Sigurno ste se ovih dana barem jednom zapitali: živimo li mi to opet u 1980-tima? Amerika i SSSR, ups, Rusija, vode sve manje hladni rat preko leđa Europe, kao posljedica toga gomilaju se zalihe u smočnicama, a benzin košta toliko da ćemo uskoro voziti par-nepar. Klinci su navučeni na hororce, kao posljedica toga Kate Bush i Metallica drmaju top listama. I taman kad pomislimo da ne može luđe, dobili smo domaću verziju Tipper Gore, američke konzervativke koja je krajem prošlog stoljeća predvodila lov na vještice u svijetu popularne kulture te čak izborila legendarnu naljepnicu na omotima glazbenih izdanja koja upozorava kupce na 'eksplicitan sadržaj'.

Od svih stvari na svijetu domaćim moliteljima i konzervativnim korifejima zasmetao je koncert legendarne američke rock grupe Kiss te su ga požurili denuncirati trideset godina starom budalaštinom da ime benda zapravo znači Kings (ili Knights) in Satanic Service (Kraljevi/vitezovi u službi Sotone). Basista i suosnivača benda Genea Simmonsa imenovali su osobnim izaslanikom Nečastivog jer, kako kažu, 'pohotno plazi svoj dugi jezik – što je stari poganski simbol štovanja demona'. Priprijetili su i okupljanjem ispred zagrebačke Arene te su se kanili pomoliti 'za našu mladež koja će ići na ovaj koncert da ih dragi Bog sačuva od utjecaja zloga', baš kao što već godinama trolaju prolaznike ispred bolnica agitiranjem protiv pobačaja.

Kako to obično biva kad se nešto bombastično najavljuje na društvenim mrežama, od molitvenog prosvjednog okupljanja u stvarnosti nije bilo ništa. U društvu dvanaestogodišnje kćeri, koja je otkrila Kiss preko TikToka te se najviše u obitelji veselila koncertu, nekoliko puta prošetao sam kvartom na dan koncerta i nisam vidio nijednog zabrinutog kršćanskog fanatika, čak ni ispred crkve smještene preko puta Arene. Što se tiče 'Sotoninih vitezova', sreli smo tek nekoliko estonskih kamiondžija i britanskih šljakera koji su tijekom noći stigli iz Züricha, cijeli dan raspakiravali i slagali kompleksnu pozornicu za taj cirkuski rock spektakl i u stankama se odmarali na stolcima na rasklapanje te gasili žeđ pivom za četiri kune iz obližnjeg šoping centra.

Kao istinski konzervativac uvrijeđen popkulturnom činjenicom po imenu Kiss, u njihovoj gotovo pedeset godina dugoj karijeri mogli ste naći tisuću drugih razloga za prosvjed. Mogli biste se užasavati nad činjenicom da je Gene Simmons, prema vlastitom priznanju, spavao s 4800 žena - 'dok nije prestao brojati'. Mogli biste se gnušati nad najbizarnijim rekvizitima Kissovog fan kluba, od kondoma lubrificiranih Simmonsovom slinom do lijesa s logotipom benda. Općenito, mogli biste se buniti protiv činjenice da su kombinaciju rock cirkusa i stripovske estetike kao nitko prije niti poslije njih pretvorili u multimilijarderski biznis.

A mogli ste i preslušati opsežnu diskografiju od 20 studijskih albuma, bezbroj kompilacija i koncertnih snimki, pa na njima pokušati naći barem jedan spomen Sotone ili bilo kakvih nečastivih sila. Najbliže čemu biste se primakli jest 'God of Thunder', čiju smo moćnu verziju čuli i te večeri u Areni, 46 godina stari klasik kojim su Kiss najhrabrije zašli na teritorij zlokobnog heavy metala, a tijekom čije izvedbe 'Sotonin izaslanik' Simmons s deset metara visoke platforme pljuje sok od višnje koji glumi krv. No da ste bili u Areni, čuli biste i 'God Gave Rock 'n' Roll To You', pjesmu koju bi vjerojatno zasvirao i neki kršćanski rock bend na onom nedavnom molitvenom pop spektaklu na Maksimiru.

Mogli ste se, naravno, prepustiti i uživati bez predrasuda, kao hrpa klinaca koje smo vidjeli na tribinama Arene, pa tako i moja kći tvrdi da će ovakav spektakl biti teško nadmašiti. Jer ako dedeke koji su zagazili u osmo desetljeće života upravo Sotona pokreće da u dvadesetak kilograma teškim kostimima i dvadesetak centimetara visokim potpeticama ispod tone šminke dva sata skakuću između izvora otvorenog plamena, gutaju vatru, lete pedeset metara na ziplineu i ispaljuju projektile iz instrumenata, onda je taj Sotona neki jako kul tip. A što ako to ipak nije Sotona, niti novac kojeg su zaradili dovoljno da potomstvo osam koljena unatrag može lagodno živjeti? Možda je to baš Bog, upravo onaj koji nam je – kako to tvrdi Kiss – dao rock 'n' roll.