Nema valjda nikoga da nije čuo pjesmu Leonarda Cohena iz 60-ih 'So Long, Marianne' – zbogom Marianne. Marianne je umrla ovoga srpnja. Dva dana prije Cohen joj je napisao: 'Pa, Marianne, došli smo do toga da smo tako stari da nam se tijela raspadaju i mislim da ću uskoro za tobom. Znaj da sam tako blizu iza tebe da ako pružiš ruku, možeš dotaknuti moju. I znaš da sam te uvijek volio zbog tvoje mudrosti i ljepote, ali sada ne moram reći ništa više jer znaš sve o tome. A sada ti želim sretan put. Zbogom, stara prijateljice. Beskrajno te volim, vidimo se!' Danas se to turobno predviđanje ispunilo, i 82-godišnjeg kanadskog kantautora, pjesnika i pisca više nećemo čuti na ovome svijetu.

Kad je bio mlad, jedan mu je snimatelj u studiju, izmučen njegovim depresivnim pjesmama, rekao: 'Mali, živni. Nisi malo prestar za to?' Čini se da nije nikad postao prestar za to. Ovogodišnji album, koji je napravio s dugogodišnjim suradnikom Patom Leonardom i njegovim sinom Adamom, vrlo je vitalan, ali ipak se zove 'You Want It Darker' – želiš to mračnije.

Preslušajte još jednom posljednji Cohenov album

Cohen se rodio u Montrealu, u uglednoj i bogatoj židovskoj obitelji. Odrastao je, kako sam kaže, u sinagogi koju su izgradili njegovi djedovi, a kao mladić radio je u obiteljskoj tvornici. Ali želio je biti pisac pa je 1960. otputovao je na grčki otok Hidru. U pauzi između pisanja, kupanja i bančenja, zaljubio se u Norvežanku Marianne Ihlen, udanu za pisca Axela Jensena. Ljubav je bila žestoka i pomalo očajna, prekidana njenom ovisnošću o alkoholu i njegovim nevjerama. O toj ljubavi govore pjesme 'Bird on the Wire', 'Hey, That’s No Way to Say Goodbye' i, najviše od svega, 'So Long, Marianne'.

Dylan i Cohen - dvije strane jednog novčića

Volio je književnost i blues, a svirao je folk. John Hammond, koji je 1961. otkrio Boba Dylana, zamolio je 1966. Cohena da mu odsvira nekoliko pjesama. Kad ih je čuo, rekao je: 'Čuvaj se, Dylane'. Među pjesmama je bio i njegov superhit 'Suzanne'. 'Ta me je pjesma prehranila', rekao je Cohen, kome su dosadili mršavi književni honorari.

Imao je 32 godine kada je iz književne karijere uskočio u glazbenu. Od početka do kraja nastupao je u sivim odijelima i ironizirao svoj 'zlatni glas'. Stanovao je na 4. katu hotela Chelsea u New Yorku gdje je upoznao Patti Smith, Loua Reeda, Jimija Hendrixa i Janis Joplin koja mu je rekla, barem tako glasi stih: 'Više volim zgodne muškarce, ali za tebe ću napraviti iznimku'.

Osim što su sjajni pjesnici i Židovi, između Dylana i Cohena nema nikakve sličnosti. No cijenili su jedan drugog. 'Kada ljudi govore o Leonardu, zaborave spomenuti njegove melodije, a one čine, zajedno s njegovim stihovima, njegov istinski genij', rekao je Dylan. Posebno mu se bila vidjela pjesma 'Hallelujah', čak ju je i izvodio, pa je pitao Cohena koliko ju je dugo pisao. 'Dvije godine', rekao je Cohen, ali je lagao – pisao ju je pet godina. A onda je Cohen pitao Dylana koliko je dugo pisao pjesmu 'I and I' s albuma 'Infidels'. 'Petnaest minuta', rekao je Dylan.

Snimka s jednog od posljednjih Cohenovih koncerata, onog u Puli 2013.

Lutanje i povratak u život

Cohen je 70-ih dobio dvoje djece, Lorcu i Adama, sa Suzanne Elrod, ali veza nije potrajala, kao ni veza s glumicom Rebeccom De Mornay. Cijenilo ga se, ali rijetki su kupovali njegove ploče. Do 80-ih postao je već zastario sa svojim žalobnim glasom i pomalo jednoličnim folkom. Tada se to zvalo 'glazba za rezati žile'. I bio bi do sada zaboravljen da nije odlučio ponovno izmisliti sebe. Snimio je za CBS album 'Various Positions' s pjesmama kao što su 'Hallelujah', 'Dance Me to the End of Love' i 'If It Be Your Will'. Walter Yetnikoff, šef studija, rekao mu je: 'Gledaj Leonarde, mi znamo da si velik, ali ne znamo da li uopće valjaš'. I nisu mu htjeli objaviti album u SAD-u. Još je veći uspjeh postigao s albumima 'First We Take Manhattan' i 'Future'. Onaj stari Cohen je nestao, i na koncertima ubuduće svira pretežno nove pjesme,. Zvuk mu se potpuno promijenio – od folka skliznuo je u elektronski industrial, a što je još bizarnije, na koncertima ga je obvezno pratio grčki buzuki, sjećanje na Hidru.

'Sve me zanima, rimski katolicizam, budizam, LSD, ja sam za sve što djeluje', rekao je jednom. Navedenome valja pribrojiti bavljenje scijentologijom, povratak u sinagogu, proučavanja kabale i odlazak na Mt. Baldy, sat i pol vožnje od Los Angelesa, gdje je mali budistički samostan. Ondje se 1996. zaredio, a dvije ga je godine kasnije shrvala depresija, njegova stalna pratilja od mladosti. Dok je tražio duhovno, nije se želio zamarati materijalnim, pa je svoje poslove prepustio menadžerici i bivšoj partnerici Kelley Lynch. Kada je 2004. pogledao račune, ustanovio je da nema ni centa. Lynch je tužio sudu, koji mu je dosudio odštetu od pet milijuna dolara, ali pomoći nije bilo: morao se vratiti na scenu i početi zarađivati.

Disciplinirao se, prestao je piti i počeo održavati koncerte koji bi trajali i po tri ili četiri sata. Njegovu kreativnost silno poduprla pjevačica i skladateljica Sharon Robinson. U starosti je postao još sitniji, kao da se sav pretvorio u svoj glas, sve dublji i dublji. Njegovi su stihovi remek-djela sažetosti: 'Nikad nisam bio ja – uvijek si bio samo ti' ili 'Dao sam sve od sebe – a to nije bogzna što'. Zadnji je put nastupio oko Božića 2013. u Aucklandu. Zadnja pjesma koju je otpjevao nije bila njegova, nego ju je posudio od Driftersa: 'Save the Last Dance for Me' – sačuvaj zadnji ples za mene.

Nakon toga snimio je još dva albuma s nekoliko genijalnih pjesama. 'Blizina smrti predstavlja veliku promjenu. Ali ja sam uredan tip. Volim sve posložiti, ako je to moguće. Želim završiti što sam započeo'. 'Spreman sam, Gospodine', stih je naslovne pjesme zadnjeg albuma.