Kad bi se naši nekršćanski preci, umoreni zimom i nestrpljivi u očekivanju proljeća, zamaškarali - navlačeći na sebe krzna, životinjske rogove, mažući lica čađu i pepelom, bučeći i mlateći čegrtaljkama i zvonima - činili su to vjerujući da tako tjeraju zimu, demone i zle sile kako ne bi naštetili ljudima, stoci i usjevima.

Ljudi su mogli biti ono što nisu i vjerovati da su moćniji nego što jesu. Mogli su bez posljedica činiti uglavnom sve ono što bi im se ostalih dana u godini zamjerilo, pa i 'ludovati i ne poštivati spolne i druge društvene tabue'. Obući se u garderobu žene (što su muškarci rado činili), ponašati se seksualizirano (ponekad i više od toga), ljubiti drugog muškarca (a muškarac si), fingirati vjenčanja s 'trandžama', provocirati i galamiti.

Običaj poklada (maškara, fašnika) iz puka nije uspjelo istisnuti ni kršćanstvo ni komunističke vlasti, ma koliko se trudili i represijom iskorijeniti iz naroda 'nazadne običaje i divljanja'. Ruku na srce, u nekim krajevima poklade su znale biti zaista prilično brutalan oblik zabave. Još pamtim one iz svoga djetinjstva: uzbuđenje i strah, iščekivanje i paniku, smijeh i suze, bježanje da te ne namlate metlom ili ne nagarave lice. I u svom tom ludilu – policiju.

Razuzdanost zamijenili puritanstvom 

Kako se mijenjaju vremena, tako su i maškare doživjele promjene. Suvremene su zadržale uglavnom funkciju zabave, očuvanja tradicije, turističke atrakcije i mogućnost da se na manje ili više kreativan način upozori na društvene anomalije te izrazi kritičan stav i prijezir prema odgovornima za nevolje.

Palili su se tako krnje/pustovi s likom premijera, ministara, političara i na taj način slale poruke nezadovoljstva. Gorjeli su krnje/pustovi s likovima koji simboliziraju recesije, korupciju i druge egzistencijalne pošasti. Ponekad je zapaljen i netko tko nema stvarnog utjecaja na život stanovnika, ali im je nesimpatičan ili im je na neki način stao na žulj. Novinar, naprimjer.

Dječji karnevali uglavnom su, opet, služili kao dobra zabava i prilika da pokažete svoju te uživate u tuđoj kreativnosti. Sve te bubamarice, vile i princeze. Nindže i svemirski ratnici. Nevini anđeli i slatke životinjice.

No ove godine dječji karneval u Kaštelima pokazao je sasvim novo lice. Izgubio je nevinost i pravo na skrivanje iza krilatice 'maškarama je sve dopušteno'. Pobrkao je lončiće. Odrasli su kao Pusta - razigrano dječje i posve benigno - odabrali, a potom i spalili, crva koji im je uništio palme, a na dječjem karnevalu odlučili su se poigrati vlastitim seksualnim tabuima. Ne da bi ih rušili, kao što su to činili njihovi preci. Naprotiv, razuzdanost su zamijenili puritanstvom i tako kvazimoralno superiorni 'poentirali' paljenjem Krnje koji im ni na koji način nije mogao zagorčati život u godini iza njih. Niti u bilo kojoj prošloj ili budućoj.

Nije im pojeo palme. Nije im prošle zime zamrznuo vodovodne cijevi i izazvao poplave. Nije ih nekoliko puta tijekom 2017. ostavio bez pitke vode. Nije im u ulicu koja se zove Turistička i duga je svega devedeset metara instalirao 118 šahtova i tako napravio 'kanalizacijske glazbene orgulje'. Nije im minirao i opljačkao bankomat na benzinskoj. Nije im u 19-godišnjaka ispucao desetak metaka, od kojih su ga tri pogodila u prsa, ruku i nogu, a potom ga oteo i bacio u bunar na pustom brdu iznad Vrsina… Nije im napravio to da gotovo tisuću učenika u tri smjene pohađa derutnu školu u Kaštel Gomilici. Nije im on skrivio to da je nakon odlaska liječnice u mirovinu oko tisuću i četiristo pacijenata ostalo bez pedijatra. Nije prouzročio ni požare ni potres.

A neće im biti kriv ni za dizanje razine mora i potope tamo neke 2050. i 2100.

Dečki, opustite se... 

Pa za što im je kriv? Zato što je djeci htio poručiti da i vršnjaci koji žive u drugačijim obiteljima vole svoje roditelje. I roditelji njih. I da nije u redu odbacivati takvu djecu, izrugivati im se ili ih maltretirati samo zato što su rođena i žive u obiteljima u kojima imaju dvije mame ili tate.

Koliko moraš biti glup ili neempatičan da zapališ imitaciju slikovnice na kojoj su nacrtana srca i u njima riječi 'mama' i 'tata', a samo zato što nisu u kombinaciji koja je jedina moguća u tvom mentalnom sklopu? Ne razmišljati čemu podučavaš vlastitu djecu i što činiš onoj koja ni na koji način nisu utjecala na tvoj život, a ne mogu utjecati ni na to s kime će živjeti njihovi tata ili mama?

'Kad mater materi napravi dite ili tata tati, mi ćemo financirati sve dičje karnevale u svitu i bit ćemo kumovi dici na krštenju', izjavio je predsjednik Kaštelanske krnjevalske udruge (KKU) Poklade Nikša Radić i nije propao u zemlju zbog srama.

Zato propadaju tisuće drugih. Posramljeni i preneraženi onim u što se pretvara društvo u kojem žive. I čime se sve ovaj krimen prema djeci, kako onoj iz slikovnice, tako i sudionicima karnevala, pokušava pravdati. Oliverom Frljićem i njegovim poimanjem satire, naprimjer. Kao da gej populacija i djeca koja žive u zajednici s gej roditeljima imaju ikakve veze s Frljićem, njegovim traumama i fiksacijama te njegovim predstavama.

Kad smo već kod fiksacija, ne mogu ne primijetiti kako su određeni pojedinci iz KKU-a Poklade, a u bliskom odnosu s kreacijom kaštelanskih krnja, prilično opsjednuti muškom homoseksualnošću. Tako je krivac za sve nevolje u 2016. bio Krnjo u liku Mostova čelnika Bože Petrova s otkopčanim šlicem, rukom u gaćama i u stavu za akciju, dok su ispred njega ležala dva gologuza i za seksualni čin pripremljena muškarca. Jedan se zvao HDZ, a drugi SDP. 

Ne znam što bi na ovo rekao barba Freud.

Ne znam ni jesu li kreatori ovih krnja svjesni toga da se homoseksualnost ne prenosi, niti se homoseksualcem postaje čitajući slikovnice, ali sam sigurna da njihovo nesvjesno radi sve u šesnaest.

Dečki, opustite se. I bavite se vlastitim posteljama i obiteljima. A ako baš morate tuđim obiteljima, neka to za početak budu one heteroseksualne. Recimo, turisti s malenom djecom na plaži Resnik. Da se nikad više ne dogodi situacija u kojoj im brižne matere zbog jedne loptice čupaju nervozni piciginaši.