Prije tjedan dana, kliknuvši ovdje gore na rubriku Kultura, smrznuo sam se kao da mi je netko na daljinskom stisnuo onu tipku za pauzu. Ugledao sam, naime, naslov 'Postoje li i u kulturi bankabilni projekti?'. Zamrznuće je potrajalo skoro pola minute, a onda ga je otopio luđački smijeh, isti kakav me spopadne svaki put kad naletim na neku sličnu krongleštinu. Uvijek mi se, naime, u takvim prigodama pred očima stvori slika profesorice Nives Opačić s - pankerskom frizurom. Otprilike kao Johnny Rotten iz najluđe faze, ali još i s dva prsta u utičnici: tako nekako u mojoj mašti izgleda scena kad se dobra gospođa Opačić suoči s novim grubim prekršajem u svojem šesnaestercu.

Znate profesoricu Opačić, sigurno. To je ona draga i rezolutna umirovljenica koja vam povremeno s TV-ekrana (sve rjeđe, nažalost) i iz drugih medija demonstrira gotovo majčinsku skrb prema materinskom jeziku. Bez ikakvih natruha šovenolingvistike (omiljene discipline onih naših jezikoslovaca koji se ponašaju kao da hrvatski jezik postoji jedino zbog toga da bi se što više razlikovao od srpskoga) ona nam nježno ali jasno, kao talentiranom djetetu razvaljenome pubertetom, poručuje koliko smo glupi i jadni u svojim jezično-adolescentskim nastojanjima da budemo veće face.

Dovijeka ću pamtiti njenu priču o 'loringu', objavljenu u knjizi 'Hrvatski u zagradama'. Prepričavao sam je mnogima, pa zašto ne bih i vama? Elem, profesorica Opačić čekala je tramvaj u Frankopanskoj i zapazila kako je ponad ulice razapet oglas za neki turistički sajam što se upravo održavao u Zagrebu: 'UGOSTITELJSTVO – TURIZAM – LORING'. Suočena s 'loringom', posve nepoznatom riječju, krenula se o njoj raspitivati kod kolega kroatista, pa kod kolega anglista, pa kod amatera, ali nitko joj ništa suvislo nije znao reći o značenju i smislu. Na kraju se, ne budi lijena, obratila i samim organizatorima, koji su joj objasnili: riječ 'loring' sklepali su sami, iz riječi 'lov' i riječi 'ribolov', dodavši njihovim početnim slovima onaj engleski dočetak 'ing', ne bi li Hrvatima atraktivnije zvučalo! (Johnny Rotten na struji, u Frankopanskoj na stajalištu, jel tako da nije teško zamisliti?)

Na taj nesretni 'loring' podsjetilo me u međuvremenu nekoliko desetaka riječi što su se iz čista mira uvriježile u našoj javnoj komunikaciji ('outsorcing', na primjer) značeći – zapravo – ili apsolutno ništa, ili nešto za što već postoji ustaljena hrvatska riječ, odnosno jednostavna konstrukcija koje nekome mudrome, eto, ne zvuče dovoljno važno. Ali, priznajem, ništa me na koljena nije bacilo tako naglo kao gorespomenuta 'bankabilnost'. Kolegici Miji Pavliši, autorici teksta pod citiranim naslovom, profesionalizam i kućni odgoj branili su da se malo žešće sprda s tim terminom (a vidi se jasno da ju je vuklo, i to valja cijeniti!) što ga je, čini se višekratno, na jednoj javnoj tribini upotrijebila gospođa iz naše (čuj njega, 'naše'!) najveće banke. Bankabilnost!

Taman sam se bio lijepo narogušio i iskezio zube, ali mi se svejedno učinilo potencijalno korisnim da tu riječ i uguglam (aha, još jedna od onih riječi!). I vidi vraga – bankabilnost je novost, izgleda, jedino kolegici i meni! Troše je, brate, leva-leva, na sve strane, 145 rezultata pretrage! Probam onda s engleskim, bankability, i pritom, normalno, računam da ne postoji ništa takvo, pa ću se ipak krvi napit našim pozerima i svekolikom njihovom izmišljingu i prenemaggingu. A kad tamo – 390 tisuća rezultata pretrage!!! Prvi među njima, link na 'The Free Dictionary', kaže kako pojam označava prihvatljivost bančine ponude klijentu, ili pak prihvatljivost (banci) nečije ponude, te da je prvi put iskorišten pradavne 1990.

Okej, znači, promašio sam ceo football u nakani da se sprdam s tom bankabilnošću. Zadnja mi je šansa da nešto iz nje izvučem – izmisliti novu hrvatsku riječ, nešto dosad nepostojeće, neki kvaziarhaični neologizam, nešto skroz šašavo zvučeće i po mogućnosti, jasno, što različitije od srpskog, a da znači isto što i bankabilnost. Hmmmmm...

Isplativost? Mm? Što kažete? Ne zvuči loše, a iskoristivo je u svim situacijama kao sasvim solidna zamjena za bankabilnost. 'Ne, žao nam je, banci se ne čini isplativim ulagati u vaš projekt'; 'Da draga, ovaj nam je kredit isplativiji nego u drugim bankama'; 'Dopustite nam da najprije procijenimo isplativost ulaska u taj aranžman'... Recite sami, nisam li genije? Ma kako sam se samo toga dosjetio, a nisu mi trebale ni tri sekunde, majke mi!

Nastranu šalu na stranu – ljudi, mi sami svojem jeziku činimo takva njasra da to nije normalno, na svakom koraku. Kao da se budalaštine ili laži ne mogu izreći na čistom, sasvim običnom hrvatskom. Bi li, recimo, predsjednička kandidatkinja Grabar Kitarović zvučala pametnije ili gluplje da je izjavila kako je jedina žena u NATO-u koja ima certifikat kravomuzibilnosti? Bi li time dobila na laprdabilnosti i bezvezibilitetu, ili izgubila?