Zar nije idealno vrijeme da se ozbiljno porazmisli o temeljitoj reviziji tih masovno uškopljujućih Vatikanskih ugovora, ako već ne i o sporazumnom raskidu? Zar mislite da nam papa Franjo ne bi barem malo olakšao taj bespotrebni i štetni jaram?
Dok nije osvanula snimka onoga krvoločnog vjeroučitelja (baš me zanima bi li završio u istražnom pritvoru da nije hvalio zločine Ratka Mladića!) top-tema za opravdano zgražanje užasnutih roditelja osmoškolaca bila je na nekoliko dana 'Snaga riječi - hrvatska čitanka za sedmi razred osnovne škole' autorice Anite Šojat. Pod baražnom vatrom (ponavljam: opravdanom!) nije se našla cijela knjiga, već samo poglavlje 'Vjera i domovina' koje uistinu vrvi neskrivenim pokušajima katoličke indoktrinacije, posve neprimjerenima ijednome školskom predmetu osim izbornog vjeronauka. Kao svako drugo od njih devet u čitanci, i ovo poglavlje započinje 'Mjesečnim projektom', a taj u rečenoj 'Vjeri i domovini' zove se 'Večer duhovne (religiozne) poezije' i glasi ovako:
'U dogovoru s učiteljem/učiteljicom hrvatskoga jezika, vjeroučiteljem/vjeroučiteljicom, župnikom ili kapelanom organizirajte u svojoj crkvi večer duhovne poezije. Odaberite pjesme koje ćete krasnosloviti pred vjernicima svoje župe. Ne mora svaki učenik biti zadužen za krasnoslov jer može obavljati i neke druge poslove. Odaberite deset učenika koji će krasnosloviti i odredite svakom učeniku njegovu pjesmu. Odaberite i uglazbljene duhovne pjesme koje možete reproducirati, ali ih možete i sami uvježbati i pjevati. Ako netko u razrednom odjelu od učenika svira kakav instrument, uvrstite i njega u program s izvedbom neke duhovne pjesme. Odredite vrijeme održavanja Večeri duhovne poezije i napravite plakat i pozivnice za župljane. Neka vašu večer svećenik najavi na svetoj misi i pozove vjernike. Odaberite voditelja i utvrdite redoslijed programa'.
Tako, eto, započinje šesto poglavlje u čitanci iz hrvatskog jezika za sedmaše, ono u kojemu se nižu zadaci za koje ste već sigurno čuli: 'Napiši svoju molitvu Bogu u obliku koji ti najviše odgovara (sastavak ili pjesma). U molitvi se iskreno obrati Bogu običnim riječima. Izgovaraj molitvu u trenutcima kad posustaneš ili kada imaš potrebu. Neka to bude vaš razgovor'; ili 'Nabroji obične stvari, događaje i situacije u kojima si osjetio/osjetila Božju prisutnost'; ili 'Pronađi na internetu dijelove evanđelja koji najavljuju svjetlost koja će rastjerati tamu i ljudima donijeti vječni život. Pročitaj ih razrednom odjelu'; ili 'Napiši izmišljeni intervju sa svojim svećenikom. Pitaj ga o vjeri sva ona pitanja koja te muče pa smisli i odgovore na njih'; ili 'Pronađi na YouTubeu uglazbljenu pjesmu 'Krist na žalu' pa je poslušaj. Osobito je lijepa izvedba mladih za posjeta pape Benedikta XVI. Hrvatskoj'; ili 'Pozovi Isusa neka dođe u posjet tvojoj obitelji. Što će vidjeti? Napiši sastavak od 150 riječi'...
Čitanka je, ne znam jesam li već spomenuo, iz hrvatskog jezika. I u njoj, na stranicama posvećenima Majci Terezi, u posebnom okviriću piše: 'Pronađi na internetu komu se, zašto i u kojim kategorijama dodjeljuje Nobelova nagrada za mir. Pronađi koji su Hrvati dobili tu prestižnu nagradu.' Hm, kad te iz hrvatskog pitaju u kojim se kategorijama dodjeljuje Nobelova nagrada za mir, onda te ne treba iznenaditi kad u istom poglavlju u rubrici 'Nepoznate riječi' nađeš i riječ - potplat...
Spletom okolnosti, imam 'Snagu riječi' u kući pa sam odvojio jedno popodne za temeljitije proučavanje štiva. I došao do zanimljivog zaključka: izuzmemo li to nesretno poglavlje, riječ je o skroz korektnoj čitanci. Ništa više od toga, ali - korektnoj. Samorazumljivost učenikove pripadnosti katoličanstvu pronašao sam na još jednom jedinom mjestu, ne osobito napadnu, a znatan je dio zadataka, preporuka i savjeta posvećen međuljudskim odnosima, siromaštvu, spolnoj ravnopravnosti, problemima ovisnosti, nasilja (i obiteljskog i vršnjačko-internetskog), a na samom se kraju, u poglavlju 'Mala škola medijske kulture', relativno opsežno govori i o filmu 'Billy Elliot', kao primjeru prava na to da se bude svoj i da se slijede vlastiti snovi.
Da nema tog šestog poglavlja (odnosno, da je ostala samo domoljubno-rodoljubna književna komponenta, a da je religija ostavljena tamo gdje joj je i mjesto, u vjeronaučnoj čitanci) jedina bi ozbiljna zamjerka 'Snazi riječi' mogla biti preopširnost, ponajviše zato što je riječ 'samo' o čitanci, a gdje su još gramatika, lektira, zadaćnice i ine sastavnice predmeta Hrvatski jezik, tek jednoga od njih jedanaest koje slušaju sedmaši.
Ta 'Vjera i domovina' toliko strši iz cijele knjige, toliko je po svim simptomima to poglavlje strano tijelo u njoj da se čovjek mora zapitati: dobro, zašto se takvo indoktrinacijsko smeće uopće našlo između korica? Odgovor je sasvim banalan: Hrvatska je konkordatom 1999. na pladnju izručena najstarijoj i najmoćnijoj međunarodnoj korporaciji, toliko bogatoj da nikome na svijetu ni za što ne mora odgovarati, a može uništiti koga god hoće i kojim god načinom poželi ako joj zasmeta u daljnjem bogaćenju.
Takvi ti uopće i ne moraju dahtati za vratom, a već ih se bojiš i unaprijed strepiš kako će reagirati. U cijelom lancu nastanka 'Snage riječi', od koncipiranja i pisanja do recenziranja i tiskanja, zacijelo nije bilo nikoga kome nije kroz glavu prošlo 'Ajme, samo da nam se sad neki crkvenjak ne zakači na tog Billyja Elliota... ' pa su svi skupa posegnuli za nekakvim štrc-brc alibijem u obliku tog šestog poglavlja i Krista na YouTube žalu.
Ljudi, Hrvatska 2018. nije ista kao Hrvatska 1999., a nije bogme isti ni papa. Zar nije idealno vrijeme da se ozbiljno porazmisli o temeljitoj reviziji tih masovno uškopljujućih Vatikanskih ugovora, ako već ne i o sporazumnom raskidu Tuđmanove predsmrtne indulgencije? Zar mislite da nam papa Franjo ne bi barem malo olakšao taj bespotrebni, štetni jaram? A ako i ne bi - pa kako bi nas to Crkva mogla kazniti za takav pokušaj mentalnog rasterećivanja i oslobađanja individualnih vjerničkih osjećaja od duhovne prisile na kolektivno licemjerje? Bi li nam možda iz državnog proračuna, za kaznu, uzela više novca no što uzima sada? Bi li porušila svoje postojeće hramove i zaprijetila da nikad više neće podići nijedan novi? Zbilja, razmislite, što nam to Katolička Crkva za odmazdu može učiniti, a da bi nas boljelo i učinilo siromašnijima, bilo duhovno, bilo materijalno? Objaviti da su Međugorje i neraspadnuto truplo Leopolda Mandića 'fake news'? Razblaženiti Alojzija Stepinca? Kolektivno izopćiti Hrvate iz svoga okrilja, kao onomad Staljin i Kominterna Jugoslavene? Proglasiti hrvatske katoličke vjernike hereticima? Poslati Švicarsku gardu u pomorsku invaziju? Što?!
Dajte mi jedan ozbiljan argumentirani odgovor i prisežem da ću vas, snagom riječi, smjesta predložiti za Nobelovu nagradu za mir, u kojoj god kategoriji želite!