Prije šest, sedam godina dobio sam na poklon crnu majicu kratkih rukava, s otisnutom maskom Anonymousa i, oko nje, okruglim natpisom: "There's no government / Like no government". Nisam je prečesto nosio - em mi crna loše stoji, em bih se porukom lažno predstavljao kao nekakav anarhist, ili barem simpatizer, što već desetljećima nisam - ali posljednjih je mjeseci sve češće vadim iz ormara. Nema, naime, ničeg što bi bolje opisivalo recentnu hrvatsku zbilju, i vašu i moju, od tog anarhističkog slogana, u slobodnom prepjevu: "Najbolja vlast je nikakva vlast".

Pogledajmo ekonomske pokazatelje unazad šest mjeseci: BDP raste, opća potrošnja raste, izvoz raste, čak nam i standardno nesklone agencije ne snizuju rejtinge (što je otprilike isto kao i kad liječnici po stoti put objave da je zdravstveno stanje Michaela Schumachera "stabilno", ali za nas je to daleko veći napredak nego za Schummyja), turistička sezona nikad nije bila rodnija, evo i sportaši na Olimpijskim igrama (a sjetimo se samo tko je za njih nadležan tehnički ministar!) osvajaju rekordnu gramažu plemenitih metala...
A sve nam se to događa usred najsloženijeg bezvlašća od proglašenja neovisnosti, u sjeni raspuštenog parlamenta i tehničke vlade s reduciranim ovlastima! I sad vi recite da nam treba nova vlast!

Logika 'inercije'

Netko će reći da je posrijedi samo inercija, kao kad brodu u punoj brzini spustite jedra ili isključite motor. Drugi će kazati kako je i Oreškovićeva nazovi-vlada nekog vraga napravila prije zasluženog padanja na polugodištu iz većine predmeta. Osobno sam nešto skloniji prvom tumačenju: Milanovićevi su vježbenici na ministarskim mjestima u zadnjoj godini mandata doista potegli koliko su god mogli (a i trebali, i to tijekom svih triju ranijih godina!), pa nas ta inercija, logici unatoč, i dalje vuče prema trenutnim plusićima. Ne govorim to zbog nekakvih svojih političko-svjetonazorskih preferencija (sačuvaj bože da bi SDP bio moja preferencija!) nego i stoga što je takvo objašnjenje potkrijepljeno i temeljitim istraživanjem dr. Petra Filipića "O političko-poslovnim ciklusima u hrvatskom gospodarstvu; ili - jesu li HDZ i SDP 'isto'".

A Peru Filipića ne spominjem ovdje ovoliko često (triput, mislim, u zadnje dvije godine) zato što je moj prijatelj, nego stoga što je riječ o krajnje ozbiljnom znanstveniku i istraživaču s jedinstvenim talentom za uočavanje makroekonomskih zakonitosti koje drugima promiču kao efemeralije, ili ih uopće ni ne primjećuju. Čovjek je, koristeći se isključivo ciframa dobivenim od najviših državnih institucija, brojkama o radu i rezultatima svih vlada od one Matešine do Milanovićeve, - da sažmem sažetak tog istraživanja - došao do konkluzije da BDP uredno raste u zadnjim godinama SDP-ove vladavine i prvim godinama HDZ-ovih mandata. I obrnuto: u prvim godinama SDP-a na vlasti BDP pada, pa stagnira, pa raste, dok HDZ-u klizi prema dolje od druge godine prema kraju mandata... Zaključke izvucite sami, a ako vas zanimaju detalji i egzaktni pokazatelji, obratite se barba Peri. Mogu vam i ja mejlati taj rad, ako mi on dopusti.

No dobro, na startu jedne od najdužih izbornih kampanja dosad, nije nam zgorega upitati se, čak i sa stanovitom dozom ozbiljnosti: treba li nam uopće neka nova vlast, odnosno novi parlament, tko zna kakav, koji će nategnuti povjerenje nekoj novoj vladi RH, tko zna kakvoj? Što fali ovim Oreškovićevim (čuj mene: ko da ih je Tim sam sebi birao!) mjesečarima i zombijima? Uostalom, oni na svojoj "tehničkoj" vlasti mogu ostati još mjesecima, sve dok se nekako ne nađu kolac i konopac (da ne kažem štap i kanap) s kojih će se skrpati sljedeći kabinet. Ili pak - u možda još i vjerojatnijem raspletu! - dok ne budu raspisani novi, još jedni, izvanredni izbori, pa onda još par mjeseci.

Nacija se budi iz hipnoze

Pa, ako se takvo što i dogodi, a ne bih se kladio da neće, koliko nam gore može biti? Gospodarstvu će sasvim sigurno još neko vrijeme ići relativno solidno (što zbog spomenute inercije, što zbog činjenice da uslijed nepostojanja zakonodavne vlasti neće biti dramatičnih mijenjanja propisa u poslovanju, a dijelom zacijelo i zbog toga što će sve više ljudi napokon ovladati zakučastom procedurom dobavljanja novca za svoje poslovanje iz fondova Unije) dok će se na svim drugim poljima sve otvorenije manifestirati kleronacionalizam, šovinizam i gnjila ustašonostalgija. Ali čak ni to ne mora nužno biti sasvim loše: već smo svjedoci sve drčnijeg opiranja tom gadljivom trendu; sve je većem broju ljudi pun vitalni organ tih kleptopatriota, zadriglih alko-kokainskih bukača i mentalno insuficijentnih profeta s konjskim zaklopcima pored očiju. Od masovnih prosvjeda mirnih građana do dobrodošlih diverzija Antife, sve je više pokazatelja da se nacija uspavana "povoljnim" kreditima i "pametnim" telefonima polako budi iz hipnoze.

Zato nemojte previše brinuti ako se i u rujnu te listopadu reprizira prosinački pregovarački triatlon na relaciji Iblerov-Smičiklasova-Trg žrtava fašizma. Sve će biti okej dok se god ne posloži novih 76 "ruku" (koristim termin kojim ti ljudi sami tepaju svojim kolegama, svodeći ih na pravu mjeru) i ne započne višemjesečno slaganje nove vlasti. Tad će početi nevolje kakve još nismo upoznali. A dok je god Tim's team u Banskim dvorima, vjerujte mi, nema frke. There's no government like no government!