U kravalu oko Pirove pobjede Baby Lasagne na Eurosongu i ludila dočeka dobrom dijelu javnosti promaknuo je interesantan detalj. Ako (ni)ste primijetili, naime, Marko Purišić već četiri dana u gotovo svim javljanjima iz Malmöa, pa na koncu i na samom dočeku u Zagrebu, nosi hudicu s motivom albuma '…And Justice For All' benda Metallica. Pokušali smo dešifrirati ovu suptilnu, možda nenamjernu, ali izrazito sofisticiranu i inteligentnu poruku
Justice is lost
Justice is raped
Justice is gone
Pulling your strings
Justice is done
Seeking no truth
Winning is all
Find it so grim
So true
So real
(Metallica - …And Justice for All)
___________________________________________
25. kolovoza 1988. datum je za koji će metalci, bilo iz revolta zbog izdaje ideala, bilo oduševljenja zbog početka globalne eksplozije ovog glazbenog žanra, reći da je promijenio svijet glazbe. Datum je to izlaska '…And Justice For All', četvrtog albuma današnje rock institucije po imenu Metallica.
Te jeseni 1988. Amerika je bila pred još jednim izborima, na kojima će pobijediti republikanac George H. W. Bush. Demokratski izazivač Michael Dukakis nije mu mogao ništa, pobijedivši tek u deset saveznih država nasuprot republikanskih 40. Nije ni čudo kad je u to doba paralelnu kulturnu vlast u državi obnašala udruga PMRC (Centar za roditeljske glazbene resurse), koju je osnovala Tipper Gore, supruga Ala Gorea, tadašnjeg demokratskog senatora, kasnije potpredsjednika SAD-a. Tipper Gore i njezini harambaše, koji su tada posadili sjeme za Željku Markić i ekipu, imali su naime ovlast na omot svakog albuma na kojemu pronađu promoviranje seksualnog, nasilnog ili okultnog sadržaja zalijepiti naljepnicu 'Parental advisory – explicit content' (Roditeljski nadzor – eksplicitan sadržaj).
U takvom kulturnom okruženju, Metallica, čiji su članovi tada prosječno imali 25 godina – još manje od Baby Lasagne danas – izbacuju inteligentan protestni album koji sofisticiranim tekstovima uspijeva zaobići cenzuru Tipper Gore, no nemilosrdno razvaljuje uzurpaciju pravde u tadašnjoj konzervativnoj Americi. Svojim kubističkim kompozicijama i suhom produkcijom, na štetu gotovo nečujnog novog basista Jasona Newsteda, regrutiranog nakon tragične smrti legendarnog Cliffa Burtona, navlače i bijes dijela razočaranih fanova. No zato otvaraju potpuno novu nišu uz pomoć snažnog antiratnog spota 'One', koji ih lansira na MTV, a dotad podzemno orijentirani žanr thrash metala u stratosferu popularne glazbe.
Shortest straw
Challenge liberty
Downed by law
Live in infamy
Rub you raw
Witchhunt riding through
Shortest straw
The shortest straw has been pulled for you
(Metallica - The Shortest Straw)
__________________________________________
Marko Purišić je gotovo sedam godina mlađi od albuma '…And Justice for All', ali proteklog tjedna spoznao je što je pravda. Iako je premoćno pobijedio glasovima publike, za njega su izvukli najkraću slamku u distribuciji glasova između Švicarske, Francuske i Hrvatske, triju ponajvećih favorita 37 žirija na izboru za Pjesmu Eurovizije.
Preplašeni situacijom u kojoj im se Eurosong, pogonjen hrpom dolara izraelskog kozmetičkog giganta, ruši pred očima kao rijetke preostale građevine u Pojasu Gaze, 22 od 37 europskih žirija odlučila su dati matematički teško dostižnu infuziju glasova pjesmi 'The Code' švicarske nebinarne osobe po imenu Nemo, čiju bi pojavu današnje verzije Tipper Gore rado ukrasile naljepnicom za roditeljski nadzor. I tu opet treba jasno reći – ne nezasluženo, ali kalkulantski, prije svega u paničnom pokušaju smanjivanja mogućnosti za pobjedu Izraela, zemlje koja je ništa manje perfidnim taktikama mobilizirala najveći broj glasača te pobijedila u televotingu u čak 15 zemalja.
Prema službenim uputama EBU-a, pri ocjenjivanju pjesama žiri sastavljen od istaknutih imena glazbene industrije različitih generacija analizira ih pomoću četiri kriterija: vokalna vještina, izvedba na pozornici, kompozicija i originalnost skladbe te opći dojam o izvođaču. Nikad dosad na Eurosongu, i to baš u godini u kojoj se na natjecanje više nego ikad preslikava sva geopolitička toksičnost ovog svijeta, jedan izvođač nije tako dominantno ispunio kriterije za pobjedu kod čak dvije trećine žirija.
U tu se igru uključio i hrvatski žiri, no prekasno. On je, vjerojatno već svjestan konačnog rezultata, u potpunosti ignorirao švicarsku pjesmu (publika nije), a maksimalan broj bodova dodijelio portugalskoj pjesmi, koja jest interesantna, no teško da se petero glazbeno kompetentnih ljudi različitih generacija može složiti da je baš najbolja u ponudi Eurosonga 2024. Je li na hrvatski žiri utjecala druga suptilna poruka – nokti pjevačice portugalskih predstavnika u bojama palestinske zastave – pitanje je možda za Dinu Jelusića, jedinog člana žirija koji je istupio onoliko ljutito koliko mu ugovor s EBU/HRT-om dopušta, komentirajući da 'tko god ima malo klikera u glavi vidi što se jučer dogodilo'.
Doesn't matter what you see
Or into it what you read
You can do it your own way
If it's done just how I say
(Metallica - Eye of the Beholder)
________________________________________
I što je onda pravda u oku promatrača? Je li ignoriranjem Švicarske i Izraela i HRT-ov žiri poslao poruku da smo konačno naučili igrati tu prljavu igru iza kulisa Eurosonga ili smo se ponijeli kao uvrijeđena mlada koju su kladionice tjednima hranile nerealno velikim šansama za pobjedu, a kad postanemo svjesni da od toga nema ništa, glasamo za palestinske nokte? Je li općenarodna poplava pozitivne energije u cijeloj zemlji bila dovoljno jak signal da se u interesno rastočenom europskom TV sustavu odigra još malo prljavije, pa da uz pomoć malo lobiranja favorit naroda prvi put u dugo godina uistinu i pobijedi?
Očito nije, i tako su Europa, ali i HRT, drugi put ostavili Baby Lasagnu u čekaonici. A on je svima okrenuo drugi obraz, čestitao pobjedniku, opet navukao hudicu s boginjom pravde vezanih očiju, kojoj s vage padaju dolari, i izašao pred tisuće na Trg bana Jelačića usrećiti naciju, one more time for all the good times.
Pritom, nemojte sumnjati u to, cilj zbog kojeg se prijavio na Doru/Eurosong je postigao: upao je u globalni top 50 na Spotifyu, majice i tabletići idu kao alva od Amerike do Australije, a sjetite se – njegov prethodnik na prijestolju pobjednika naroda, Finac Käärija, za dvadeset je minuta rasprodao europsku turneju ni tri mjeseca nakon nastupa na Eurosongu. Ne sumnjamo da će, baš kao što je Metallica nekoć iz znojnog moshpita uletjela na MTV, diplomirani inženjer zvuka Marko Purišić iz one sobice u Umagu dogurati još dalje od Käärije. Pravda je spora, ali dostižna, i tako će ipak biti zadovoljena.
___________________________________
When a man lies he murders some part of the world
These are the pale deaths which men miscall their lives
All this I cannot bear to witness any longer
Cannot the kingdom of salvation take me home
(Metallica - To Live is to Die)