Trostruki unutarnji prijelom skočnog zgloba, kažete? Baš trostruki, baš prijelom, baš skočnog? E pa, kolega Bandiću, ako se smijem pohvaliti, ja sam prije tri godine doživio dvostruki - petna i kuboidna kost - i dobro pamtim da debelih mjesec dana nisam mogao izići ni na vlastiti balkon, da sam se 'tuširao' onim vlažnim maramicama za bebe, te da sam zube i kosu prao klečeći na jastučiću uz rub kade. Stopalo je bilo nalik prezrelom patlidžanu, ljubičasto i nakazno otečeno skoro sve to vrijeme. Jednu sam štaku odbacio nakon dva mjeseca, drugu tek za tri. Kad je prošlo još nekoliko mjeseci i kad sam napravio CT i magnetsku rezonancu (u privatnoj klinici, normalno, karticom na četiri rate) obratio sam se dvojici od trojice ponajboljih - kako mi je rečeno s mnogih strana - ortopeda u nas: prvi mi je sugerirao ugradnju pločica i vijaka na ovakav način, a drugi na onakav. Na kraju sam, skoro godinu dana poslije tog prijeloma, došao i do trećeg liječnika, da prevagne na jednu stranu, a on mi je rekao da to ni slučajno ne operiram ni na jedan način, jer nema te klinike u kojoj nema rizika od useljenja kakve anaerobne bakterije, zbog koje bih za godinicu-dvije morao poći na amputaciju cijele potkoljenice. Premro sam od straha pred takvom perspektivom, pa digao ruke i nogu od svega.

I evo me, do danas neoperiranoga, u laganim šepnjama gradom, nosim potpetni uložak u svakoj desnoj cipeli, ne mogu više ni poskočiti, ni zaplesati, kamoli potrčati, a bez tablete protiv bolova najdulje sam u kontinuitetu izdržao četiri dana. I ne znam što da radim, onespokojuje me pomisao da će mi tako biti još desetljeće, dva, možda i tri...

Zašto ja vama, kolega Bandiću, pišem svoju povijest bolesti i zašto vas nazivam kolegom? Pa eto, zato što smo imali sličnu nesreću (vaša je, dakako, još i upola veća od moje, nisam ja taj kapacitet) i zato što mi je zadivljujuće bilo vidjeti vas kako tek tri dana nakon trostrukog prijeloma uzimate štake u ruke da biste ih već za par sati odložili i sasvim normalno stajali, čak i hodali! Zanima me tajna vašeg uspjeha, jer ako mi je otkrijete, možda i za mene ima kakvog tračka nade.

Ili je posrijedi tek fatalno pogrešna liječnička dijagnoza? Možda su u igri ipak samo istegnuti ligamenti i tetive, neko banalno uganuće ili iščašenje? Možda ste se samo spotakli o kakvo smeće tamo gdje ga u gradu ne bi smjelo biti, možda vas je samo akademik Palma nehotice pričepio na svečanom balu dobrodošlice? Hm, a da niste naprosto tek izvrnuli gležanj u zornjačkom džogiranju za nekim novim saborskim prebjegom? Ili vam je netko u Gradskoj skupštini stao na žulj? A i ti novinari, stalno vam podmeću klipove, možda u prvi tren niste ni primijetili što su vam napravili prije puta Putinu?

Ne vjerujte prvoj dijagnozi, zatražite obavezno i drugo mišljenje. Ne može to biti prijelom skočnog zgloba, pa još trostruki, ako ste već sutradan mogli ugurati stopalo u cipelu, a za tri dana odbaciti štake, sve bez grama gipsa, bez ijednoga vijka ili pločice, bez ijednoga dana bolovanja. Ne biste od silnih bolova mogli ostati pribrani, pa samo blago vrijeđati novinare (ono sa 'suncem' i Goebelsom, sjećate se) umjesto da ih pošaljete, sve redom, onamo gdje im je mjesto, i njima i njihovim provokacijama. Vjerujte mi, ne biste. Nisam liječnik, ali itekako sam empirijski upoznao te bolove metodom vlastite kosti.

Da ne duljim - povijesni gradonačelniče, vi niste imali niti jednostruki prijelom skočnog zgloba, kamoli trostruki! Pamtim, dakako, vaše fascinantno brze oporavke i nakon moždanog udara i nakon ugradnje stenta i poslije operacije kile, u potpunosti sam svjestan vaših zapanjujućih autoregenerativnih moći, višekratno dokazanih, ali i dalje mi je nemoguće prihvatiti mišljenje liječnika koji vam je dijagnosticirao trostruki prijelom skočnoga zgloba i odmah vas, tek tako, pustio da landrate naokolo bez ikakve imobilizacije, samo s lako odloživim štakama. Pod hitno se, molim vas, konzultirajte s nekim drugim specijalistom, jer ovaj vam definitivno nije dovoljan.