Ma koliko se tekstopisac kragujevačke grupe "Smak" svojedobno trudio (a nije da nije!) meni su ipak najpsihodeličniji stihovi iz SFRJ-faze života uz popularnu glazbu zauvijek ostali oni pjesme "Ulica jorgovana" u izvedbi Darka Domijana. Već sam uvod, "plavi veo, zlatna žica / nježan vjetar, mnogo ptica / raspukla se svaka grana nad ulicom jorgovana" još i danas u svakome prisebnom potakne slutnju da bi tu štošta moglo poći ukrivo, ili barem krivudavo. Slijedi "odsjaj jutra, rosa blista / cvijet do cvijeta, list do lista"; to je OK i lijepa slika, pet iz hrvatskog u petom osnovne, ali već iza prvog zavoja ide: "pčela sanja bijeli vijenac / dubok kao gorski zdenac". E, tu već dolazimo do pomisli kako bi S. Dali i R. Magritte, samo da su imali prilike, zapodjeli prepirku oko načina prikaza tog oniričkog ukazanja jednoj pčeli.

Ne bi se ta prepirka pravo ni rasplamsala, a već bi ih dočekali zaključni stihovi refrena: "gori zemlja, gori kamen / sunce ugljen nebo plamen / to u sjenci lome krila zaljubljena dva leptira". Tu bi, nekako predmnijevam, svaka rasprava zamrla pred spoznajom o uzaludnosti vlastitog tumačenja poetike nadrealizma ili barem njegova likovnog iskazivanja. "Jedna klupa, tiha luka / tvoje usne, moja ruka / opet bukti ona vatra, zgasla davno ispod hrasta" (kad refren krene iznova, jer prvi se put nije dobro čulo zbog galame) to bi utišalo cijelu kavanu, a Camus bi tiho platio svoj račun i snuždeno pošao kući, pisati novi esej o samoubojstvu kao jedinom načinu za iskazivanje potpune slobode…

Oduvijek sam nasmiješeno volio "Ulicu jorgovana", naročito od prošlostoljetnog dana kad sam se zarekao da ću, uz njezine taktove i stihove, uzeti LSD ako doživim 75. rođendan, pa da vidimo što je pjesnik zapravo htio reći i obznaniti to gradu i svijetu. Imam i oriđiđi singlicu (mama kupila, Domijan joj je bio jako drag, sigurno bi joj bilo milo vidjeti kak je i danas još feš dečko!) ali dolje mi je u drvarnici, s ostalim pločama čeka da netko od mlađih članova familije kupi novi gramofon.

I zato me baš razveselilo kad sam čuo vijest da je upravo on, Darko Domijan, skladao, otpjevao i promovirao himnu Hrvatske stranke umirovljenika. Jedva sam dočekao priliku da je čujem, a onda pao u razočaranje, hm, duboko kao gorski zdenac. Očekivao sam, naime, na davnu hit-melodiju, nekakve stihove u stilu, otprilike:

Plavac gleda, penzić žica

Pun kontejner: božićnica!

Praznih boca cijeli vijenac

Sad – da l' u Lidl il' Studenac?

Kužite kamo ciljam? Rekao sam već, zaraznu melodiju tog prastarog hita sasvim sigurno pamte svi koji danas preživljavaju starosnu mirovinu; lako bi im se na nju primili i novi stihovi najčuvenijeg Domijanovog hita, lako bi se razbuktala ona vatra, samo naizgled davno zgasla ispod hrasta (u ulici jorgovana, jasno, u kojoj bi drugo?). Pa onda kaže:

Na blagajni cente zbraja

Hrenovke, paketić jaja

To pred suton večerat će

Al šest eura vlada dat će

Jedna klupa, kriška kruha

Suha ruka, mnogo ptica

To u hladu, punom muha

Dijeli zadnjih sto mrvica

I zatim refren:

Čeka zemlja, nad njom kamen

Il' krematorij, njegov plamen

Sve će biti mi svejedno

Skončam li ovako bijedno

Jasno mi je, kao i svakome pismenom, kako nisam ni upola kalibar jednog Predraga Lucića (on bi, kladim se, dosad već, dok ste vi ovo čitali, imao tri verzije strofa na istu temu, sve jednu bolju od druge) ali svejedno sam siguran da bi i ova moja petparačka prerada zvučala borbenije i više mobilizirajuće od ovoga što je Domijan (sorry, mama!) izveo i promovirao. Možda bi, da je tempo te, eto, himne HSU-a malo žustriji od ove polušlagerske kamilice, cijela stvar mogla zazvučati i kao svojevrsna koračnica obespravljenih umirovljenika, ali tko bi još od njih uz nju mogao koračati ne kvareći ritam?

Također, da je penzićka himna zadržala barem polovicu psihodelije iz teksta izvorne "Ulice jorgovana", iskreno vjerujem da bi je najmanje dvadesetak radio-postaja (pa makar i iz zezancije) puštalo sasvim besplatno. A ovako će Hrvatska stranka umirovljenika morati plaćati za svako emitiranje, i to samo u vrijeme izborne kampanje, jer mimo tog perioda neće biti nikakve potrebe niti smisla.

Kako god bilo, s himnom ili bez nje, svima nam je jasno da će se HSU, osvoji li potreban broj glasova, pridružiti koaliciji pobjednika na sljedećim izborima, tko god to bio. I neće biti jedini, naravno. Ukoliko posrijedi nije Domijanov humanitarni čin, nadam se barem da su i on i koautori te suizvođači uredno plaćeni, sa svim još važećim doprinosima i davanjima, naročito onima za mirovinsko osiguranje.