Nemam pojma koliko godina ima Bernarda Jug, učiteljica iz krležijanski duboke hrvatske provincije, žena koja nije žalila ni kuna niti rubalja da plati neku rusku domenu preko koje će pozvati sve Hrvatice i Hrvate da upišu i kod nje, gospođe Jug, gradu i svijetu objave što više osobnih podataka o svima koje smatraju "hrvatskim izdajicama".

Po jedinoj fotografiji koja se pojavila u medijima, rekao bih da je barem cijelo jedno desetljeće mlađa od mene. A ja sam pak dovoljno star da pamtim prve slične popise koji su se 1991. objavljivali u samozvanom "Slobodnom tjedniku" medijskog zlotvora Marinka Božića i njegove svite.

Znam nažalost (ili srećom, ne bih znao precizno odmjeriti, jer su mi to dvoje ljudi u samo nekoliko susreta zauvijek oplemenili život) jedan bračni par koji je u dvije ondašnje godine prošao i kalvariju i golgotu, samo zbog jednokratne objave suprugovog imena, adrese i telefonskog broja. Od odvođenja posve nedužnog muža u Loru (na sreću, bez neverbalnog mučenja) preko ženine borbe za njegovo oslobađanje i povratak lopovski oduzetog stana, do svestrano galopirajućega karcinoma koji ju je, kad je sve bilo i riješeno i službeno ovjereno pečatom s grbom Republike Hrvatske po sredini, podigao s ovog svijeta za samo mjesec dana.

Učiteljica Jug u to je doba - barem, velim, prema mojoj procjeni njezine profilne fotografije - vjerojatno bila pri sredini ili kraju svoga srednjoškolskog obrazovanja. I ključna joj je briga bila hoće li joj u maturalnoj svjedodžbi biti uračunate i uredno zaslužene petice iz Osnova marksizma, Teorije i prakse samoupravnog socijalizma, te Općenarodne obrane i društvene samozaštite. Jer bez tih triju petica iz socijalizma možda joj prosjek ocjena na kraju ne dopusti da bude prava mlada hrvatska odlikašica.

Imala je tada, dakle, mlada Bernarda većih briga od čitanja novina s fabriciranim potjernicama i slušanja dobrosusjedskih tračeva o tome kako u njezinoj zgradi/ulici, ili prvoj susjednoj, živi neki "srpski snajperist" koji se i dalje pravi kao da je lojalni građanin neovisne i samostalne Lijepe naše. U međuvremenu se nešto, neznano što, dogodilo s našom odlikašicom, pa se u zadnje vrijeme pretvorila u zapjenjenu protivnicu svakoga koraka koji Hrvatsku udaljava od najzadrtijih među zadrtim društvenim zajednicama. Nesretne djevojke i žene koje se odlučuju na pobačaj krenula je nazivati "fufama i flundrama koje su ubile oko milijun malih Hrvata" (otkud im svima zna i spol i nacionalnost?!), a preostale citate, svakome zainteresiranom dostupne na internetu, gadi mi se prepisivati - dopola zbog krvožednosti, a otpola zbog učiteljičina nevladanja hrvatskim jezikom, tako bolno simptomatičnog za sve najzagriženije "domoljube". U ovom pak posljednjem ispadu polupismena provincijska učiteljica Bernarda Jug, u to nema sumnje, pozivala je javno na nasilje i ubijanje, možda čak i genocidnih razmjera ("tisuće moraju biti na popisu", kaže) i svatko kome je dosad preživjelo još barem zrnce pameti u glavi mora zaključiti kako je se pod hitno treba smjestiti u neku od ustanova zatvorenog tipa.

Međutim, vjerovali ili ne, Bernarda Jug simbol je najveselije vijesti koju sam konzumirao u proteklih desetak dana!

Za hakere sam, prije skoro četiri desetljeća, prvi put čuo možda samo mjesec dana nakon što sam čuo i za postojanje osobnog računala. Odmah su se pojavili eda bi drugima komplicirali živote i od početka su mi stoga bili antipatični. Okej, s vremena na vrijeme izveli bi nešto u pozitivnom smislu destruktivno, ali uglavnom su, u mojem poimanju svijeta, bili i ostali negativci. No ovog tjedna doživio sam ih kao svoje "goodfellas", jer su uspjeli napraviti to da vas klik na website (s ruskog poslužitelja, rekli smo) gospođe školske učiteljice Jug iz blatnjave hrvatske provincije automatski prebaci na neku gay-porno stranicu. To, majstori!!! Chapeau!

Prije toga, kroz nepuna dva tjedna postojanja, ta je obrazovno-odgojna djelatnica na svojoj stranici (kojoj je u logotipu bila omča za vješanje) prikupila nešto javnih imena, brojeva i adresa, da bi se potom na njoj našla i - ona sama. Tad je krenula opća sprdnja, pa su joj se pridružili i Peppa Pig i Spužva Bob i njima slični mrzitelji svega hrvatskog. No sve su to bili tek amaterski, nenasrtljivi pokušaji pozivanja na zdrav razum. Duhoviti ali ne odveć učinkoviti.

A onda se pojavi meštar od zanata i cap-carap, učas posla, stavi pravu stvar na pravo mjesto. Gej-pornjava, doduše, zacijelo nije mrska velikom dijelu onih koji su na učiteljičinu stranicu upisivali imena i druge podatke stvarnih ljudi koje bi rado vidjeli obješene o kandelabre i ferale; da sam ja haker, takva mi premosnica sigurno ne bi bila prvi izbor ali opet, dok čitam priopćenja o tome kako DORH i policija još "provode izvidne radnje", odobravajući mi se smiješak sam od sebe razvuče preko lica.