Ponedjeljak, 21. siječnja 2013., navodno je najdepresivniji dan u godini. Ajme, što ćemo sad – zar i dosad nije bilo dovoljno depresivno: bjelosvjetski špekulanti već su nam rekli da smo smeće, ljudi gube radna mjesta, stručnjaci viču ‘još’, recesija se razvlači kao žvakaća guma, a onda se, kao što je poznato, pojavio i taj problem seksa kao nacionalni problem broj jedan. I evo ga sad, ko za vraga, još i najdepresivniji dan, a taman smo preživjeli – tko se toga još sjeća – onaj smak svijeta po kalendaru Maja… Ili je to bila Maja Šuput?
Dobro, pardon, sve mi se već malo brka od ove seksualne depresije u smeću, naprosto udara u glavu, što ćeš: znate kako je to kad non-stop razmišljaš o tome kako se drugi seksaju, ali – što možeš kad je to nacionalna tema broj jedan, politička, i ne možeš ni o čemu drugom misliti, naprosto ne ide. Bio je Freud u pravu: sve je seks, barem ovih dana, sve vibrira, sve je napaljeno, ne mogu to ljudi više izdržati, živci popuštaju, nezadovoljstvo se širi - kuku lele, Jose Manuele, što reče jedan.
I sad treba još preživjeti taj Blue Monday, treći siječanjski ponedjeljak, najdepresivniji dan u godini prema ‘formuli’ što ju je osmislio dr. Cliff Arnall ‘sa sveučilišta Cardiff’, a kojeg svake godine citiraju mediji, naravno i naši, uvijek spremni za ozbiljne teme te sam na trećem Dnevniku HTV-a, tamo u zadnjim danima kalendara Maja, čak bio čuo od Edija Škovrlja i nekih stručnjaka da ta majanska kalendarska litica uopće neće biti smak svijeta i opći svršetak programa nego da je, naprotiv, riječ o dolasku na ‘devetu, najvišu razinu svijesti’, što se i ostvarilo.
Doktore, pošto depresija?
Kao što vidite, nije svako zlo za zlo, ali riješimo se mi najprije mi ovog nesretnog ponedjeljka! Dakle, riječ je o marketinškoj cvebi koju je, znajući da će mediji prihvatiti udicu, u siječnju 2005. plasirao Sky Travel, jer u siječnju - za kratkih dana, nakon što stignu računi s kartica od blagdanskog šopinga, a novogodišnje odluke već su u fazi odustajanja – priča o depri uvjerljivo zvuči, te je pravo vrijeme da se uplati kakav skijaški aranžman! Da bi priča bila ‘znanstveno’ potvrđena potreban je i neki ‘dr.’ da to potvrdi, pa se slične stvari nude ‘stručnjacima na potpis’, sve dok se ne nađe neki koji će, uz honorar, i prihvatiti. Tako je formulu za najdepresivniji dan, treći ponedjeljak u godini, ‘autorizirao’ dr. Cliff Arnall koji je zapravo privatni poduzetnik, psiholog i life coach, koji uz honorar rješava sve vrste problema, vjerojatno i sa seksom, osim ako su kolektivni. Na tom terenu ipak je bolji dr. Nathan Efron, profesor kliničke optometrije na sveučilištu Mancheser, koji je izračunao koliko alkohol djeluje na seksualnu optiku – ono kad vam se, nakon neke pive, čini da je netko zgodniji nego što se prije mislili – što je naravno, puka prostitucija znanosti (formulu je u javnost plasirala tvornica optičke opreme Bausch & Lomb), ali u ovim teškim seksualnim vremenima koje opsjedaju naciju, malo alkoholne optike možda bi pomoglo da se zaboravi na seks drugih i da se naprosto prepustite ‘vašem načinu života’. Očuvajte ga, jer on je, priznat ćete, svakim danom sve gori i gori, takva su vremena, ne toliko zbog onih seksualno drugih, nego više, možda, zbog nekih trećih koji nikad ne izlaze na ulice.
Onanija zdravstvenog odgoja
Malo humora također ne bi škodilo u ove tmurne, seksualnom problematikom nabijene dane, gdje je svaki dan sve ozbiljnije napaljen. Možda bismo se čak mogli smijati tome kako je seks postao nacionalni problem broj jedan? Nije li to naprosto blesavo? Riječ je tu o fokusiranju na politiku sporednog kolosijeka – koja paše svima koji na glavnom kolosijeku žele održati status quo. Ljudi se opredjeljuju, imamo privid ‘politike’, a ona se odvija u sferi simboličkog – sve se zapliće u pseudo-političke sukobe od kojih nijednoj sferi moći neće pasti dlaka s glave, a ekipa će biti nabrijana kao da se nešto stvarno ‘događa’.
Sve ovo oko seksualnog odgoja uistinu je onanija – a daljnji prirepci priče spadaju u dobrodošle vizualne efekte za političko ‘samo-zadovoljavanje’ gdje su svi zadovoljni sobom, i užasno nezadovoljni drugima, te se tako svi dirkaju (s ubrzanjem se taj glagol malo skraćuje) na devetoj razini svijesti, dok glavni kolosijek socijalno-ekonomske politike ostaje zaboravljen, na milost i nemilost ‘prijatelju’. Nije stoga ni čudno da je najveći hrvatski kapitalist odmah, dijeljenjem letaka, podržao ovu ‘političku’ temu, jer ona je za svakog moćnika bolja od drugih. Nemaju ni liberalni mediji ništa protiv teme, jer stvarno je bolja od drugih: ako si desno u ekonomiji i radnička prava smatraš problemom, ovdje se možeš ‘lijevo’ iskazati do mile volje, mobilizirati vjernu publiku, a da se nijedan moćni oglašivač stvarno ne naljuti. Jer, znamo, to je samo ‘igra identiteta’, a lova i moć od ‘identiteta’ nikad nisu stradali.
Smiješno? Pa, ukupno gledano, malo i jest.
Smijmo se tome ovaj ponedjeljak!