Sjeverna i Južna Koreja postigle su dogovor da na ceremoniji otvaranja predstojećih Zimskih olimpijskih igara u južnokorejskom gradu Pjongčangu njihovi sportaši koračaju pod zajedničkim stijegom te oforme zajednički ženski hokejaški tim kako bi udruženim snagama promovirali izvornu ideju pomirljivih Olimpijskih igara. Plavo-bijeli stijeg koji oslikava ujedinjeni poluotok trebao bi poslati simboličnu poruku pomirenja između dvije države koje su šest desetljeća nakon završetka oružanog sukoba službeno još uvijek u ratu.

Pomirljiva politika Sjevera i Juga dobila je dodatni zamah pozivom Pjongjanga na ujedinjenje poluotoka. Sjeverna Koreja je pozvala 'sve Korejce u domovini i inozemstvu' da krenu putem ujedinjenja bez pomoći trećih zemalja. Poručivši južnokorejskim vlastima da zauvijek prekinu ratne igre sa Sjedinjenim Državama, Sjeverna Koreja je naglasila da upravo vojne vježbe s vanjskim silama potkopavaju razvoj dobrih odnosa između Sjevera i Juga.

Umoran od permanentnog stanja napetosti obilježenog sjevernokorejskim testiranjem nuklearnog oružja, lansiranjem balističkih projektila i prijetnjama ratom, Seul je prijedlog Pjongjanga o slanju zajedničkog tima na Olimpijske igre prihvatio bez previše zadrške. Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in je inicijativu Kim Jong-una nazvao 'povijesnom' te pozvao javnost da podrži sudjelovanje Sjeverne Koreje na Olimpijskim igrama kako bi se održao ionako krhki dijalog. Seul se nada da dogovor oko zajedničkog nastupa južnokorejskih i sjevernokorejskih sportaša predstavlja dobru platformu za daljnje pregovore s Pjongjangom koji bi mogli dovesti do konačnog pomirenja i denuklearizacije poluotoka.

S druge strane, strahuje da bi odbijanje sjevernokorejske inicijative moglo potaknuti režim u Pjongjangu na ozbiljne provokacije koje bi mogle ugroziti i samo održavanje Igara. Južna Koreja svakako želi izbjeći scenarij s kraja 1980-ih, kada su sjevernokorejski agenti podmetnuli bombu u južnokorejski zrakoplov nakon što je Seul odbio prijedlog Pjongjanga o zajedničkoj organizaciji Olimpijskih igara 1988. godine. Iako sjevernokorejski režim nije uspio spriječiti održavanje Igara, u rušenju zrakoplova smrtno je stradalo svih 115 putnika.

Unatoč uvjeravanju Moona o ispravnosti odluke, domaća javnost oštro je osudila potez svog predsjednika. Mnogi su odbacili ideju prihvaćanja zajedničkog stijega kao vlastitog te inicijativu okarakterizirali kao čisti gubitak vremena. Južnokorejska javnost ima previše negativnog iskustva s Kimovim režimom da bi olako nasjekla na sjevernokorejsku propagandu. Naime sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un naumio je iskoristiti Zimske olimpijske igre kao jeftino propagandno sredstvo pomoću kojega će svoj režim nastojati prikazati kao državnu vlast sklonu miru i stabilnosti unatoč razvoju nuklearnog oružja.

Za Pjongjang je iznimno važno sudjelovati na Igrama kako bi Sjevernu Koreju doveo u centar pažnje i skrenuo pozornost s prijetnji nuklearnim oružjem na naizgled pomirljivu politiku. U svrhu prikazivanja svoje države kao vedre, sretne, skladne i zadovoljne zemlje, Sjeverna Koreja će u Pjongčang također poslati brojnu atraktivnu i vrhunski uvježbanu žensku navijačku skupinu kako bi domaćinima 'ukrala show'. Taj 'odred ljepotica', kako su ga južnokorejski mediji nazvali prilikom ranijih gostovanja, često je privlačio puno veću pažnju nego sjevernokorejski sportaši, od kojih se ni ovaj put ne očekuju zapaženiji rezultati. Kimova supruga Ri Sol-ju bila je članicom te skupine 2005. godine.

Osim čiste propagande, Pjongjang će inicijativu nastojati iskoristiti i u taktičke svrhe. Režim se nada da bi zatopljenje odnosa sa Seulom moglo utjecati na slabljenje međunarodnih sankcija i kupiti mu vrijeme za usavršavanje nuklearnog i balističkog programa.

Sjeverna Koreja se sličnom taktikom služila i ranije. Pregovarala je sa svjetskim silama i dogovarala zajedničke sportske nastupe s Južnom Korejom, a istovremeno razvijala oružje za masovno uništenje. Sjeverna i Južna Koreja su 1991. godine oformile dva zajednička sportska tima, jedan za Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu u Japanu, na kojem je ženski tim osvojio prvo mjesto pobijedivši snažne Kineskinje, a drugi za Svjetsko nogometno prvenstvo mladih momčadi u Portugalu, u kojem je zajednički tim ušao u četvrtfinale.

U proteklom desetljeću sportaši Sjevera i Juga koračali su zajedno na devet međunarodnih sportskih događaja, uključujući Olimpijske igre u Sydneyju. Zadnji zajednički nastup imali su 2007. godine na Azijskim zimskim igrama u Changchunu u Kini. Unatoč detantu sa Seulom, Pjongjang je razvijao svoj nuklearni program te 2006. godine proveo i prvi test atomske bombe. Poznajući prirodu sjevernokorejskog režima, sličan razvoj događaja može se očekivati i ovog puta.

Tome u prilog ide i najava velike vojne parade u svrhu obilježavanja sedamdesete godišnjice osnutka sjevernokorejske armije. Parada je zakazana za 8. veljače, samo dan prije ceremonije otvaranja Zimskih olimpijskih igara, koje bi ovoga puta trebale biti poseban simbol mira. Pjongjang će nastojati iskoristiti pozornost svijeta na Korejski poluotok kako bi poslao političku poruku i demonstrirao svoju vojnu moć. U trenutku kada se tisuće sportaša iz svih dijelova svijeta nalaze samo 300 kilometara od Sjevera, parada će zasigurno biti dočekana sa zebnjom. Demonstracija sjevernokorejske vojne moći tako bi i prije početka Igara mogla razljutiti Seul i unijeti nervozu u ostatak međunarodne zajednice.

Opasnost od naglog povratka u političku realnost mogla bi se pojaviti i u slučaju prebjega nekog od sportaša, sponzoriranih navijača, novinara ili delegata. Iako će gosti biti pod strogim nadzorom sjevernokorejskih agenata nazočnih pod krinkom novinara ili liječnika, podijeljeni u male grupe i zastrašeni slanjem rodbine u radne logore u slučaju prebjega, takvu se mogućnost ne smije isključiti. Južna Koreja ima ustavnu obvezu pružiti utočište prebjezima sa Sjevera, što bi moglo ubrzo rasplamsati trenutno primirene tenzije. Prebjeg nekog od gostiju ili grupe njih osramotio bi Kim Jong-una pred svijetom. A dobro je poznato da ego mladog diktatora ne podnosi najbolje sramoćenje.

U slučaju da Zimske olimpijske igre uistinu prođu bez incidenata, iluzorno je očekivati da će idila potrajati. Sjevernokorejski režim i dalje gaji duboko nepovjerenje prema vlastima u Južnoj Koreji koje smatra izdajničkim i slugom američkog imperijalizma. Pjongjang inzistira na tome da Korejski rat nije završio i da je njegov krajnji cilj ujedinjenje poluotoka. Poziv Sjeverne Koreje na ujedinjenje poluotoka uistinu nije lažan. Problem je u tome što bi Kim Jong-un želio vidjeti ujedinjenu Koreju isključivo pod njegovim uvjetima i njegovim režimom. Stoga će i dalje nastojati destabilizirati vlasti u Seulu tajnim i otvorenim vojnim provokacijama. Osim toga, režim u Pjongjangu ne namjerava se odreći nuklearnog oružja, koje će i dalje ostati glavni izvor nesigurnosti i nestabilnosti na poluotoku.

U konačnici, nastavak zajedničkih vojnih vježbi između južnokorejske i američke vojske za Pjongjang će predstavljati provokaciju koja zahtijeva odlučan odgovor. Seul i Washington su otkazali vojne vježbe zakazane za veljaču kako bi Pjongjangu dali šansu za mir. Međutim vojne vježbe koje bi se trebale održati u travnju vrlo lako bi mogle ponovo potaknuti novo testiranje nuklearne bombe ili balističkih projektila. Uzevši u obzir političku realnost na Korejskom poluotoku, napetosti bi se ponovo mogle vratiti u rutinu.

Činjenica je da je propagandni potez Pjongjanga doveo do privremenog zatopljenja odnosa i pobudio optimizam da Sjeverna Koreja neće posegnuti za provokacijama barem za vrijeme Zimskih olimpijskih igara. Međutim recentna povijest Korejskog poluotoka pokazala je da niti jedna sjevernokorejska pomirbena inicijativa nije bila dugog vijeka. Štoviše, ubrzo je situacija eskalirala u verbalni rat i prijetnje otvorenim sukobom.

Stoga treba biti jasno da nova poruka pomirenja predstavlja još jednu sjevernokorejsku predstavu koju je inicirao Kim Jong-un. Kako su grčki polisi nakon Olimpijskih igara brzo zaboravili poruke mira i obnovili neprijateljstva, tako će biti i sa Sjevernom i Južnom Korejom.