Ja nisam vlasnik nikakvog hotela – rezolutno izjavljuje Goran Radman, žestoko odbijajući da bi bilo koja od afera koje su se u posljednje vrijeme za njim nanizale mogla biti razlogom za povlačenje s mjesta glavnog ravnatelja HRT-a. U intervjuu Večernjem listu Radman, dakle, tvrdi da nije vlasnik nikakvog hotela, ali već u sljedećoj rečenici priznaje da je vlasnik tvrtke u čijem je portfelju i sporni hotel u Bohinju. „Tako je, hotel je u vlasništvu moje tvrtke, ali ja u toj tvrtki nemam nikakve izvršne ovlasti“, dodaje. Nije šija nego vrat! Potom još jedan skok u vlatita usta: objašnjavajući da način na koji je došao do nekadašnje SDP-ove vile nije tema od javnog interesa Radman doslovce kaže: „Radi se o mojoj imovini“.

Potpuna konfuzija, nedostojna novinara-poletarca, a kamo li šefa javne televizije jedne europske države. Koji se usto zaklinje da će medij kojem je na čelu pretvoriti u uzor objektivnosti i vjerodostojnosti. Radmanove hotelske mudrolije idu u red onog legendarnog tumačenja da novac nije imovina, kojima se devedesetih pokušavao riješiti problem sa zatajenim deviznim sredstvima tadašnjeg šefa države Franje Tuđmana. Po istoj špranci ni gospodar Prisavlja, po vlastitim riječima, nije vlasnik nikakvog hotela, ali hotel u Bohinju njegova je imovina.

Radman se na sličan način, kao pile u kučine, zapliće objašnjavajući i druge s njim povezane afere. Tako tvrdi da nije državni dužnosnik te se prema tome ne mora podvrgavati Zakonu o sukobu interesa ni prijavljivati svoju imovinsku karticu, ali pritom ne vidi nikakvu kontradikciju u činjenici da ga je hrvatski Sabor, dakle država, imenovao ravnateljem HRT-a. Čak će reći kako je takav njegov status uvjet bez kojeg nema javne televizije. „HRT nije i ne smije biti državna televizija“, kaže Radman, izričito tvrdeći da se Prisavlje od takve opasnosti brani njegovim osobnim izuzimanjem iz nadležnosti državnog Povjerenstva za sukob interesa!