Četrnaest ti je godina i prethodnog ti je utorka završila škola. Iza tebe je osam godina učenja, tisuće ispitivanja, poneki teški dan i mnogo onih u kojima si bio nasmijan. Odrastanje na zagrebačkom Jarunu 2022. godine jednako je lijepo i složeno kao u vrijeme kad smo tvoji roditelji i ja lutali šipražjem oko jezera, skrivali se od pogleda odraslih i usvajali važne životne lekcije koje nikada neće biti dio škole. Prvi poljupci, dijeljene cigarete, sitne izdaje i čvrsti zagrljaji prijatelja kad je teško. Svatko od nas koji smo tu već desetljećima trudio se ostaviti jedinstveni otisak na tim 'samo našim' ulicama – jedni sprejem po pročeljima garaža, drugi širokim osmjehom i lijepom riječju susjedima, a bilo je i onih s nevjerojatnim životnim pričama u kojima se miješaju kriminal, uspjeh, ovisnost i nažalost smrt. Jarun je uvijek bio drugačiji – blagi kvart u kojem su se bendovi nazivali Jarun Lakersi, a na posebnim mjestima nalazili grafiti poput 'Jarun is for Lovers'. Miroljubiv dio Zagreba u kojem je rijetko bilo mržnje i nasilja.

Otisak kojeg ste ti i tvojih sedam školskih kolega ostavili s utorka na srijedu u Našičkoj ulici teško će se isprati. Boja i najsnažniji šmrk vode tu ne mogu pomoći. Glupa je, prijatelju, već činjenica da osam klinaca i klinki koreografirano leže na ulici izloženi mogućnosti da ih automobil pregazi. Znam, popili ste tekilu i bambus, ali šteta bi bilo za jedno ležanje na kolniku izgubiti sve te jarunske dane i noći koje vas čekaju. Da je kojim slučajem naletio auto, svi bi mediji govorili - Ne krivite mladost! Vaši bi roditelji zauvijek bili uništeni jer bi izgubili najvrjednije što imaju – vas. Svake bi ih večeri do kraja života uništavala sjećanja na trenutak kad ste prohodali, progovorili, na brojna zajednička ljetovanja i tvoju medalju oko vrata. Sjećanja bi ujedno bila i jedino što im preostaje. Teško je ostati bez bliske osobe, ali najteže je izgubiti dijete. Na sreću Vas osmero, Vaših roditelja i svih nas – auto u tom trenutku nije naletio.

Glupo je, frende, ležati pijan na cesti i čekati auto, ali je nemjerljivo gluplje čekati ga s prijateljima u obliku svastike. I prije nego što se počneš opravdavati sa staroindijskim pozdravom i drugim idiotarijama, prisjeti se da živimo u 2022. godini. Kada malo zumiraš fotografiju iz te vrele jarunske noći vidjet ćeš sebe i prijatelje kako dižete desnicu u ležeći Hitlergruß. Jarunski klinci – štovatelji nacizma i Adolfa Hitlera.

Na nastavi povijesti se u Hrvatskoj o tome nedovoljno uči, a ne znam jesi li i kada o tome razgovarao s roditeljima, ali pod tim su znakom i pozdravom počinjena najveća zlodjela u povijesti čovječanstva – holokaust i smrt stotina milijuna ljudi u svim dijelovima svijeta. Djeca i mladi ljudi poput Vas su zatvarani u koncentracijske logore i zvjerski ubijani od Auschwitza do Jasenovca – Židovi, Srbi, Hrvati, Romi, Poljaci, Ukrajinci, bijeli, žuti, crni…Grozne su to sudbine i scene. Mlada tijela u kojima su meci. Djeca kojima su izvađene oči. Tijela četrnaestogodišnjaka poput vaših koja su pregažena automobilima. Teško je ostati bez bliske osobe, ali najteže je izgubiti dijete. Sjećanje na njih je jedino što preostaje i jedino što može spriječiti da netko ponovo ne diže tu desnicu i viče Sieg Heil ili da legne u Našičkoj u zajedničku svastiku.

Tvoja stara i ja smo u mnogočemu isto bili budale, ali znali smo što nam ulice nikada ne bi oprostile. Vaš otisak je upravo takav. Sramota za naš kvart, školu, grad, Hrvatsku i ponajviše za vas same. Povijest je tu da nas podsjeti kako je lako prijeći na stranu zla i kako je lako izgubiti mladost na dva načina – jedni su mladi koji čine zlo, a drugi oni prema kojima je zlo usmjereno.

Dvije stvari ti na kraju želim poručiti, 'frajeru'. Prva je da si nevjerojatno glup ako te s četrnaest godina u svijetu brojnih mogućnosti koje drugi nisu imali pali nacistička ideologija. Umjesto zabave, cura, prijatelja, škole, muzike ti se vežeš uz krvoločne zločince iz 1940-ih godina koji su pobili pola čovječanstva. Budi pametniji od toga.

Druga stvar je molba da mi se javiš kad me vidiš oko Jarunskog placa, Hrgovića ili Našičke. U lice ću ti reći da si glup, ali i pokušati objasniti da jarunske ulice jedino pamte dobro, ljubav, blagost i skromnost. Ispričat ću ti i tik-tok verziju priče o tome kako se zlo obnavlja i što možemo i moramo učiniti da ga prekinemo. Ako te baš bude zanimalo, objasnit ću ti zašto je Jarun otvoren kvart za ljubavnike, a Zagreb otvoreni grad širokog srca u kojem su poraženi fašisti, nacisti i ustaše. Smijat ćemo se i skužit ćeš da svoj trag trebaš ostaviti na drugačiji način.

Nakon toga ćemo otići do Našičke i zamoliti ju i sve one koje ste svojom glupošću povrijedili jedino moguće – da vam oproste.