Politikom danas dominiraju banalne teme poput čiji muž ili žena gdje radi. To su nedopustive teme, jer u isto vrijeme tuku mlade Srbe u Kistanjima i mrze gayeve – izjavila je potpredsjednica Vlade Vesna Pusić, preuzimajući dužnost šefice HNS-a, strateškog ali vrlo grogiranog SDP-ova partnera u vladajućoj koaliciji. Rezolutno je ustvrdila da se neće dopustiti pad Hrvatske u političko crnilo, kamo, po njoj, vode populizam, šovinizam i banalizacija politike. Kad bi se okupiranost javnosti temama o tome čiji muž ili žena gdje rade događala na razini tračeva, onda bi Vesna Pusić bila u pravu. Ali ovdje se ne radi o sitnom ogovaranju niti o neovlaštenom zabijanju nosa u privatne, obiteljske odnose. Kad je riječ o državnim dužnosnicima, onda uopće nije svejedno što i gdje čija žena ili muž rade. Pogotovo kad rade s državom. Odnosno kad se njihovi poslovi mogu povezati s političkim funkcijama supružnika. Zato je važno znati kako je posao u Plinacrou dobio muž ministrice Mrak Taritaš ili kako odvjetnički ured žene premijerova šefa kabineta Sauche dolazi do poslovnih aranžmana s istom firmom, koja je, naravno, u državnom vlasništvu. Pitanja o sukobu interesa odgovorna politika ne može smatrati banalnostima, nego nezaobilaznim testom vlastite vjerodostojnosti. A hoće li političko kadroviranje biti nevažna ili jako važna tema, o tome svojim ponašanjem odlučuju vladajući krugovi. U Hrvatskoj gdje političke elite državu običavaju tretirati kao svoje vlasništvo velika osjetljivost na takve pojave posve je razumljiva. HDZ se u tom pogledu ponašao razbojnički, ali ni Kukuriku nije imun od raznoraznih sumnjivih i neprihvatljivih namještaljki. Naglašeno bavljenje javnosti njihovim kadrovskim aferama nikako nije prizemna trač partija, nego je neminovna posljedica prakticiranog načina vladanja.