"Nema šanse da izađem…", rekla je u žustroj raspravi o izborima koji nam slijede u srijedu, "ni da mi plate, ni da mi obećaju ne znam što…neću! Ma nek' svi s oproštenjem odj…*!"

Marija nije mlada osoba koja prvi put ima glasačko pravo. U svojih 47 godina svaki je put izlazila na izbore i srčano zaokruživala liste dajući preferencijalni glas pojedinim političarkama i političarima. Sve do ove srijede. Ako je suditi po parlamentarnim izborima od prije četiri godine, svojim će se činom pridružiti većini u Republici Hrvatskoj. Naime, te sunčane pandemijske nedjelje u srpnju 2020. godine, gotovo 53,1 posto građanki i građana odlučilo je ne iskoristiti svoje demokratsko pravo. U apsolutnim terminima radi se o pomalo nevjerojatnih dva milijuna onih koji su iz različitih razloga hrvatskoj politici rekli NE. Pad izbornog sudjelovanja ispod 50 posto u pitanje dovodi legitimitet vlasti nakon izbornog procesa, ali i otvara brojna pitanja vezano uz djelovanje svih političkih aktera.

Premda će razloge za pad izlaznosti politika brzo potražiti u sunčanom ili kišnom vremenu, odlasku na obiteljske događaje i duge vikende…, istraživanja ukazuju na to da se uzrok većine glasačke apstinencije nalazi upravo u političkom djelovanju u prethodnom razdoblju, a često i u samoj izbornoj kampanji. Tako se u istraživanju Eurobarometar kao osnovni razlozi odustajanja od izlaska na birališta navode manjak povjerenja i općenito nezadovoljstvo politikom, vjerovanje da pojedinačni glas nema nikakvog utjecaja na živote i društvene procese te manjak interesa za politiku. Navedeni razlozi osnova su povećanja apstinencije i kod nas.

Teško je imati povjerenja u politiku desetljećima obilježenu aferama i političare kojima se svakodnevno otkrivaju poruke koje ukazuju na korupciju, krađu, zapošljavanja po političkom ključu…Jednako negativan utjecaj na motivaciju za izlazak na biračka mjesta ima i činjenica da naš glas u pijanoj izbornoj noći brzo može biti prodan. Pod izgovorom "viših ciljeva", oni kojima smo dali glas preletjet će u suparničke redove izravno ugrožavajući temeljne demokratske postavke – bez časti, poštenja, integriteta i poštivanja volje onih koji su im dali povjerenje. Politika bez ikakve etike i morala. Neke među onima koji u srijedu neće doći u škole, vrtiće, vatrogasne domove u kojima se nalaze glasačke kutije odbija način na koji se vodi kampanja. U digitalnim i sve površnijim vremenima, kampanje se svode na dosjetke iz kafića, tik-tok klipove od 30 sekundi bez sadržaja, 'kravice, rođake, protuhe, političku sitnež'…Mnoge to može natjerati da kažu hvala na neradnoj srijedi i predizbornom povećanju plaća, ali NE, HVALA.

"Kaj se ti Jokiću tome čudiš ko' pura dreku…", govori mi prijatelj dok Marija potvrdno kima. Do te su mjere su sva navedena ponašanja postala ukorijenjena u hrvatskoj politici,da je teško ukazati na to da je od presudne važnosti sudjelovati u političkoj utakmici i da nisu svi isti. Paradoksalno, neizlazak na izbore odgovara onim političkim opcijama koje su relativni izborni pobjednici. Drugim riječima, igrate za njih iako ste u potpunosti protiv. Premda po mnogo čemu nesavršena, demokracija je najbolji sustav do kojeg smo kao ljudska vrsta došli. Naročito se to odnosi na Hrvatsku, u kojoj su ljudi ginuli za demokratsko uređenje i situaciju da na slobodnim izborima možemo odlučiti o smjeru društva. Nadolazeće srijede, bez obzira na kišu i obiteljske objede, važno je izaći na izbore. Na njima glasajte za ili protiv, tražite najmanje zlo ili nešto novo i drugačije – desno, u centru, lijevo, ako treba išarajte listić, napišite poruku političarima kako se osjećate, nacrtajte im ono što mislite o njima.

Naš je glas najvrjednije što imamo. Oni ga se ovih nekoliko dana boje. Iskoristimo ga!