Do izbora nas dijeli još samo par dana, sutra u ponoć počinje predizborna šutnja. Netko će reći da je u vrijeme 24-satnog medijskog ciklusa i masovne uporabe društvenih mreža predizborna šutnja zastarjela i neprovediva, no smatram kako je dobro zadržati taj jedan zadnji predah od kampanje i političkog sraza prije nego se otvore birališta.

Tijekom kampanje, oporbene stranke su često isticale kako je za preokret, odnosno smjenu vlasti ključan velik odaziv birača. Novije stranke pogotovo se trude privući mlade i neodlučne birače, kao i izborne apstinente. Niti jedna stranka, dakako, neće nikada reći da priželjkuje nisku izlaznost, no glavni cilj svakog izbornog natjecatelja jest dovući na birališta što više sebi sklonih birača, a nadati se da će njihovi izborni takmaci biti manje uspješni u tome.

Za idući tjedan, uključivši izborni dan, najavljena je promjena vremena, uz zahlađenje i relativno obilne i dugotrajne padaline u većem dijelu zemlje. To je stvorilo bojazni u javnosti da će izlaznost ponovno biti niska. Postoji li doista veza između lošeg vremena i slabijeg odaziva birača? Jedna nedavna meta-studija 34 istraživanja o utjecaju vremenskih uvjeta na izbornu izlaznost pokazala je da na svakih 10 milimetara padalina možemo očekivati manju izlaznost za 0,42 posto. Istraživači koji su proveli ovu meta-studiju su proveli i dodatnu studiju koja je, u američkom kontekstu (gdje se uvijek glasuje radnim danom, utorkom) pokazala da svakih 10 milimetara kiše znači 0,95 posto manje izašli birača, što je veličina efekta koji je usporediva s aktivnim kampanjama privlačenja (i dovlačenja) birača na birališta. Dakle, padaline nisu neka silna prepreka biračima, no jesu povezane s nešto manjom izlaznošću.

Inače, za očekivati je da u srijedu izlaznost bude veća nego za vrijeme pandemijskih izbora u srpnju 2020. godine, no za sada se ne čini da možemo sa sigurnošću očekivati silni skok odaziva birača. Drugim riječima, bilo bi pravo iznenađenje kada bi izlaznost skočila na 60 ili više posto te je realnije očekivati da naraste, ali na najviše pedeset i nešto posto. Općenito, izbori u srijedu bi mogli imati puno veći utjecaj na izlaznost nego sami vremenski uvjeti. Predsjednik, ali i neki oporbeni prvaci, uvjereni su kako će izbori usred tjedna povećati izlaznost, no nemamo baš razloga vjerovati da je tome doista tako. Naime, moguće je da će već broj ljudi biti na svojim radnim mjestima nego li nedjeljom, bez obzira što je će izborni dan načelno biti neradni dan.

Polarizacija i konsenzus

Premda se isprva moglo učiniti kako će cijela kampanja biti obilježena osobnim sukobom premijera i predsjednika, posebice nakon što je predsjednik javno objavio svoje premijerske ambicije, kampanja je naposljetku podosta bila usredotočena na socioekonomske teme, poput poreza na nekretnine, politike plaća i mirovina, suzbijanja inflacije te stambene politike, kao i pitanja demografske politike te upravljanja migracijama i sigurnošću. Srećom, prijepori oko tumačenja bliže i dalje povijesti ovoga puta su bili gotovo pa nevidljivi tijekom kampanje.

Izborni kompas koji je Fakultet političkih znanosti razvio, do sada je koristilo oko 160 000 građana. Time je i akademska zajednica dala svoj doprinos usmjeravanju fokusa javnosti na političke sadržaje i izborne programe. Premda treba reći kako su, prema prvim uvidima u podatke, među korisnicima Kompasa nadzastupljeni mlađi i visokoobrazovani građani, iz podataka dobivenih Kompasom može se vidjeti kako neke teme izrazito polariziraju građane, dok oko nekih postoji velika razina suglasja. Teme oko kojih se građani uvelike slažu, nevezano za njihove stranačke preferencije, su potreba čuvanja državne granice od nedokumentiranih ulazaka, (dodatno) oporezivanje banaka, uvođenje građanskog odgoja u škole te snažnije kažnjavanje obiteljskog nasilja, kao i to da useljavanje stranih radnika ne može biti rješenje za demografski ponor u kojemu se naša zemlja nalazi. Nasuprot tome, teme oko kojih se građani najviše razilaze, prema nalazima Kompasa, su pitanja legalizacije uporabe marihuane za osobnu uporabu, status školskog vjeronauka te pravo posvajanja djece za istospolne parove. U kampanji su svakako puno vidljivije upravo ove teme oko kojih postoji visoka razina suglasja.

Ankete, što s njima?

U Hrvatskoj se zapravo provodi jako mali broj predizbornih anketa, a tek je još manji dio proveden na razini izbornih jedinica. Ako je uzorak dobro stratificiran, 600 ispitanika po izbornoj jedinici uopće nije malo. Međutim, dio građana ovakvim tipom anketa, koje se zbog troškova mahom provode telefonskih, a ne terenski, nije odveć lako zahvatiti. Također, nije nerazumno poći od pretpostavke da postoji dio ljudi koji je nepovjerljiv prema anketarima ili nevoljko izražava svoje političke stavove. Djelomično to može biti i posljedica socijalizacije u prethodnom, nedemokratskom režimu. Osvrnemo li se na ankete uoči parlamentarnih izbora u prošlosti, vidjet ćemo da su nekada znalo poprilično promašiti. Premda, treba također reći, da smjer podcjenjivanja nečije izborne snage u pravilu išao prema tome da je HDZ prema anketama uživao manju podršku birača nego li na samim izborima. Naposljetku, predizborne ankete je puno teže koristiti za jasno modeliranje predviđanja rezultata izbora u razmjernom izbornom sustavu, posebice tipu s relativno velikim izbornim jedinicama koje ne prate u cijelosti administrativne granice (u našem slučaju županijske granice).

Nadalje, na konačni izborni ishod (raspored mandata) utječe činjenica da u interakciji relativno velikih izbornih jedinica (14 mandata) i zakonskog izbornog praga (5%) efektivni izborni prag (postotak koji je doista potrebno dobiti da bi se osvojio mandat) je nešto viši od pet posto. Također, veći broj lista koje ostanu ispod praga povećava ukupnu razinu nerazmjernosti rezultata (omjera postotka glasova i broja dobivenih mandata), što u konačnici može značiti mandat više u korist prvoplasirane, ali potencijalno i drugoplasirane liste u pojedinoj izbornoj jedinici. Uporaba D'Hondtove metode, inače najčešće korištene metode pretvaranja glasova u mandate (upravo zbog njene jednostavnosti), je pri tome od sekundarne važnosti. Primjena neke druge metode koja bi jamčila veću razmjernost rezultata (primjerice, Sainte-Laguëove metode, kod koje se kao djelitelji koriste neparni brojevi, a ne niz prirodnih brojeva, kao kod D'Hondtove metode) ne bi značajno promijenila rezultate, razlika bi bila tek par mandata.

U redu, nakon svih ovih ograda i upozorenja, što možemo zaključiti na temelju do sada objavljenih anketa po izbornim jedinicama? U nekim izbornim jedinicama su postotci koje liste dobivaju, pogotovo ove veće, relativno slični između pojedinih agencija javnoga mnijenja. Ako uzmemo prosjeke svih anketnih rezultata po izbornim jedinicama te ih korigiramo za prosječno dvanaest posto neodlučnih birača, možemo dobiti približnu sliku biračkog raspoloženja dan prije početka predizborne šutnje. Danas i sutra možemo očekivati objavljivanje novih anketa za još par izbornih jedinica, no one ne bi trebale značajno utjecati na ovaj izračun.

Dakle, prema dostupnim anketnim podatcima, možemo s relativnom sigurnošću očekivati da lista HDZ-a i partnera bude relativni pobjednik, a da drugoplasirana bude lista predvođena SDP-om. Još tri liste imaju jako dobre šanse osvojiti dvoznamenkasti broj mandata, a to su Možemo, Most i Domovinski pokret (bez pretenzije da redoslijed navođenja implicira i njihov međusobni poredak u konačnom broju mandata). Uz to, IDS i partneri bi u VIII. izbornoj jedinici trebali osvojiti 2-3 mandata, a u III. izbornoj jedinici lista Matije Posavca (Nezavisna platforma sjevera) može se nadati jednom mandatu. Premda se prema anketama vrte oko praga, Fokus i Republika također imaju relativno dobre šanse osvojiti jedan ili eventualno 2 mandata (II. i VI. izborna jedinica).

Osim ovih lista, Radnička fronta možda uspije preskočiti prag i konkurirati za jedan mandat u VIII. izbornoj jedinici. Lista Umirovljenika zajedno i partnera puno dalje od prelaska izbornog praga, no hipotetski je također u kategoriji stranaka koje ne treba potpuno otpisati. Dakako, nije nemoguć nekakav „crni labud“, tj. neka manja lista oko koje se ispitanici nisu htjeli izjasniti te koja će privući neodlučne i one koji se odlučuju u zadnji čas, no to je malo vjerojatno. Da rezimiramo, na temelju ovako razmotrenih anketnih podataka, nije nerazumno očekivati da HDZ i partneri mogu osvojiti nešto preko 60 mandata (ne računajući mandate iz inozemstva), a SDP i partneri oko 45 mandata, dok Možemo, Most i Domovinski pokret mogu svaki očekivati broj mandata koji se kreće u rasponu od 8-12.

Što nakon izbora?

Što će se događati nakon izbora? Kao prvo, nema nekog razloga za bojazan da bi Ustavni sud mogao imati zamjerke oko izbornog procesa. Ono što možemo pretpostaviti jest da će predsjednik Milanović pokušati proces određivanja mandatara oduljiti ako procijeni da postoji šansa da SDP s partnerima, uz suradnju s drugim strankama, okupi većinu. Iz Možemo su već rekli da ne misle biti dio izvršne vlasti ako u njoj budu stranke desno od centra, no da bi ipak digli ruku za vladu koja ne bi bila HDZ-ova. Također, Domovinski pokret je kategorički isključio suradnju sa SDSS-om te s Možemo, no ostavio je mogućnost podržavanja i vlade predvođene HDZ-om i one predvođene SDP-om.

Dakako, uvijek postoji mogućnost i da rezultat bude puno jasniji, tako da će formiranje nove parlamentarne većine biti brže i jednostavnije nego se to sada prema anketnim podatcima može činiti. Ono na što svakako treba apelirati jest suzdržanost svih izbornih aktera te poštivanje Ustava i zakona, bez stvaranja nepotrebnih kriznih stanja.