Došao je i taj dan, Izrael i Hamas su potpisali prekid vatre. Nije to prvi prekid vatre od napada 7. listopada, provedba mu je predviđena u tri faze, a postoje nemale šanse da jedna ili obje strane namjeravaju sabotirati provođenje svih faza. Međutim novi američki predsjednik, koji će danas biti inauguriran, stisnuo je izraelsku vladu da prihvati uvjete koji im nisu po volji kako bi započeo svoj mandat pod krilaticom 'ja donosim mir, a moj prethodnik je započinjao ratove'. Trump je najavio munje i gromove ako se ne postigne primirje prije inauguracije, Egipćani žele što prije obnoviti intenzitet prometa Sueskim kanalom, a Katarcima je bitno da Amerikance zadrže na svojoj strani kako bi držali Teheran na odstojanju. Europska unija je također sprema prihvatiti bilo kakav dogovor koji će zaustaviti humanitarnu katastrofu.

Za dva tjedna, 27. siječnja, istječe i prva faza prekida vatre u Libanonu, a IDF bi se trebao povući iz te zemlje kada službene oružane snage preuzmu kontrolu nad granicom od Hezbolaha. U međuvremenu je, nakon trakavice koja je trajala više od godinu dana, libanonski parlament izabrao novog predsjednika, a prema uzusima konfesionalne konsocijacijske demokracije, on mora biti maronit (katolici orijentalnog obreda). Joseph Aoun dolazi iz vojske, a čak četvorica predsjednika prije njega bila su na čelu libanonskih oružanih snaga. Nakon pada režima u Siriji i izraelskih akcija, Hezbolah bi trebao biti bitno oslabljen, a Aouna u naporima da se riješi iranskog utjecaja podupiru i Saudijci.

U nedjelju su puštene prve tri otete Izraelke, a zauzvrat se na slobodu pušta 90 palestinskih zatvorenika koji se mogu vratiti na Zapadnu obalu. U ovoj turi zatvorenika mahom su žene. U prvoj fazi prekida vatre (šest tjedana) trebalo bi biti pušteno ukupno 33 taoca. Zauzvrat bi čak 1904 zatvorenika trebalo izaći. Među tim zatvorenicima ima onih koji su bili u dugotrajnom 'administrativnom pritvoru', pravnom limbu gdje postoji osnovana sumnja, ali ne i jasna optužnica, a ima i opasnih organizatora terorističkih napada s desecima civilnih žrtava. Zatvorenici koji nisu počinili ubojstva mogu se vratiti svojim domovima na Zapadnoj obali, a oni koji jesu mogu birati kamo će biti protjerani (Turska, Katar, Alžir i dr.). IDF je u Gazi pronašao posmrtne ostatke svojeg vojnika koji su ondje bili još od 2014. godine.

Do 50. dana prekida vatre izraelska vojska će se postupno povući iz glavnine Pojasa Gaze. Osigurat će se prolaz humanitarne pomoći i povratak raseljenih te otvoriti granični prijelaz Rafa za prijevoz ranjenika na liječenje u Egipat. Pridržavanje sporazuma nadzirat će Amerikanci, Egipćani i Katarci.

Amerikanci misle zaustaviti Hamas, ali kako?

Nakon što se taoci krenu vraćati kućama, rast će pritisak javnost na vladu da se pridržava ostalih odredbi sporazuma o prekidu vatre kako bi se svi mogli vratiti. Trump će stiskati Netanyahua da se pridržava dogovorenog da bi se mogao prikazati kao predsjednik koji, za razliku od prethodnika, završava ratove i donosi mir. Međutim Netanyahuova vlada mogla bi se raspasti pod teretom ovog primirja jer će ga mnogi koalicijski partneri ocijeniti nepovoljnim. Smatrat će da se njime Hamasu omogućava da se regrupira i da nastavi biti sigurnosna ugroza ne samo pograničnim područjima, već i cijeloj zemlji. Nova američka administracija tvrdi da će spriječiti da Hamas ponovno vlada Gazom, no nije jasno kako to misli postići.

Notorni Itamar Ben-Gvir i dva ministra iz njegove stranke Ocma jehudit napustili su vladu, čime vladina većina pada na 62 od 120 zastupnika u Knessetu. Pa ipak, Ben-Gvir tvrdi da će šest zastupnika njegove stranke nastaviti podržavati vladu iz parlamenta. Stranka Bezalela Smotriča (Nacionalna religijska stranka – religijski cionizam) ima pak sedam zastupnika. Kada bi obje stranke prestale dizati ruke za vladine prijedloge u Knessetu, otvorila bi se mogućnost za pad vlade. Izraelski mediji već spekuliraju o prijevremenim izborima. Redovni izbori trebali bi se održati u listopadu 2026. Smotrič je navodno najavio rušenje vlade ako vojska ne ostane u Pojasu i ne uspostavi vojnu upravu, što izraelska krajnja desnica smatra jedinim načinom da se doista poraze Al Kasamove brigade, vojno krilo Hamasa.

Hamas je duboko ukopan u Pojasu Gaze, doslovno i figurativno, te će, usprkos svemu, prikazati sve ovo kao svoju veliku pobjedu, premda se palestinska država nakon napada 7. listopada i rata koji je uslijedio čini nikad daljom, pogotovo u usporedbi s optimizmom koji je na obje strane uslijedio nakon Sporazuma iz Osla ranih 1990-ih godina. Zadnji palestinski izbori trebali su biti održani 2021. godine, no potom su odgođeni unedogled. Do sada su održani 1996. i 2006. godine. Na izborima 2006. godine Hamas je odnio pobjedu ne samo u Pojasu Gaze (osim u Rafi), već i u dobrom dijelu Zapadne obale. Usprkos groznim žrtvama i razaranjima, ne treba očekivati da bi na idućim izborima Palestinci kaznili Hamas, već, upravo suprotno, povećanje podrške, što bi otvorilo mogućnost da ova islamistička stranka preuzme vlast i u Ramali.

Povijest ratovanja

Ovo najvjerojatnije nije zadnji rat Hamasa i Izraela. Prekid vatre je dogovor manjeg ranga od primirja, a svakako manji od mirovnog sporazuma. Uzroci sukoba i dalje postoje, spremnost na ratovanje i dalje postoji, a čak i kada bi potrajao, bio bi to negativni (odsutnost sukoba), a ne pozitivni mir (odsutnost povoda za sukob). Otkad je Hamas na vlasti, ratovao je više puta s Izraelom. Vojnik Gilad Shalit otet je 2006., a usprkos ulasku IDF-a u Pojas na više mjesta, razmijenjen je tek 2011. godine. Nakon toga, od većih sukoba valja izdvojiti rat 2008.-2009., rat 2012., rat 2014., a tijekom 2023. na snazi je bilo relativno krhko primirje sve do napada 7. listopada.

No, za razliku od prethodnih ratova, koji bi trajali nekoliko tjedana, ovaj se razlikuje po tome što su Al Kasamove brigade uspjele prodrijeti duboko u izraelski teritorij, počiniti ogroman masakr, oteti golem broj talaca te zasipati Izrael raketama sa žestinom i količinama koje se ne daju mjeriti ni s čime ranije. Obratno, zračni napadi i ulazak kopnenih snaga u Pojas, broj civilnih žrtava i količina materijalnog razaranja koju je prouzročio protunapad Izraela također su nezabilježeni u usporedbi s prethodnim sukobima s Hamasom, premda je, usprkos svim grozotama, to bilo manje razorno od sličnih primjera urbanog ratovanja u Siriji i Iraku (Homs, Faludža, Raka i dr.).

Pogled u budućnost

Iran je najveći gubitnik ovog rata. Hezbolah je bitno oslabljen te se više ne može opskrbljivati preko Sirije, a sirijski vojni kapaciteti, koji bi mogli ugrožavati Izrael, također su smanjeni. Hutisti vjerojatno dugoročno neće biti prijetnja. Nije isključeno to da će u skoroj budućnosti uslijediti izraelski napad na iranska nuklearna postrojenja.

Hamas ostaje pomalo izoliran, no vrlo vjerojatno će nastaviti krijumčariti oružje i opremu kroz tunele koji vode duboko u Sinaj, usprkos tome što je njegova zapovjedna struktura desetkovana, brojni tuneli su uništeni, a službeni Kairo drži tvrdu granicu prema Pojasu.

Nakon proglašenja primirja, Hamasovi borci su u urednim uniformama, u bijelim Toyotama, izmilili na ulice grada Gaze. Usađenost Hamasovog vojnog krila u sve pore društva velika je lekcija ovoga rata. Nije svatko tko pred kamerama nosi bijelu kutu liječnik, niti je svatko tko navuče plavi prsluk s natpisom press stvarno novinar. Budući da je Izrael medijski bio izolirao Pojas i nije pripuštao strane medijske kuće, lokalni propagandisti jedini su punili novinske stupce i audiovizualne nizove na društvenim mrežama.

Hamas je pobijedio na području odnosa s javnošću, stoga je dobar dio medija i akademske zajednice na Zapadu - uz kombinaciju vješte mobilizacije i obilatog katarskog novca, koji se desetljećima strateški ulaže - u svojim glavama pretvorio Hamas u Vietkong, a IDF u Amerikance. Stradanja civilnog stanovništva u Gazi ohrabrila su antisemite raznih boja da diljem Zapada svoju mržnju prema židovskom narodu i judaizmu zaogrnu u navodnu brigu za patnju palestinskog naroda.

Izraelska desnica sada će veliku većinu izraelskog društva zdušno uvjeravati da je dvodržavno rješenje opasna i neprovediva ideja. Premda Netanyahuova vlada prema anketama gubi iduće izbore, nakon ovog rata društvo će se dodatno okrenuti udesno.

Vesele se borci s crnim balaklavama i zelenim bandanama, vesele se obitelji talaca, no stvarni mir na Bliskom istoku i ostvarenje ideje dviju država za dva naroda je, nažalost, nikada dalje.