Nije pitanje bi li homoseksualni parovi bili dobri roditelji, to je bespredmetno jer je za djecu važna ljubav roditelja, a ne njihovo seksualno opredjeljenje. Pitanje je je li okolina spremna prihvatiti djecu koja imaju dvije mame ili dva tate. Mi, nažalost, još uvijek živimo u jako konzervativnom, da ne kažem primitivnom okruženju. Situacija se popravlja sporo. Prihvaćanje tuđe različitosti, nažalost, ide sporo. Zalažem se za to da se istospolnim zajednicama daju sva prava. No, ako još uvijek ne mogu prošetati gradom držeći se za ruke, a da ih pritom nitko ne napadne ili izvrijeđa, onda je moje pitanje kako ćemo zaštititi djecu djecu koju bi posvojili. Moja primarna dužnost je zaštititi djecu. Tužno mi je slušati ljude koji kažu: ako budemo govorili o gay populaciji, onda učimo djecu da budu homoseksualci. Još tužnije je bilo nedavno slušati jednog zastupnika u Saboru kada je rekao: Bojim se da će mi, nakon seksualnog odgoja u školi, sino doći kući i reći: ja više nisam muško, ja sam žensko! Strašno, i protiv toga se moramo i možemo boriti jedino edukacijom odraslih i djece.'

Tako je, od riječi do riječi, na pitanje 'Rekli ste da ste protiv toga da homoseksualni parovi usvajaju djecu. Zbog čega?' u nedavnom intervjuu odgovorila Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih. Moram priznati da sam ostao dirnut tolikom tugom potpredsjednice Opačić, vjerojatno zato što je i meni sve navedeno također tužno. No, kad smo već na temi onoga što je tužno, meni je ipak najtužnije to što je Milanka Opačić - ponavljam: potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih (!!!) - na savršenoj poziciji promjeniti stvari koje rastužuju i nju i mene, ali apsolutno ništa ne čini u vezi toga. Neka me netko ispravi ako griješim, rado bih bio u krivu u vezi ovoga.

Gej roditelji već postoje u Hrvatskoj

Ako je Hrvatska, kako kaže Opačić, 'primitivno okruženje' u kojem se 'situacija popravlja sporo', pa tko je na boljoj poziciji od nje da se pozabavi ubrzavanjem popravljanja te situacije? Dapače, nije li i to njen trenutni posao, za koji joj i LGBT porezni obveznici ove države daju plaću?! Što je to Milanka Opačić učinila da se ubrza prihvaćanje različitosti u hrvatskom društvu? Sprema li se možda neka velika javna kampanja njenog ministarstva? Neka mi netko javi, molim vas, jer unatoč redovitom praćenju domaće političke scene već godinama, ja se sjetiti ne mogu.

Je li možda ministrica mladih Opačić učinila nešto za djecu koja su gej, jer ona kaže da je 'njena primarna dužnost zaštiti djecu'? Kome se to gej klinci u ovoj državi mogu obratiti ako ih roditelji zlostavljaju ili izbace iz kuće i može li se garantirati da ih u lokalnom socijalnom centru neće dočekati teta koja će im reći da su bolesnici, te da mole BDM za spas od onoga što jesu? Postoji li možda neki program koji bi pomogao gej djeci, postoji li neki program koji bi poticao na prihvaćanje gej mladih? Jesu li to nadležnosti ministrice za mlade ili nisu?

S obzirom da dugogodišnju saborsku zastupnicu Opačić, sada potpredsjednicu Vlade, rastužuje slušati homofobne ispade u Saboru, pa zašto im se nije suprotstavila kad ih je slušala u svojih nekoliko saborskih mandata? Moguće je da se moje poimanje politike razlikuje od onoga Milanke Opačić, ali mene ne zanima je li ona tugovala kad su na najodvratniji način vrijeđali LGBT osobe u Saboru, nego je li se ona tome suprotstavila. Neka me netko podsjeti, doista se ne sjećam trenutka u kojem je saborska zastupnica Opačić ustala u obranu dostojanstva LGBT građana i građanki Republike Hrvatske.

Ako je 'pitanje je li okolina spremna prihvatiti djecu koja imaju dvije mame ili dva tate', što potpredsjednica Opačić radi na tome da okolina postane spremna? Mogu li od potpredsjednice Opačić ikakvu pomoć očekivati gej roditelji u Hrvatskoj koji već imaju djecu? Njih je već primio predsjednik Ivo Josipović, je li to ikada učinila potpredsjednica Opačič? Zna li Milanka Opačić uopće da ti ljudi postoje i je li ju briga, s obzirom da stalno nešto govori protiv činjenice što su se usudili imati djecu u 'primitivnom okruženju'?

Što je ministrica mladih učinila za LGBT mladež?

Jesu li socijalni radnici u Hrvatskoj možda educirani kako pomoći gej mladima koji njihovu pomoć trebaju (a itekako je trebaju!)? Ako nisu, je li ministrica socijalne politike Opačić odlučila pokrenuti takvu vrstu edukacije te, recimo, sastaviti smjernice pravilnog postupanja u slučajevima kad gej klinca njegovi roditelji izbace iz kuće? Je li se današnja ministrica mladih Opačič oglasila kada je mlada lezbijka Ana Dragičević smještena u ludnicu protiv svih pravila medicinske profesije i ljudskosti? Je li ministrica mladih Opačič predložila suradnju Ministarstvu obrazovanja i postojećim LGBT udrugama oko, primjerice, osnivanja grupa podrške za gej mlade u ovoj državi? Je li se možda potpredsjednica Opačić zauzela za distribuciju 'Priručnika za nastavnike/ice i stručne suradnike/ice o vršnjačkom nasilju i/ili zlostavljanju nad LGBTIQ učenicima/icama' koji je izradila riječka udruga LORI? Zna li ministrica Opačić uopće što je to Queer2Queer i u kakvim se uvjetima, s nula kuna budžeta, održava ta jedina grupa podrške za LGBT mladež u ovoj državi? Zašto nije odgovorila na pismo koje joj je upućeno u vezi toga od Udruženja Zagreb Pride; nije valjda ponoćni šoping s Ivanom Čermakom važniji?

Moguće je da griješim, ali bih se kladio da je jedno veliko 'NE' u kombinaciji s još većim 'NIŠTA' odgovor na sva ova i još mnoga druga pitanja koja bi se u ovom kontekstu mogla postaviti.

Zato smo dobili tugu Milanke Opačić. I to je ono što mene najviše rastužuje – potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih koja svoje tugovanje vidi kao početak i kraj angažmana oko gej mladih i socijalnih pitanja LGBT građana ove države, te prihvaćanja gej roditelja i njihove djece u hrvatskom društvu. Pa nije ni čudo da se 'situacija popravlja sporo'!

Pobogu, HDZ- ova potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor je Zakonom o suzbijanju diskriminacije učinila više za LGBT osobe u Hrvatskoj nego SDP-ova potpredsjednica Vlade Milanka Opačić. Tuga, doista.