Uspjeli ili ne u aktualnom prosvjedu, ovi profesori i studenti jedini su koji kuže, ili barem najjasnije slute, što nam se doista sprema
U cijeloj ovoj fertutmi oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu jedna mi stvar baš jako ide na živac, valjda zato što prolazi ispod radara. A prolazi tako, i to sasvim mirno, zato što tu zapravo nema ni ljevice niti desnice, ni ustaša ni komunjara, ni Jadovnog niti Jazovke, niti ičega sličnog, ali Hrvatima jedino zanimljivog.
To što me baš jako nervira jest nevjerojatna količina uvreda, od celofanirano blažih do baš zapjenjenih, na račun samog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, FFZG-a kao takvog. Svih njegovih odsjeka, profesora, asistenata i studenata, dakle. U čitateljskim komentarima ispod tekstova o aktualnim previranjima na Filozofskom (točno, ne dopuštam takve komentare ispod svojih kolumni, ali čitam one ispod tuđih napisa - baš zato sam ih i blokirao kod sebe!) kao mišljenje većine ukazuje se na to da je taj faks nekakvo utočište za praznoglave mlatimudane, uhljebarnik za luftinspektore i, da skratim - govnu brat.
Pogotovo u usporedbi s nekim, je li, pravim fakultetima, gdje se pognutih glava povazdan samo uči i radi, pa se nema vremena za kojekakve kvazianarhističke aktivizme i neka tamo komunjarska plenumarenja. Na tim drugim fakultetima, ispada, ako ti i ostane koja minuta slobodnog vremena, samo na brzinu nabildaš vrat, obriješ noge i - pravac nazad na predavanja! A na tom Filozofskom 'fakultetu', je li, samo kopaš nos i prepireš se s drugim tankovratim, dugoprstim dlakavcima i dlakavicama o tome što je titoid Marx zapravo mislio...
Od Stilistike do Patologije sluha...
Na FFZG sam se upisao, iz prvog pokušaja položivši dva prijemna ispita, tek 1985., s već 22 godine, u vrijeme kad je najveća štreberica iz moje srednje škole već prijavila diplomski. Upisao sam komparativnu književnost i fonetiku - ovo mi drugo nije bila nikakva slamka spasa, nego upravo moj prvi izbor, čak mislim da sam bio ne samo najstariji, nego i jedini na godini koji je isprve prijavio prijemni baš na fonetici i nigdje drugo za rezervu - i ušao u svjetove o kakvima dotad nisam ni sanjao. Na komparativnoj su mi predavali pjesnici i prevoditelji, književni povjesničari i teoretičari, teatrolozi i filmolozi, a na fonetici sam slušao i o teoriji informacija i o fiziologiji, i o patologiji sluha i o stilistici i o elektrotehnici...
Taman nekako shvatiš Dopplerov efekt, popušiš cigaretu na hodniku i - trk niza stube i hodnike, na Hrvatski barok u europskom kontekstu kod Kravara. Onda sat vremena pauze, pa termin u Vinogradskoj, u predavaonici Medicinskog fakulteta, slušati Spaciocepciju u slušanju i govoru kod Pansinija.
Sutradan - pola sata između Pranjićeve Stilistike i Patologije sluha kod Agneze Šimunović... Funkcionalna akustika, Suvremena retorika, Književno prevođenje (uvod u liriku), Ortoepija, Komedija u 18. i 19. stoljeću, Metodske upute za razvoj govora, Proza kao kazališni žanr, Psihoakustika, Realizam, Fonetske metode alfabetizacije...
Zar doista postoje ljudi koji misle da to Hrvatima ne treba, da nitko od nas ništa o tome ne treba ništa posebno znati, ili da se to može učiti i na nekim drugim fakultetima, primjerenijima i čisto onako nekako pravijima, ćosavijima, kratkoprstijima, debljevratijima i, uopće, manje glasnima?
Govorim, što ću drugo, samo o dvjema grupama koje sam sâm studirao. A što ćemo tek sa sociolozima, psiholozima, kunsthistoričarima, arheolozima, etnolozima, lingvistima, anglistima, germanistima, romanistima...? Što ćemo, pitam, s njima, jesu li nam i oni danas suvišni? Ili pak povjesničari, boktemazo, alo, pa nisu ni Karamarko niti Hasanbegović diplomirali povijest na, ne znam, Fakultetu prometnih znanosti!? Je li to što su oni studirali i završili na FFZG-u zbilja bio neki ozbiljni studij, ili onaj za češkanje čupavih testisa tankim prstima?
Indulgencija za komunističkoga konvertita
Onda oni koji se pitaju (malo ću ih upristojiti) u stilu: 'Kako to da se uvijek bune samo ovi s FF-a, i nikad nitko drugi?'... Pa zato, braćo i sestre, jer a) Filozofski, bez obzira na grupu, nudi širu panoramu stvarnosti od ijednoga drugog faksa, i b) zato što su se sigurno brojni nabrijani klinci, oni u dobi od 18 do 20 godina, dok krv još itekako vri, upisali baš na FFZG upravo zato što znaju da otamo kreću pobune koje, premda samo ponekad, uspiju promijeniti nabolje cijelo društvo oko sebe. Nikad nijedna pobuna ili reforma pokrenuta od studenata nije krenula ni s jednog drugog fakulteta.
I nije to, pokušajte shvatiti, zato što ti besposleni 'filozofi' imaju pun kufer vremena za glupiranje, nego jednostavno stoga što ih se tamo od prvog dana uči da na svijet oko sebe gledaju široko i duboko. U mnogo slučajeva - znatno šire i dublje od kolega s drugih državnih fakulteta, da ne spominjem sad još i svaštaučilišta, hrvučilišta, privatnoučilišta i ine paralelne pojavnosti s one strane ruba znanosti.
Aktualnu pobunu pokrenula je grupa studenata i profesora koji ne žele da se krše zakoni Republike Hrvatske, koji ne žele da za koju godinu na tržištu rada budu inferiorni nekome tko se na Katolički bogoslovni fakultet upisao samo zahvaljujući preporuci lokalnog župnika pa sad zato, uz vjeronauk, može predavati i engleski; pokrenuli su je ljudi koji odbijaju nositi one konjske naočnjake.
Pokrenuli su je protiv komunističkoga konvertita koji je još 1988., kao zreli znanstvenik u petom desetljeću života, pisao pedagoške priručnike u slavu Dana Republike, pionirskih kapica i omladinskih radnih akcija, a danas, pred neizbježnim umirovljenjem, pokušava kupiti indulgenciju uz pomoć naoružanih plaćenika. Doista, kako je taj čovjek uopće uspio postati dekanom?!
Ne vrijeđajte mi FFZG, ne dirajte se u njega. Uspjeli ili ne u aktualnom prosvjedu, ovi profesori i studenti jedini su koji kuže, ili barem najjasnije slute, što nam se doista sprema. Možda im vratovi i prsti jesu tanji od dvomirovinsko-generalskih, a noge dlakavije od dijasporno-zastupničkih, ali pogledi su im daleko širi i dublji, i kritičniji i anticipativniji. I od dekanskog, i od rektorskog i od ministarskog. Baš zato što uče ili poučavaju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Baš zato, eto, upravo s Vrbika krene svaki sveučilištarni bunt.