Za svjetsku znanost 2020. i 2021. godina predstavljaju povijesno prijeloman trenutak. Ishod znanstvene potrage za kvalitetnim cjepivom protiv Covida-19 ili terapije za liječenje odredit će ne samo brzinu povratka čovječanstva u dugoročno održiv ritam, već i ulogu znanosti u 21. i nadolazećim stoljećima.

Uspjeh u tom izrazito neizvjesnom pothvatu značit će izgradnju povjerenja u znanstveno razmišljanje kao osnove rješavanja i najsloženijih problema, a neuspjeh će imati nesagledive negativne posljedice. Na početku će one biti iskazane jačanjem iracionalnog i daljnjim urušavanjem povjerenja u institucionalno i univerzalno djelovanje na razini ljudske vrste, a ubrzo se navedeno može pretvoriti u lokalne, međunacionalne i velike svjetske sukobe i ratove. Znanost trenutno igra svoju najvažniju ulogu od početka civilizacije, a da mnogi toga nisu ni svjesni, pa čak ni neki znanstvenici.

Da odmah bude jasno, kroz povijest su znanstvenici iznašli rješenja i za teže bolesti od Covida-19 te su djelovanjem omogućili dulji i kvalitetniji život. Ipak, nikada nije bilo očekivanja da to učine tako brzo i za cijeli svijet odjednom. Nekoliko im osobina karakterističnih za ovo naše vrijeme ide u korist.

Povezanost, koja je izraženija nego ikada, omogućuje zajedničko djelovanje na pronalasku cjepiva znanstvenim timovima iz SAD-a, Rusije, Engleske, Indije ili Kine. Informacijsko-komunikacijske tehnologije i rješenja ubrzavaju znanstvene procese kao nikada u povijesti. Sinergija znanstvenog, tehnološkog i gospodarskog aspekta prisutna oko sveučilišta u npr. Cambridgeu, Harvardu, Oxfordu, Moskvi, Pekingu ili MIT-u ujedno znači mogućnost bržeg i učinkovitijeg eksperimentiranja te izdašnijeg financiranja. I dok sve navedeno daje dobre šanse znanstvenicima za pronalazak cjepiva, to im ne garantira potpun uspjeh. Za njega će biti potrebno jednako zahtjevan pothvat: pridobiti ljude da ga koriste.

Za to postoji šansa, ali je prvo potrebno objasniti ljudima da je znanost temeljena na višestrukim pokušajima i pogreškama. Aktivnost koja je često frustrirajuća, ali jedina kojom čovječanstvo dolazi do zakonitosti. Ako ne vjerujete meni, sjetite se stabilnosti električne energije ili pouzdanog djelovanja antibiotika. E da, i cjepiva. Svojim univerzalnim jezikom, idealom usmjerenim humanističkom djelovanju, znanost nam može omogućiti bolji svijet. Kroz povijest je to povjerenje u nekoliko navrata ozbiljno narušeno, prije svega u trenucima uskog vezanja uz političke, ali i neke financijske interesne skupine. Upravo odnos s izvršnom politikom utjecat će na borbu za prihvaćanje znanstvenih rješenja i u ovoj situaciji. Povijesno gledajući, taj je odnos za znanost dugoročno štetan jer prije ili kasnije politički argumenti i interesi prevladavaju nad znanstvenim.

Upravo to se može primijetiti i u Hrvatskoj, u kojoj su neki počeli pravdati sirove političke poteze vlasti. Jednom kada krenete tim putem, teško je vratiti povjerenje ljudi. Služenje sitnim političkim ciljevima znanost bi trebala osuditi, a ne omogućavati i odobravati. U javnosti je stoga potrebno jasno razlučivati znanstveno od političkog i ponavljati to u svakoj prilici. To znanstveno uključuje i mogućnost propitivanja i opiranja ideji cenzure nečijeg mišljenja kolikogod se ono činilo neutemeljenim. Prihvaćanju znanstvenog pristupa u ovoj situaciji pridonijelo bi i manje egoizma i narcizma dijela znanstvenika koji ovu situaciju mjesecima koriste za osobnu promociju i međusobna sukobljavanja.

Kada se ožujku 2021. objavi da postoji sigurno i kvalitetno cjepivo protiv Covida-19, znanstvenici bi mogli biti iznenađeni reakcijom stanovništva koje se neće htjeti cijepiti. Osnovni razlog za to će biti da se u procesu od ožujka do ožujka premalo pažnje posvetilo upravljanju psihološkim aspektom ove situacije i razumijevanju da su emocije danas jednako važne, ako ne i važnije, od činjenica.

Za razliku od političara, mi znanstvenici trebali bismo jasnije adresirati pitanje straha građana od korone i kontrole te upotrebljavati psihološke spoznaje o motiviranju ljudi za poštivanje epidemioloških mjera. Približivši se ljudima i njihovim javnozdravstvenim i psihosocijalnim potrebama, djelovali bismo u skladu s uzvišenom misijom znanosti te imali veću šansu još jednom dokazati važnost racionalnog i znanstvenog promišljanja. Za potpun uspjeh, u koji sam uvjeren, nužno je odmaknuti se od izvršne politike, pokazati razumijevanje i empatiju za ljude u teškoj situaciji, pozivati ih na otvorenost u propitkivanju i ustrajati u dijalogu, biti transparentan u djelovanju te prestati adolescentski dokazivati pred kamerama i na naslovnicama čiji je veći… nismo baš po tome poznati.