Prema procjenama MMF-a, Njemačka će biti jedina od vodećih sedam svjetskih sila koja je u 2023. zabilježila smanjenje ekonomske aktivnosti, a projekcije Europske komisije kažu da će uz Švedsku imati najnižu stopu rasta BDP-a u 2024. Nakon gotovo tri desetljeća stabilnog rasta, Nijemci se pitaju – zašto nam se ovo dogodilo? Tportalova kolumnistica donosi nekoliko ključnih razloga
Ako je suditi po dostupnim procjenama, eurozona je zadnja dva tromjesečja 2023. provela u recesiji. U trećem tromjesečju BDP eurozone smanjen je za 0,1 posto u odnosu na prethodno tromjesečje, a u četvrtom tromjesečju 2023., prema dostupnim procjenama, očekuje se njegovo daljnje smanjenje sličnog intenziteta. Od zemalja članica eurozone, već od proljeća u recesiji su Nizozemska, Irska, Austrija, Luksemburg i Estonija, a od zemalja članica Unije koje nisu usvojile euro, u recesiji su i Danska i Švedska. Koliko sada stvari stoje, kada se sredinom veljače objave službene procjene BDP-a za četvrto tromjesečje 2023., izvjesno je da će se popis europskih zemalja koje su u recesiji nažalost samo proširiti.
Ekonomska aktivnost vidno slabi i u dva najveća gospodarstva eurozone. Francuska je zabilježila smanjenje tromjesečnog BDP-a u trećem tromjesečju, no vjerojatno će izbjeći recesiju zahvaljujući snažnom rastu uslužne aktivnosti u četvrtom tromjesečju. Istovremeno, njemački BDP stagnirao je u trećem tromjesečju, no očekuje se da će se u četvrtom smanjiti. Iako će Njemačka izbjeći tehničku recesiju jer je za njezino proglašenje potrebno zabilježiti dva pada tromjesečnog BDP-a zaredom, ona će svejedno 2023. zaključiti s 0,3 posto manjim BDP-om u odnosu na 2022., a pad njezinog BDP-a u četvrtom tromjesečju 2023. odvući će cijelu eurozonu u recesiju.
Njemački kratkoročni i dugoročni problemi
Njemačka će tako, prema procjenama MMF-a, biti jedina G7 ekonomija koja je u 2023. zabilježila smanjenje ekonomske aktivnosti. No problemi joj tu ne prestaju. Ako je suditi po jesenskim projekcijama Europske komisije, Njemačka će uz Švedsku biti zemlja članica Unije s najnižom stopom rasta BDP-a u 2024. godini i stopom potencijalnog rasta nešto ispod jedan posto. To znači da bi bilo koja stopa rasta viša od te uzrokovala pregrijavanje ekonomije i novu inflaciju. Usporedbe radi, potencijalna stopa rasta ukupnog gospodarstva Europske unije je 1,5 posto, a Sjedinjenih Američkih Država 1,8 posto. Niža stopa potencijalnog rasta njemačke ekonomije ujedno znači ne samo to da je tekuća ekonomska situacija u toj zemlji loša, nego i da se ona suočava s dugoročnijim trendom slabašnog rasta ekonomske aktivnosti.
Geopolitičke prilike ne idu u prilog njemačkom ekonomskom modelu
Kako je Njemačka od motora europske ekonomije postala europski bolesnik? Za početak, treba razumjeti to da je njemački model rasta dominantno zasnovan na održavanju konkurentnosti i snažnom rastu izvoza. Takva ekonomska strategija sjajno je funkcionirala u ekonomski otvorenom svijetu, u kojem je temeljna poslovna strategija troškovna učinkovitost te s učinkovitim globalnim lancima vrijednosti. No nakon nastupanja pandemije i ruske agresije na Ukrajinu, svijet je postao ekonomski puno više zatvoren, sve je izraženija podjela na ekonomske blokove, a sve veći naglasak u poslovanju stavlja se na ekonomsku samodostatnost i otpornost, ne na troškovnu učinkovitost. Novi trendovi, odnosno novi geopolitički odnosi, koji su na snazi od 2020. godine, smanjili su cjenovnu konkurentnost njemačkog izvoza i značajno ograničili mogućnost njegova daljnjeg rasta. U ovim novim normalnim uvjetima na vidjelo su izašle sve slabosti njemačke strategije ekonomskog rasta.
Naime konkurentnost njemačkog izvoza podrazumijevala je i dugogodišnju strogu kontrolu rasta plaća i oslanjanje na jeftinu rusku energiju, a rast izvoza bio je zagarantiran naslanjanjem na globalne lance vrijednosti i ekonomski rast Kine. Stroga kontrola plaća, međutim, više nije bila moguća u inflatornim uvjetima jer je inflacija dovela do brze erozije ionako stagnantne kupovne moći njemačkih kućanstava. Ponuda jeftinih ruskih energenata je presušila, a energetski vrlo intenzivno njemačko gospodarstvo moralo se preusmjeriti na skupe alternative. Istovremeno, kineska potražnja za njemačkim proizvodima oslabila je zbog sporog oporavka kineske ekonomije nakon pandemije. I ne manje bitno, sama Kina počela je konkurirati Njemačkoj u nekim industrijama u kojima je tradicionalno jaka, kao što je proizvodnja automobila, pri čemu su se Kinezi usmjerili na proizvodnju električnih automobila, a oni nisu bili strateški prioritet njemačke autoindustrije.
Nedostatak radnika uteg za ekonomski rast
Nadalje, njemački model rasta podrazumijeva kontinuiranu ponudu nove radne snage. No kako je njemačka demografska situacija značajno nepovoljnija od one u drugim starim zemljama članicama Europske unije, stvara dodatno ograničenje mogućnosti rasta njemačke ekonomije. Njemačka već sada ne može nadomjestiti starenje radne snage ni prirodnim putem ni imigracijskom politikama. No kako vrijeme bude odmicalo, nedostatak radne snage u Njemačkoj postat će sve veći uteg za ekonomski rast te zemlje. Prema izračunima Instituta za istraživanje zaposlenosti iz Nürnberga, Njemačka će do 2035. ostati bez sedam od ukupno 43 milijuna radnika, a taj manjak se uslijed demografskog starenja stanovništva neće moći nadoknaditi prirodnim putem. Bit će potrebne prilično agresivne imigracijske politike, oko kojih u ovom trenutku postoji veliko neslaganje na razini Europske unije, što u konačnici znači da nije izvjesno hoće li Njemačka u budućnosti biti u stanju ukloniti uska grla u ponudi radne snage. Njen nedostatak stoga ne predstavlja ograničenje samo trenutnog rasta njemačkog gospodarstva, već i njegova potencijalnog rasta u budućnosti. To će, naime, prouzrokovati novo povećanje troškova rada, a samim time i nastaviti narušavati izvoznu konkurentnost njemačkog gospodarstva u budućnosti.
I konačno, na trenutno smanjenje ekonomske aktivnosti u Njemačkoj zasigurno utječe rast kamatnih stopa. Zbog toga su već primjetni problemi u građevinskom sektoru i na tržištu nekretnina, a može se očekivati da će više kamatne stope usporiti i investicijsku aktivnost i potrošnju ionako štedljivih njemačkih kućanstava u novoj godini. S obzirom na loše stanje njemačke ekonomije, ne iznenađuje stoga što tržišta očekuju smanjenje kamatnih stopa Europske središnje banke tijekom proljeća, premda je inflacija u perifernim zemljama članicama eurozone i dalje relativno visoka i premda se mogućnost novog inflacijskog vala još uvijek ne može isključiti.
Oponašanje Njemačke više se ne isplati
Nije naodmet spomenuti i to da su neke stare zemlje članice Unije koje su u pretpandemijskom razdoblju također bilježile dobre ekonomske rezultate, poput Austrije, Danske, Švedske i Nizozemske, težile tome da oponašaju njemački model. One su to radile tako da su pokušavale pratiti strukturu troškova njemačke izvozne industrije kako bi održale vlastitu izvoznu konkurentnost. No kako se njemački model rasta u novonastalim geopolitičkim i postojećim demografskim uvjetima raspada, tako i zemlje koje su oponašale taj model trenutno bilježe lošije ekonomske rezultate. Nije stoga neko posebno iznenađenje to da su upravo te ekonomije trenutno u recesiji, a mnoge druge ekonomije Europske unije, koje su svoj model rasta zasnivale na rastu osobne i državne potrošnje te koje su dominantno uslužne ekonomije, i dalje sasvim solidno rastu.
Solidno za sada rastu i zemlje srednje i istočne Europe, poput Češke, Slovačke, Slovenije i Mađarske, u koje je preseljen dio proizvodnje uključene u globalne lance vrijednosti, a kojima je Njemačka ishodište. No s obzirom na zastajkivanje industrijskog motora u europskom centru, samo je pitanje kada će se ono početi prelijevati na spomenutu europsku proizvodnu periferiju. Zadnje će nastradati europske uslužne ekonomije, one koje svoj rast temelje na rastu osobne i javne potrošnje. One neće nastradati zato što će biti globalno manje konkurentne u novonastalim geopolitičkim uvjetima, nego zato što će se smanjiti potražnja za njihovim uslugama i proizvodima u zemljama europskog proizvodnog centra. U tu skupinu zemalja ubraja se i Hrvatska.
Stoga, umjesto da sami sebi čestitamo na dobrim ekonomskim rezultatima u 2023., bilo bi uputnije da se usmjerimo na što je moguće učinkovitiju apsorpciju sredstava iz europskih fondova i fiskalnu štednju kako bi se amortizirala negativna ekonomska prelijevanja iz europskog proizvodnog centra u Hrvatsku i kako bi se stvorio što je veći fiskalni prostor za stimulaciju ekonomske aktivnosti onda kada to doista bude potrebno.