 'snalaženja', preko pijanog bahaćenja da je to alkemijska formula hrvatskog prosperiteta, do sadašnje krize u kojoj nam se sve to pred očima ruši kao kula od suhog pijeska.

Zato, polako s ovim pretvaranjem Keruma iz tranzicijskog heroja u zločinca, u 'krnju' čijim će spaljivanjem nestati svi grijesi i glavinjanja jedne epohe, uključujući grijehove onih koji nisu bili, ili nisu ni danas, ništa bolji od njega. Sve to jako podsjeća na ono vrijeme kada se na Jugoslaviju prebacivalo krivicu neproporcionalno onom što je zasluživala, da bi zatim na red došli Srbi, muslimani, oficirska djeca, pederi, crnci, vlaji... evo, sada čak i Milanović-Čačićevi 'maoisti'. Doduše, Keruma i tu ima koliko hoćeš, jer je i sam sudjelovao, pa i prednjačio, u ovim huškanjima i moglo bi se reći da je u krajnjoj liniji zaslužio da mu se to vrati istom mjerom.

Ali, kada malo pogledaš, vidiš da se on tu ponašao navlas isto kao u svom nekada razgranatom i moćnom biznisu. Baš kao što njegove tvrtke nikada nisu ništa proizvodile, nego su samo preprodavale što su drugi stvorili, i ovdje je on dilao samo ono što je već postojalo na tržištu političke patologije. Čak i kada je kod Stankovića izjavio da njegova poslovna propast počinje s izjavom da ne želi Srbina za zeta, jer, biva, hrvatskim bankarstvom i medijima drmaju srpski i jugoslavenski kadrovi, to je samo pokazalo da se mentalno i politički gubi i urušava. Ništa više od toga. Jer, neće se valjda reći da je on izumio (taj glagol jednostavno ne ide u istu rečenicu s njim) srbofobiju i jugofobiju?! Pa oni su u golemim, grosističkim količinama već postojali i on ih je samo ubacio u svoju maloprodaju.

Institucionalno ludilo

Zato je pravo pitanje zašto se ovako kao na Keruma ne nasrće i na one koji otpočetka devedesetih do danas trže na veliko te fobije, a to su HDZ i Katolička crkva, zajedno sa svojim satelitskim udrugama i medijima. Za razliku od Keruma, koji će uostalom brzo nestati pa će mnogi zažaliti za tim mjestom za pljuvanje i uriniranje, to dvoje doista su sposobni stvoriti, generirati, a ne samo distribuirati, netoleranciju i mržnju, i oni to naočigled i čine. Tu se govori – namjerno ću malo pomiješati citate – o nekakvoj 'kulturalnoj revoluciji' koju provodi ova 'nenarodna' vlast, naročito preko nekih 'milicijskih' ministarstava, s ciljem 'dekroatiziranja' Hrvatske, tako da se u nju već uvelike vratio 'smrad Jugoslavije'.

Namjerno, velim, miksam citate jer je očito da se dvije strane bratski dopunjavaju u sada već evidentno uznapredovalim simptomima političke šizofrenije, raspolućenosti. Jer, pogledajte što ovdje zapravo imamo. Imamo s jedne strane vrišteći zahtjev za nekakvom 'hrvatskijom' Hrvatskom, ali imamo s druge i otvorenu sumnju da je ona uopće moguća, jer ako Hrvatska dvadeset godina poslije zbilja izgleda kako je oni opisuju, pitanje je da li je nju uopće trebalo stvarati. Za takvu nakazu bilo bi bolje da je nema, barem bi ostala nada da bi u drukčijim okolnostima to s njenim nastankom bolje ispalo. Ukratko, ovdje imamo posla s gušenjem vlastitog nacionalnog čeda, što, istinabog, nije novost.

Povijest bilježi masu primjera nacionalističkih fanatika koji su tako čvrsto stiskali voljenu domovinu da su je na kraju ugušili. I danas ima primjera, najviše u 'novoj Europi', ali sve više i 'staroj', da pojedine stranke, same ili preko paramilitarnih frakcija, izvode isti zahvat davljenja. Ali, to je sasvim rijetko gdje uzelo ovakve razmjere kao u Hrvatskoj. Malo gdje su se, naime, ovako složno udružile glavna opozicijska stranka i glavna crkvena organizacija u autističnom uvjerenju da Poljskom, Mađarskom, Nizozemskom, Grčkom… ne vladaju matični narodi nego Rusi, Nijemci, Turci i tko već.

E, u Hrvatskoj je baš o takvom ludilu riječ, i to ludilu koje ne izgleda nimalo terminalno i prolazno, nego naprotiv, vrlo fundamentalno, usađeno u samo srce ponajvažnijih institucija. I kada se na kraju opet vratiš na Keruma, zbilja ti ga bude pomalo žao, jer njega, rekoh, uskoro neće biti, a ovo će, ne sumnjajte, sigurno ostati.