Zadnje što očekujete u srijedu navečer krajem studenog je to da vam neki John Herdman stvori frku u obitelji. I to nakon odgledane utakmice u kojoj je Kanada, premda je izgubila, odličnom igrom zadivila cijeli svijet. Nama je ta utakmica važna jer od nas četvero samo supruga nema hrvatsku, a ja kanadsku putovnicu. Od dana u kojem se saznalo da će naše dvije zemlje igrati u istoj skupini, pripremali smo se istim žarom navijati za obje momčadi od kojih je jedna dokazana sila, a druga se tek treba dokazati na svjetskoj nogometnoj sceni. I dok je Hrvatska u ovo Svjetsko prvenstvo krenula pomalo pospano, Kanada je zaigrala mladenački rastrčano i silovito. Na trenutke toliko dobro da su se iza svake od promašenih prilika začuli iskren uzdah i negodovanje. Svega je tu bilo osim psovki – uvijek pristojni Kanađani ne psuju. Barem se tako činilo…

Spomenuti Herdman je priliku da komentira utakmicu i igru svoje momčadi iskoristio za to da poruči da će u nedjelju on i njegova ekipa 'F… Croatia'. Ne znam kako su njegove prijeteće riječi zazvučale u predgrađima Toronta i Vancouvera, ali u stanu punom Kanađana i Hrvata na zagrebačkom Jarunu nisu baš najbolje prihvaćene. 'That's bottom!' uglas su na glupu izjavu reagirali svi ukućani s kanadskim državljanstvom. Međunarodne obitelji gaje uvažavanje kultura iz kojih roditelji dolaze kao jednu od osnovnih vrijednosti. U tim složenim odnosima postoji granica koja se ne prelazi. Možemo se šaliti o podnevnim hrvatskim kavama tijekom radnog dana i kanadskim razgovorima u kojima se ništa izravno ne govori, ali da netko psuje drugoga - to baš i ne može proći.

Slično je i u sportskim natjecanjima najvišeg ranga. Nema tu grubih izjava u kojima bi npr. španjolski izbornik nakon pobjede 7:0 govorio da su 'uništili' ili 'masakrirali' Kostariku. U najavama utakmica također se redovito govoreći o sportskom protivniku i državi koju predstavlja, čak i kad su sportski slabiji, kaže nešto lijepo i obazrivo – dobar im je golman, imaju lijepe dresove, frizure su im chic… Sport je od davnih vremena osmišljen kao pozitivna ljudska aktivnost što one koji se natječu, baš kao i one koji navijaju, spaja, a ne razdvaja. Tako je osobito na svjetskim natjecanjima na kojima se kopačkom o kopačku, ramenom uz rame i pivom uz pivo (doduše ne u Katru) susreću Senegalci, Srbi, Francuzi, Japanci, Saudijci…

Kanadski je izbornik porukom nakon utakmice dokazao da ne misli tako. Rječnikom koji se teško može čuti i u najmračnijim lokalnim zagrebačkim birtijama (jer ni tamo ne bi rekli da ćemo sad 'razje…. Kanadu') učinio je štetu svojoj momčadi i državi. Kasnije se nezgrapno pokušao ispričati i objasniti što je zapravo mislio, ali tada je već bilo kasno. Rekli bi mu u istim tim birtijama da nakon 'effinga' nema kajanja. Dok se njegovim igračima neiskustvo i nezgrapnost ispred gola mogu oprostiti, njegov osobni i profesionalni put ukazuje na to da bi morao znati bolje.

Herdman je sa ženskom reprezentacijom osvojio dvije uzastopne brončane olimpijske medalje. Sumnjam da je prije tih polufinala govorio: 'We are gonna go and f… Germany' i još k tome dodao: 'It's as simple as it gets!'. Ne bi to baš dobro zazvučalo u svlačionici punoj njemačkih igračica, baš kao ni u Kanadi. Hrvatskoj će reprezentaciji njegove riječi poslužiti kao dodatna motivacija za sutrašnju utakmicu. Koliko god to jednostavno bilo, nitko baš ne voli da ih John i društvo…

Kanadski je nacionalni identitet uvelike izgrađen na pristojnosti i učtivosti. Uvijek uz smiješak, ljudi će vas iskreno pitati za pomoć do te razine da vam ponekad bude neugodno. Dobro društvo koje se svojom civilnošću ubraja među najrazvijenije na svijetu ima mnoge osobine na koje se u Hrvatskoj možemo ugledati. Ponašanje kanadskog izbornika, ali i odgovor hrvatskog stožera ukazuju na to da očigledno i oni od nas mogu mnogo toga naučiti izvan terena.

U nedjelju u 17 sati u našem ćemo domu svi biti u crvenim i bijelim bojama i navijati za one koji budu brže trčali, spretnije baratali loptom, srčanije igrali i prije svega one koji se prema drugome budu odnosili s poštovanjem i uvažavanjem!