U vrlo neizvjesnim izborima koji nam slijede mnogi smatraju da je najjednostavniji matematički put do većine od 76 saborskih zastupnika onaj koji vodi desnim krakovima hrvatske političke hobotnice. Andreju Plenkoviću bi za formiranje nove vlade mogle biti dostatne ruke zastupnika Domovinskog pokreta i/ili Mosta – dvije stranke čije su ideološke smjernice, premda oni to ne vole pročitati, najbliže HDZ-ovim. Hrvatska desnica već desetljećima elegantna matematička rješenja čini neostvarivima.

Za razliku od pragmatičnog djelovanja, predstavnici desnih opcija značajan dio svog političkog angažmana troše za međusobna vrijeđanja, podmetanja i prozivke – od toga da se šalju u zatvor do toga da u najvažnijem političkom domu kad jedan kaže 'osam' drugi odgovara 'nos ti posran'. Kad bi Ante Starčević, Stjepan Radić, Franjo Tuđman ili tko god na koga se pozivaju vidio razinu komunikacije i odnosa na ovom dijelu političkog spektra, bilo bi ih sram.

Psihologija međuljudskih odnosa ukazuje na to da je suradnja moguća ako postoji minimum međusobnog uvažavanja aktera. Družimo se, radimo i surađujemo s onima koji ne ugrožavaju našu osobnost i integritet. Ne krećemo u zajedničku akciju s onima koji o nama opetovano lažu, javno nas psuju, prijete fizičkim obračunom…Psihologija ukazuje na to da su odnosi utemeljeni na takvim ponašanjima nezdravi i dugoročno neuspješni. Premda su hrvatske političarke i političari odavno pomaknuli granice 'normalnog' ponašanja, bilo bi 'znanstveno nevjerojatno' da hrvatska desnica prijeđe preko svega što je rečeno i učinjeno u prethodnom razdoblju.

Most je već dva puta bio u vlasti s HDZ-om, pri čemu ga je u drugom pokušaju prije sedam godina Andrej Plenković doslovce istjerao iz Vlade. O članovima još uvijek vladajuće stranke zastupnici Mosta govore kao o kriminalcima koje treba represivnim aparatom krivično goniti. Negativne emocije između ove dvije stranke su tolike da je u sabornici Plenković gotovo fizički nasrnuo na Nikolu Grmoju iznerviran prozivkama za korupciju i osobnim uvredama. Gotovo je jednako neugodna komunikacija između članova Domovinskog pokreta i Mosta čiji se članovi međusobno nazivaju 'tajkunskim pijunima', 'ruskim plaćenicima', 'ćuprijašima', 'prikrivenim ljevičarima', 'udbašima'…Toliki je animozitet među njima da u dva izborna ciklusa nisu uspjeli primiriti osobne osjećaje kako bi zajedničkim izbornim nastupom osigurali znatno veći broj mandata. Teško je protiv psihologije: tu ljuta trava na ljutu ranu ne pomaže.

To ostavlja mogućnost, u koju mnogi naivno vjeruju, da nakon izbora Domovinski pokret koalira s HDZ-om. 'On je globalist i po nalogu Bruxellesa spreman je kalkulirati s hrvatskim životima…', o predsjedniku Vlade RH govorio je prije godinu dana Ivan Penava, bivši član HDZ-a, a sad čelnik DP-a. U istom istupu rekao je da Plenković nema 'ni domovinu, ni vjeru' pa onda ni Hrvatsku. Nije Penava jedini koji je tako govorio o HDZ-u. 'Što se tiče Ivana Turudića, Domovinski pokret će mu u drugom mandatu dati potporu kada osudi Andreja Plenkovića za korupciju i kriminal!', riječi su zastupnika Stipe Mlinarića u Saboru u raspravi pri izglasavanju glavnog državnog odvjetnika u veljači ove godine.

U normalnim okvirima psiholoških odnosa, sve rečeno između političkih aktera na desnici značilo bi dugotrajnu nemogućnost suradnje. S ljudima koje smatrate lopovima, kriminalcima i prevarantima valjda i ne pomišljate biti u Vladi. S druge strane, kako surađivati s ljudima koji vas prozivaju za takva teška djela i postupke, s onima koji bi vas strpali iza zatvorskih rešetki, onima za koje ste izdajnik države koju osam godina vodite. Kada bi se i ostvario, taj odnos mogao bi se smatrati patološkim. Takav bi odnos građanke i građane opravdano uvjerio da se radi o području života bez imalo etičnosti, poštenja i morala. Takve suradnje, bez obzira na to radi li se o desnici, ljevici ili centru, čine da glasači odustaju od glasanja i zamrze politiku.

Ako je suditi prema predizbornoj kampanji i temeljnim psihološkim postulatima, u Hrvatskoj ni nakon ovih izbora neće biti suradnje na desnici.