Pogleda li se izborna ponuda na nadolazećim izborima, upada u oči već otprije poznato činjenično stanje kako je lokalna samouprava, posebice na razini općina, izrazito rascjepkana. Prema podatcima s posljednjeg, sada već desetljeće starog popisa stanovništva, koji je korišten i za određivanje veličina općinskih i gradskih vijeća, te potrebnog broja potpisa za kandidature, čak 157 od ukupno 428 općina te dva (Vis i Komiža) od ukupno 127 (ne računajući Zagreb, koji ima status u rangu županije) gradova imalo je manje od dvije tisuće stanovnika. Šest općina, Civljane i Kijevo u Šibensko-kninskoj, Zadvarje i Sućuraj u Splitsko-dalmatinskoj te Lanišće u Istarskoj i Ribnik u Karlovačkoj županiji, ima manje od 500 stanovnika.

Mrtve duše

Drugim riječima, preko trećine svih općina jedinice su lokalne samouprave upitne funkcionalnosti i samoodrživosti. Uz to, kod tako malenih općina često dolazi do neminovnog isprepletanja političkih, poslovnih i društvenih dužnosti i položaja zbog malenog kadrovskog bazena, što otvara širok prostor za nepotizam, sukob interesa i korupciju, poglavito u području javne nabave i dodjeljivanja javnih sredstava udrugama civilnoga društva. Pored toga, ovakva nas situacija bolno podsjeća na katastrofalno demografsko stanje zemlje, kao i na neravnomjeran razvoj i koncentraciju stanovništva u tek manjem broju većih urbanih sredina.

Dok će u četiri najveća grada ovogodišnji izbori biti krajnje zanimljivi i svakako napeti, jer je u sva četiri gradonačelnička stolica upražnjena zbog izvanjskih razloga (u Zagrebu je gradonačelnik preminuo, u Rijeci i Osijeku su dosadašnji odlučili poći u mirovinu, a u Splitu se aktualni odlučio ne kandidirati zbog zdravstvenih tegoba), u nekim krajevima Hrvatske izbori uopće neće biti kompetitivni. Naime u ponekim, u pravilu brojem stanovnika izrazito malenim općinama, i ove će se godine provesti takozvani 'tihi izbori'. Pojam je to koji označava izbore bez natjecanja, jer se natječe onoliko kandidata koliko se mjesta bira. Ovo je u mnogim zemljama bio čest slučaj prije masovnog širenja biračkoga prava pred kraj devetnaestog i početkom dvadesetoga stoljeća, a danas je relativno rijetko u demokracijama. Pa ipak, najčešće do toga dolazi u sredinama koje su izrazite biračke utvrde jedne stranke, tako da druge političke opcije niti ne pokušavaju istaknuti svoje kandidature i tako izazvati postojeću lokalnu vlast.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, u općinama Markušica (2555 stanovnika) i Negoslavci (1463 žitelja), jedine istaknute liste su one SDSS-ove. SDSS je također jedina opcija koja je istaknula listu za općinsko vijeće u bukovičkom mjestu Erveniku (1105 stanovnika), sjeverozapadno od Knina. HDZ-ove su pak jedine istaknute liste u općini Lokvičići (807 duša) u Imotskoj krajini, kao i u Zažablju (757 žitelja) u neretvanskom kraju te Janjini (551 stanovnika) na Pelješcu. Pored toga, IDS je jedina opcija koju će na izborima 16. svibnja moći zaokružiti u Lupoglavu (924 glave) pod Učkom. Nasuprot tome, na južnom dijelu Pašmana, u općini Tkon (763 žitelja) natječu se dvije liste, no obje nestranačke (liste grupe birača), a ista situacija je i u Zadvarju (289 duša) kod hidroelektrane Kraljevac, uzvodno od Omiša.

Gužva na Kvarneru

Nasuprot ovakvim živopisnim, no ustvari nimalo poželjnim situacijama nekompetitivnih ili pak nestranačkih izbora, u Rijeci, još takoreći dojučerašnjoj europskoj prijestolnici kulture (Europska komisija je zbog pandemije formalni status bila produžila do kraja travnja), utrka je krajnje zanimljiva. Desna ruka dosadašnjeg gradonačelnika Obersnela, Marko Filipović, prema anketama vodećih TV kuća je u blagoj prednosti pred ostalim kandidatima (vodi s između petine i četvrtine podrške ispitanika). Pa ipak, za vrat mu pušu neovisni kandidat Davor Štimac, nekadašnji ravnatelj riječkog KBC-a, te drugi zamjenik gradonačelnika i još jedan liječnik, PGS-ov Nikola Ivaniš. Uz njih, ulasku u drugi krug mogu se, no s manje šansi, ponešto nadati i Josip Ostrogović iz HDZ-a te Mostov saborski zastupnik Marin Miletić. Kada bi pak došlo do preokreta u drugome krugu i Filipović ostao na suhom, bio bi to udarac za SDP i aktualno vodstvo te stranke, jer im Rijeka slovi kao neosvojiva utvrda od demokratske tranzicije prije tri desetljeća.

Prednost u Osijeku

U Osijeku je mladi HDZ-ov kandidat Ivan Radić u popriličnoj prednosti, s anketnom podrškom od oko trećine ispitanika. Ulasku u drugi krug najbliži su još SDP-ov kandidat Goran Kušec, profesor na Poljoprivrednome fakultetu, kao i nestranački kandidat uz podršku Domovinskoga pokreta, ugostitelj Berislav Mlinarević. Premda još nije jasno kako će se sraz za čelno mjesto grada na Dravi i većinu u gradskom vijeću do kraja rasplesti, za sada se premijerovoj stranci smiješi mogućnost da prvi put dobije gradonačelnika u Osijeku.

Upitnici u Splitu

Od 1990. godine niti jedan poteštat nije se uspio zadržati u zgradi Banovine dulje od jednoga mandata. Prema posljednjim anketnim podatcima, HDZ-ov Vice Mihanović je u blagoj prednosti, no tek malo iza njega slijede Ivica Puljak (suprug saborske zastupnice Centra Marijane Puljak), kao i nekadašnji gradonačelnik Željko Kerum. SDP-ov Ante Franić sa svojih desetak posto podrške nema tolikog razloga nadati se ulasku u drugi krug, no uzme li se u obzir to da niti jedan od kandidata ne prelazi dvadeset posto u anketama, utrka pod Marjanom još je sasvim neizvjesna. Treba istaknuti da je zapravo druga opcija u posljednjoj anketi ona neodlučnih (preko petnaest posto), što znači da će se svi kandidati morati još dobrano potruditi u iduća dva tjedna, jer očito postoji puno dodatnog prostora za uvjeravanje Splićana da baš nekome od njih trebaju pokloniti svoj glas. U Splitu je sve pod upitnikom i štošta moguće, tako da je ovo možda i najuzbudljivija od sve četiri izborne utrke u četiri najveća grada.

U Zagrebu do zadnjeg glasa

Zagreb je kao najmnogoljudniji grad u zemlji na lokalnim izborima prilika oporbi za testiranje popularnosti vladine većine, kao i odskočna daska za nove političke opcije koje još grade svoj nacionalni profil. Naposljetku, radi se i o daleko najvećem proračunu neke jedinice lokalne i područne samouprave, stoga s pravom stoji opaska, koju je često volio koristiti pokojnik zbog kojega su ovi izbori posebno zanimljivi, kako je zagrebački gradonačelnik druga po važnosti izvršna pozicija u Hrvatskoj.

Usprkos najavama brojnih gradonačelničkih kandidatura, nisu se sve doista pretočile u njih, jer neki manje ozbiljni ili uporni nisu uspjeli prijeći ni prvu prepreku, odnosno prikupljanje dovoljnoga broja potrebnih potpisa. Pa ipak, za Bandićeva nasljednika natjecat će se osmorica kandidata i dvije kandidatkinje. Osim široj javnosti slabije poznatog Željka Tokića, vlasnika Furnira, svi su kandidati stranački, jer je i neovisna Vesna Škare Ožbolt registrirala stranku pod svojim imenom. Za 47 mjesta u Gradskoj skupštini natječe se čak 22 kandidacijskih lista, jedna više nego li prije četiri godine. Trećina lista otpada na male, izvanparlamentarne stranke za koje birači koji pomno prate politiku niti nemaju previše prilike čuti osim u neposredno izborno doba.

Pogleda li se razvoj podrške pojedinim gradonačelničkim kandidatima prema svim do sada objavljenim anketama tijekom ožujka i travnja, vidimo kako je Tomislav Tomašević cijelo vrijeme u značajnoj prednosti dok postoji velika gužva za drugi krug, stoga svaki glas može biti presudan. U priloženom grafikonu navedeni su rezultati samo za one kandidate koji su barem u jednoj od objavljenih anketa dosezali dvoznamenkastu podršku ispitanika. Zahvaljujući stranačkoj infrastrukturi, HDZ-ov Davor Filipović nije bez ozbiljnih šansi za ulazak u drugi krug.

Taj cilj je, premda ne odveć lako, dosežan i za SDP-ovog Joška Klisovića. Dok je zagrebački SDP već neko vrijeme u krizi, a loš rezultat u glavnome gradu samo bi dodatno uzdrmao nacionalno vodstvo stranke, za Plenkovićevu stranku bio bi uspjeh ulazak u drugi krug u gradu u kojemu su gradonačelnicu imali posljednji put krajem 1990-ih godina, i to zahvaljujući prebjezima koji su omogućili stvaranje alternativne skupštinske većine. Dugogodišnja Bandićeva desna ruka Jelena Pavičić Vukičević kandidatkinja je koju ne treba podcijeniti, tako da njen ulazak u drugi krug nije možda izgledan, no nije ni potpuno nemoguć. Ona bi svakako bila suparnica koja bi Tomaševiću u pripetavanju najviše 'došla na volej', jer bi se onda kampanja ponovno fokusirala na pitanje za ili protiv Bandićeva načina upravljanja gradom. Premda nije mudro prerano proglašavati pobjednika, posebice zato što su ankete u prošlosti znale sugerirati bitno drugačiji ishod od onoga koji se stvarno i zgodio, u ovome trenutku Tomašević je svakako u jako velikoj prednosti.

Smanjenje broja gradskih zastupnika s 51 na 47 ponešto je smanjilo razmjernost izbornog ishoda, ali i stvorilo situaciju u kojoj je moguće da lista koja tek za dlaku prijeđe izborni prag osvoji manje od tri mandata, što je minimalni broj za formiranje gradskog zastupničkog kluba.

Kao i u slučaju sâmoga Tomaševića, i kod projekcije novog sastava Skupštine na temelju prosjeka rezultata svih objavljenih anketa, lista predvođena strankom Možemo! daleko je ispred svih ostalih natjecatelja. Uzme li se u obzir to da je prije nekog vremena bilo najavilo spremnost na poslijeizbornu suradnju sa SDP-om, Možemo! bi prema ovakvim podatcima moglo ostvariti skupštinsku većinu s 25 mandata. Nasuprot tome, HDZ i BM365, koji su do sada bili dio gradonačelnikove većine s 12 mandata, ne nalaze se u odveć obećavajućoj situaciji. Ostaje nejasno bi li i gradski zastupnici Domovinskoga pokreta uopće htjeli surađivati s HDZ-om. Uz to, nije poznato bi li i pod kojim uvjetima zastupnici s liste Vesne Škare Ožbolt bili spremni biti jezičac na vagi za Možemo! kada bi poslijeizborna kombinatorika ukazivala u tom smjeru. Naposljetku, prema analiziranim podatcima, upravo Most s 5,1 posto prosječne anketne podrške nalazi se mrvicu ispod minimalnog postotka (5,17) potrebnog za osvajanje makar tri mandata koji bi im omogućili formiranje samostalnoga kluba zastupnika. Tomašević i Možemo! lako bi mogli izborno profitirati i možda pojačati svoj konačni rezultat zahvaljujući fragmentiranoj izbornoj ponudi desno od centra, slično već viđenom scenariju na predsjedničkim izborima.

Bilo kako bilo, čeka nas uzbudljivih mjesec dana, prvo dva tjedna pred prvi krug, a potom još dva tjedna između dva kruga. Ostaje nam se samo nadati kako pandemija ili pak proljetni pljusak neće obeshrabriti građane od odlaska na birališta ili im se pak sunčana nedjelja učiniti prikladnijom za izlet od odlučivanja o budućnosti svoje lokalne sredine.